RIJEKA  Jake snage Rossonera stižu na Maksimir, stizale su i mnogo ranije, recimo 1966. kada su zalutale u maksimirskoj šumi i na koncu je klub, tada rangiran u »Top 10« svjetskog nogometa, eliminiran u ondašnjem Srednjoeuropskom kupu, natjecanju za koje su ovdašnji cinici mogli reći da je Hrvatska desetljećima gurana na Balkan, ipak i dio Srednje Europe. Modri su tog 23. studenoga slavili 1:0 golom legendarnog »plavog 9« Slavena Zambate iz 55. minute, u Milanu odigraše 0:0 nasuprot »Zlatnog dečka« calcija, kapetana Giannija Rivere, brazilske zvijezde Amarilda koji je hvalio Zagrepčane, Sormanija, Nijemca Schnellingera po kojem je naš Srećko Juričić i dobio nadimak, golgetera Pratija, Rosata i drugih, dvije godine ranije europskih prvak. Tih šezdesetih godina prošlog stoljeća sve to i nije bila vijest, taj je Dinamo znao isprašiti i Juventus i Leeds, Eintracht, uostalom čak i 4:1 Bayerna u Münchenu.

Rivera

– Bila je to važna utakmica, igrao sam u paru s Mladenom Ramljakom – rado se sjeti svega crikvenička nogometna legenda, reprezentativac Marijan Brnčić. – U Milanu je po desnoj strani igrao i Rivera, o tome nam je pričao trener Branko Zebec, veliki nogometni znalac. Ja mu rekoh: »Branko, igrat ću ja na tom igraču«. Bez lažne skromnosti, odigrao sam sjajnu utakmicu i dobili smo ih 1:0. U tih milanskih 0:0 imali smo šansi za pobjedu. Odličan je bio taj Dinamo, nismo imali slabog igrača.

Marijan Brnčić

Zagrepčani su s dosadašnjih osam bodova izborili pravo večeras »biti na servisu«, druga je stvar koliko je to delikatno, treba dobiti sedmerostrukog prvaka Europe koji također mora brinuti svoje brige u Ligi prvaka. Nadajući se pobjedi, opreznima među navijačima Modrih je ipak obrana prva briga, a Brna, nekada sjajni branič, misli da igra Dinama i inače, kao i večeras, mora biti više orijentirana napadu.

Viktorija

– Gledajući ovu pobjedu nad Istrom 1961, ne znam što je Dinamo uopće igrao, slažem se potpuno s izjavom trenera Sopića da je Cannavaro morao nešto pokazati. Dinamo je, naime, sjajno odigrao u obrani, vidio sam tu i povremeno čak osam igrača. Ali, što je s napadom? Ako nisi u stanju često zaprijetiti suparniku, nisi ekipa. Zato i nisam među onima koji su optimisti. Bili smo svjesni da se ne može igrati otvoreno s Arsenalom, Dinamo se zatvorio, ponekad je bilo i osam igrača u šesnaestercu. No, i pored sveg tog bunkera smo primili tri gola, bolje da se igralo pa izgubio recimo 6:5. Nekad se i mora s toliko igrača biti u obrani, ali što je s napadom? Nemaš li pravi napad, onda nisi momčad. Ja sam za to i da se, ako treba, branimo sa svim igračima večeras, ali od trenutka kada uzmemo loptu, moramo razmišljati kako i na koji način dati gol. Vidim da Pjaca, brz igrač, koji može nešto napraviti »jedan na jedan«, od početka utakmice igra malo ili nikako, a ako se već igra zatvoreno i na kontre, one moraju biti ubojite. S Arsenalom pak nismo vidjeli ništa nego igru na svojoj polovici, igrala se »viktorija«. Nema uopće dileme da Pjaci treba dati priliku. Bude li taktika kao s Arsenalom, obrana mora biti jaka i organizirana, a kada se dobije lopta, mora se misliti »idemo dati gol«, a onda se odlučiti na koji način, kontrom ili dužim organiziranjem napada. Igrom kao do sada, naime, izgledaš kao da si »prazan«, to nije ništa, razočaravajuće je.