Silvijo Čabraja / Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Čabraja se ne boji pružiti priliku mladim nadarenim igračima i njeguje napadački moderan izričaj, što će reći da njegova momčad sjajno funkcionira sa suparnicima koji teže nadigravanju
povezane vijesti
ZAGREB – S distance od četrnaest mjeseci savršeno je jasno da su čelnici Lokomotive jako dobro znali što rade kada su u lipnju prošle godine na klupu svoje udarne momčadi promovirali dotadašnjeg trenera juniora Silvija Čabraju. Doduše, sportska javnost bila je zatečena jer su se u životopisu tog 54-godišnjeg stručnjaka do tada nalazile tek seniorske momčadi Zeline, Ponikvi, Stupnika i Lučkog.
Prva sezona s trenerom debitantom na elitnoj razini natjecanja Lokomotivi je donijela plasman na peto mjesto, s time da su ogledi s klubovima velike četvorke ostavili posebno dobar dojam. Jednostavno, Čabraja se ne boji pružiti priliku mladim nadarenim igračima i njeguje napadački moderan izričaj, što će reći da njegova momčad sjajno funkcionira sa suparnicima koji teže nadigravanju.
Istina, Lokosi su u tih šesnaest ogleda s Dinamom, Hajdukom, Osijekom i Rijekom doživjeli sedam poraza, ali rijetko kada su bili nadigrani. Štoviše, opći je dojam da su u tim sučeljavanjima trebali osvojiti više bodova jer su, ilustracije radi, na Maksimiru i Poljudu, pri minimalnom zaostatku, imali po jednu više nego izglednu priliku u sudačkim nadoknadama.
Prošle sezone društvo s Kajzerice je bilo posebno nadahnuto u ogledima s Rijekom, koja za dva dana stiže u Kranjčevićevu. U drugom dijelu listopada prošle godine Lokomotivu je čekala zaostala utakmica četvrtog kola na Rujevici. Tadašnji raspored bodovnog ulova na tablici jasno je sugerirao da bi pobjeda u tom sučeljavanju Rijeku mogla lansirati na vrh.
Tu se prvi put vidjelo koliko moćna može biti Lokomotiva. Čabrajini štićenici tada su potpuno nadigrali favoriziranog suparnika i osvojili tri boda, s time da je konačni rezultat (2:1) bio odličan za Rijeku. Lokosi su se, naime, prilično ispromašivali na Rujevici.
Iduća dva međusobna susreta u prošloj sezoni okončana su pobjedama Rijeke (2:0, 3:2), a Lokosi su u tom razdoblju osvojili pet bodova u tri dvoboja s Dinamom, čime su samo potvrdili tezu o Čabrajinoj nogometnoj filozofiji, temelj koje je želja za nadigravanjem. Sredinom travnja na red je stiglo sučeljavanje u Kranjčevićevoj. Tada je Rijeci, nakon serije loših rezultata, nasušno trebala pobjeda.
Lokosi su, pak, u tom trenutku znali da sezonu ne mogu okončati ispod šestog mjesta. Rijeka je trebala pobjedu da spasi što se spasiti da, a na kraju je doživjela još jedan poraz (1:2), koji ju je prisilo na skupljanje mrvica u konkurenciji preostalih klubova velike četvorke.
U odnosu na udarnu jedanaestorku iz te utakmice, Lokomotivi danas nedostaju teže ozlijeđeni Lukas Kačavenda i Ivan Nevistić, koji se nakon jednogodišnje posudbe vratio u Dinamo. Osim toga, Čabrajin dječji vrtić sada u nogama ima nešto veći broj prvoligaških utakmica, a samim time i više iskustva.