PULA  Prekinuli su nogometaši Istre 1961 golgeterski post na Rujevici koji se protegnuo na 21 mjesec i ta jedna lopta koju su u nedjelju pospremili u mrežu najtvrđe obrane lige, bila je dovoljna da drugi put u klupskoj povijesti svladaju Rijeku u njenom dvorištu. Pobjeda je to koja dodatno dobiva na težini, jer su Zeleno-žuti do nje stigli premda se u susjedskom derbiju nisu predstavili u svom najboljem izdanju, pomogla je i naklonost božice Fortune.

– Istina, sreća je ovom prilikom bila na našoj strani, ali sami smo je izazvali pripremom tijekom tjedna, stavom s kojim smo došli na Rujevicu i načinom na koji smo odradili utakmicu. Da nismo pokazali karakter, te usprkos greškama koje smo radili i lošijoj tehničkoj izvedbi ostali čvrsti u glavi, nikakva sreća ne bi nam pomogla – rekao je vratar Istre 1961 Lovro Majkić, kojem je ovo bio četvrti »clean sheet« u sezoni. – Često nam se u prošlosti događalo da smo dobro odigrali utakmicu pa na kraju izgubili ili izvukli samo bod, pa je red da se jednom i nama posreći. Sreća sigurno ne bi bila na našoj strani da nismo pokazali toliku energiju i odigrali kao momčad, što je na nekim utakmicama bitnije nego da smo bili bolji od protivnika na terenu. Ono što definitivno nije bila sreća je naš pogodak, koji je stigao nakon savršeno odrađene akcije.

Pogreška Marešića

Puno je bilo »deja vu« situacija koje su podsjetile na neka prijašnja gostovanja Puljana na Rujevici, od pogreške Marešića u prvom poluvremenu pa sve do gužve koja se stvorila u gostujućem kaznenom prostoru u sudačkoj nadoknadi vremena.

– Svašta vam u tim trenucima prolazi kroz glavu i prvo na što sam u završnici pomislio bila je utakmica na kojoj nam je Ampem zabio u 97. minuti za 2:2 te sam jedino želio da se povijest ne ponovi. Slična je bila situacija, ubačaj nakon prekida, stvorila se gužva i mi nikako nismo mogli ispucati loptu iz kaznenog prostora, ali uspio sam obraniti udarac Gojaka, nakon čega se lopta odbila do Menala, no moji suigrači su postavili dobar blok i jedino je mogao gađati dalji kut, koji nije uspio pogoditi – istaknuo je Majkić. – Što se tiče situacije s Marešićem, u prošloj mu se sezoni nešto slično desilo na istom mjestu, također kod rezultata 0:0 i skoro u istoj minuti, nakon čega je Ivanović zabio i na kraju je utakmica završila 6:0. Ovaj put su se domaći igrači spetljali, kao da nisu očekivali da bi se u tom trenutku mogli naći u prilici.

»Zakuhao« je prijetnju i Maurić u nastavku, ali uslijedila je nova loša reakcija Riječana.

– Rijeka je kvalitetna momčad i teško je bilo za očekivati da nam neće niti jednom zaprijetiti, naročito u situaciji kad ih nismo visoko pritiskali te cijelo vrijeme držali blizu njihovog gola, no premda su nam često dolazili do kaznenog prostora, dalje od toga im nismo dopustili.

Korner

Majkićeve riječi potvrđuje i činjenica da su Riječani, ne računamo li prilike do kojih su dovele pulske greške, samo dvaput zaprijetili iz organizirane akcije. Jednom je Menalo glavom pucao pored gola, a drugi put je Majkić nogom zaustavio udarac Dogana, što sudac nije vidio te je dodijelio loptu Zeleno-žutima.

– Iskreno, ja sam se već spremao za korner, no sudac je pokazao da je lopta naša, a Riječani se nisu bunili. Iznenadio me malo Doganov izostanak reakcije, no dečko je još mlad i ovo su mu prve utakmice u najvišem rangu te će sigurno s vremenom naučiti neke stvari. Realno, sa strane je bilo teško vidjeti da sam ja dirao tu loptu, što mi je poslije potvrdio i moj trener. Kut je bio nezgodan, a Dogan je pucao špicom desne noge i sve je to skupa dosta čudno izgledalo. Sreća za nas da se odlučio za udarac, jer da je odigrao loptu na drugu stranu, tamo je Menalo bio sam – svjestan je Majkić, koji se osvrnuo i na dvije prilike iz kojih su njegovi suigrači mogli »prelomiti« utakmicu. – Bile su to dobre šanse, ali shvaćam razloge zbog kojih nisu realizirane. Rozić nije imao čistu situaciju kako se to činilo, jer mu je taman protivnički igrač ulazio u blok i kako bi ga izbjegao gađao je visoko. Fućak je otišao malo ulijevo i to su za golmane lopte koje se najlakše brane, jer samo trebaju ući protivničkom igraču u šut i teško će im iz tog kuta zabiti. Normalno da ostaje žal što nismo realizirali barem jednu šansu, jer bismo si tako osigurali mirniju završnicu, ali najbitnije je da smo dolazili u situaciju da zaprijetimo, makar iz kontre.