Vrije u Osijeku! Nakon što je Kohorta u 14 sati održala sastanak “kriznog stožera”, odlučeno je da se u 19,45 sati u što većem broju dođe ispred njihovog, istočnog ulaza na gradski stadion. Dogovoreno je da se potom bučno podrži svoje ljubimce na zadnjem treningu prije povijesne utakmice. Jednak tako, za subotu je dogovoreno okupljanje u prostorijama KN Kohorta kako bi se u masovnom korteu otišlo put Gradskog vrta. Jasno je da se na stadion zahvaljujući odluci počasnog građanina Osijeka, od 2012. godine ujedno i predsjednika HNS-a, Davora Šukera ne smije niti će to, kako trenutno stvari stoje, Kohorta nasilno pokušati. Dogovor je da se “opkoli” dio tribina te da se s poštivanjem zdravstvenih preporuka da maksimalno snažnu podršku igračima Osijeka na terenu.

Kako saznajemo od kolega novinara iz slavonske prijestolnice, atmosfera jeste uzavrela, ali i vrlo dostojanstvena. Oni stariji ju na neki način uspoređuju s istim razdobljem od prije 29 godina, s ljetom u kojem je Osijek doživio jednu od najvećih strahota u povijesti, agresiju, razaranje, granatiranje, doslovno rat koji se vodio na samim prilazima središtu grada.

Tada je, kao i danas, kako ističu, vladao osjećaj “nepokorenog grada” u kojem je bila jako visoka razina suglasja između svih stanovnika, posebno kod onih koji su stupili u vojno-policijske obrambene redove. Samim time jasno je kako nema međusobnih napadanja ili vrijeđanja jer uz NK Osijek, njegove navijače i igrače, su stali svi – gradski čelnici, kao i ljudi koji se nalaze na vodećim pozicijama županijskog nogometnog saveza. Oni su se uostalom jasno, vrlo glasno i krajnje nedvosmisleno usprotivili stavovima IO HNS-a.

Koji o skidanju zabrane prisustva publike u zadnjem kolu HNL-a, šibenskom finalu kupa između Rijeke i Lokomotive ili po Orijent povijesnom kvalifikacijskom susretu za ulazak u Prvu ligu na sastanku u četvrtak praktično nisu ni – raspravljali.

Kako će u Osijeku sve završiti ovisi prije svega o rezultatu utakmice protiv Lokomotive. Ne bude li sudačkih grešaka, poraženi će pobjedniku morati čestitati. Tko god to bio. Što se tiče navijača Rijeke i Armade, najbolje bi bilo da u subotu nešto prije 23 sata u Gradskom vrtu nitko nikom ne čestita. Da dođe do podjele plijena, te da Istra poklekne na Rujevici.

Značilo bi to da Rijeka putuje u – Ligu prvaka.
Bez obzira na navijačke preferencije, kao i u Rijeci nikad zaboravljenu 1999. godinu kad su upravo Osijek i sudački lopovluk Rijeci na Kantridi ukrali prvu titulu prvaka Hrvatske, navijački puk u cjelini pozdravlja otpor koji se prema HNS-ovoj samovolji pojavio u gradu na Dravi, u Osijeku koji je opet u sebi probudio ponos i inat “nepokorenog grada”.

Rijeka? Mirna. Iako i ona živi povijesni nogometni tjedan, Ligu prvaka, hrvatski kup i Orijentovu prvu ligu, rezignirana. Previše se gorčine skupilo svih ovih godina tako da se na odluke HNS-a više nitko i ne osvrće. One su ionako uvijek odraz samovolje u čijem je fokusu samo i jedino novac, tako da se baš nitko, s razlogom, s te adrese ne nada ničem normalnom, ničim što bi razveselilo navijačke mase. Na neki je način riječ o “pasivnoj agresiji” Rijeke, specifičnom otporu na poniženja koja se od “krovne nogometne tvrtke” doživljava – predugo.