U NAJDRAŽEM ZAGRLJAJU - Ivica sa sinom Lovrom i suprugom Sarom/M. GRACIN
Trenutak za pamćenje u Kataru? Stvarno ih je bilo jako puno, ne bih mogao izdvojiti samo jedan. Možda je to bilo zajedništvo koje nas je krasilo, nije bilo trunke ljubomore zašto netko igra, netko ne - rekao je Ivušić
povezane vijesti
RIJEKA Fešta na Viškovu, točnije u Gornjim Srokima. I to u čast brončanog iz Katara na kojeg su na Viškovu posebno ponosni. Riječanin Ivica Ivušić, pričuvni vratar Vatrenih i čuvar mreže Osijeka, s puno emocija, ali i dobrih vibracija koje se zadnjih dana i tjedana nezaustavljivo šire Hrvatskom, dočekan je u obiteljskom okruženju, koje su upotpunili prijatelji, brojni poznanici, susjedi…
Nije to bio službeni doček koji Ivica svakako sjedećih dana zaslužuje, ali ispao je puno bolji, prisniji i jednostavniji od onih kada se u prvi plan guraju uglavnom političari. Ivicu je dočekao špalir znatiželjnika i onih koji su mu željeli stisnuti ruku, upaljene baklje, hrvatske zastave i sirene uz znanu glazbenu podlogu koju Vatreni i hrvatski navijači prakticiraju u slavlju. Ugrijale su se i bljeskalice aparata i mobitela, svi su željeli s Ivicom ovjekovječiti trenutak za pamćenje, ali i dodirnuti brončanu medalju. Mnogi od njih stavljali su je i oko vrata, željeli biti dio nove uspješne priče hrvatskog nogometa. I dok je Ivica s velikom strpljivošću svima izlazio ususret, djed Franjo, legenda Halubjana, poznatiji kao Fredi Pomor, pobrinuo se s ekipom da se fešta nastavi uz čobanac i slavonske delicije.
– Emocije su na najjače i ne znam što bih stvarno rekao u ovim trenutku. Jednom riječju neopisivo! – kaže Ivušić. – Ovo sam mogao samo sanjati, ponosan sam, ali i zahvalan ljudima koji su došli. To mi stvarno puno znači. I u Zagrebu smo, kao i cijela Hrvatska, slavili do ranih sati. Svaka čast i ljudima, koji su nas dočekali u metropoli po onoj hladnoći.
Jaki i profesionalni
U velikim slavljeničkim trenucima i događajima koji dolaze kao na traci, teško je vratiti film unatrag. No, kako vrijeme bude odmicalo, tek će se spoznati pravi značaj bronce.
– Napravili smo veliki rezultat, ali Hrvatska već ima toliku kvalitetu da to više i nije čudo. Opet, mora se priznati da je rezultat strašan i postaje dio velike povijesti. Mala smo zemlja, a imamo toliko talenata. Trenutak za pamćenje u Kataru? Stvarno ih je bilo jako puno, ne bih mogao izdvojiti samo jedan. Možda je to bilo zajedništvo koje nas je krasilo, nije bilo trunke ljubomore zašto netko igra, netko ne. Svi smo živjeli jedan san i stvarno smo preponosni.
Argentina je postala prvak svijeta, ali Hrvatska se hrabro nosila s njom, u prvih pola sata bila i bolja momčad dok se nije dogodio, mnogi kažu, nepostojeći jedanaesterac.
– Bilo nam je teško, ali već tri dana kasnije dečki su pokazali koliko su jaki i profesionalni. I koliko im je bilo važno donijeti medalju u Hrvatsku. Sretni smo što smo učinili naciju opet ponosnom. Postoji li neka druga tajna uspjeha? Kvaliteta je tu, ali i taj pozitivan naboj i domoljublje. Sve ono što ujedinjuje Lijepu Našu. Ova pobjeda je i za sve one koji nisu s nama, a živjeli su i dali živote za Hrvatsku.
Pored sjajnog Dominika Livakovića bilo je teško dobiti koju minutu među vratnicama, ali to je u katarskoj bajki bilo manje važno. Puno važnije bilo je nešto drugo.
– I ja sam oduševljen Dominikom. Znao sam koliko je kvalitetan, puno puta bio je neopravdano osporavan iako je vrhunski vratar. Mislim da smo mu Ivo Grbić i ja bili velika podrška i tako će biti i u budućnosti. Presretan sam zbog njega, zaslužio je ovakav turnir. Baš mu hvala na svemu što je učinio za reprezentaciju.
Lukina veličina
U HNL-u mnogi igraju jedni protiv drugih, ali kako je znakovito istaknuo Bruno Petković, sada su svi bili jedno srce.
– Kad se igra za Hrvatsku, to je nešto sasvim drugo i posebno. Klupske boje tada su nevažne. Baš svi smo živjeli taj jedan san i on nam se ispunio.
Ćaleta: Radimo u kontinuitetu i puno toga se poklopilo
Ivicu je dočekao i Siniša Ćaleta, njegov prvi trener na Kantridi, koji sada radi u omladinskoj školi na Rujevici. – Došao sam raditi u Rijeku 2006., a Ivica je tada imao 11 godina. Tri godine smo trenirali zajedno nakon čega je otišao u milanski Inter – prisjeća se Ćaleta. – Nastavili smo u kontinuitetu raditi i ovih 15 godina, zimi, ljeti, uvijek kad je doma. Zato sam i doveo dvojicu mladih vratara na doček, da djeca vide put koji je Ivica prošao. To je put koji traje, a nosi puno neizvjesnosti. Treba se poklopiti puno toga, klub, talent, trener… Kao i dobra logistika, koju je imao od svojih roditelja. Na kraju se sve poklopilo i svi možemo biti zadovoljni – kaže Ćaleta.
|
Luka Modrić opet je pokazao da je ponajbolji igrač svijeta. Ali i ono puno važnije, zvijezda koja uživa u jednostavnosti i na isti način vodi reprezentaciju.
– Luka je neupitna veličina. Prvo kao čovjek, a onda i kao sportaš i profesionalac. Takav je na svakom koraku, na terenu, za ručkom, u odnosima s ljudima… Ponosni smo na njega kao vođu, ja osobno posebno što mogao sam provoditi vrijeme s jednom takvom veličinom.
Mladi su dali poseban štih Vatrenima. Imena Gvardiola, Šutala, Sose, Stanišića… garancija su da se treba brinuti za budućnost hrvatskog reprezentativnog nogometa.
– Istina, sve kvalitetni igrači i kvalitetne osobe. Odlično su se uklopili i samo tako se može napraviti rezultat na čelu s izbornikom Zlatkom Dalićem, koji je sve to fantastično posložio.
Finale Argentina – Francuska iz Ivušićeva kuta?
– Svaka im čast, a Argentincima čestitke na naslovu – zaključuje Ivušić.
Odmor i obitelj pa HNLIvušić ostaje doma na Viškovu nakon čega se priključuje pripremama Osijeka u Umagu. – Slijedi odmor od dva tjedna. Malo ću se isključiti od svega i biti s obitelji. Visoke ambicije u HNL-u? Naravno, pritom se nadamo svemu najboljem. Vidjet ćemo što će donijeti vrijeme – kaže Ivica. |
