RIJEKA  »Atalanta je pobijedila, Juventus i Milan opet nisu slavili«, kaže prijatelj prijatelju, na što ovaj odgovori: »Pa to i nije vijest«. Kao što je klub iz Bergama još davno prije Božića široke ruke darivao tifose pobjedama, tako je milijunska vojska onih kojima su Crno-bijeli iz Torina i Crveno-crni iz Milana »doručak, ručak i večera«, prisiljeni na post, i dalje su gladni pobjede dok njihovi miljenici djeluju kao izgubljene posade koje lutaju bespućima Serie A.

Atalanta pak plovi nezadrživo kursom za svaku pohvalu, gol Zaniola u 66. minuti u Cagliariju bio je za lidera campionata vrijedan već desete pobjede u nizu. Bergamaschi, koji su prvi put u dugoj povijesti kluba na čelu prvoligaške kolone i nakon šesnaest krugova, jednostavno asociraju na čovjeka koji puca od zdravlja, samopouzdanje im je naraslo do neba, toliko da i kada ne blistaju kao sada na Sardiniji, iz vikenda u vikend znaju kako »gađati u sridu«.

Vremešna dama

Sve obrnuto proporcionalno vrijedi za Milan i Juventus, tamošnji Rossoneri su izblijedjeli, slavna torinska Stara dama u tom svevremenskom nazivu djeluje tako vremešno da se na svom stadionu u sudačkoj nadoknadi protiv posljednjeplasirane Venezije golom Dušana Vlahovića iz jedanaesterca mora spašavati od poraza za remi koji je, međutim, svejedno blamaža za klub takvog ugleda i tolikih apetita za trofejima.

U Lombardiji, u Bergamu, gradu sa 120 tisuća stanovnika, koji je provincija u odnosu na milijunski Milano, za sterilni remi na San Siru protiv Genoe prepričavaju staru pošalicu u stilu: »Koji je rezultat? Znam da je 0:0 ali ne znam tko je dao golove«.

U klubu pak nikome nije do šale u tjednima dok nemoćna momčad s pristojne udaljenosti gleda utrku za »scudettom« Atalante i Napolija (pobijedio 3:1 golovima Lukakua, Anguisse i autogolom Gianettija, strijelac za domaće Thauvin). Umjesto fešte kojom se obilježava čak 125. godišnjica višestrukog talijanskog i europskog prvaka i kora aplauza, igrači su se naslušali salve zvižduka s tribina.

Polemika s navijačima

Upućene su i Zlatanu Ibrahimoviću, sportskom direktoru, koji je kao genijalan napadač na tom stadionu bio slavljen i hvaljen. Kamo sreće da Milan u ekipi ima igrača takvog kalibra. Od momaka koji kvalitetom odskaču od sivila i prosjeka u prvom planu je Leao, ali brzonogog driblera i golgetera nije zaobišao virus od kojeg se klub trese pa je odjednom Portugalac u medijima označen kao problem. Nakon te »igre bez igre« groteskno je djelovala poruka trenera Fonsece u stilu »igrali smo dobro, nedostajali su samo golovi«, kao da se nogomet ne igra zbog golova.

Ista slika u metropoli Piemonta gdje je Venezija vodila 2:1 golovima Elertssona i Idzesa, odgovorima na pogodak Gattija. Juve se od poraza jedanaestercem u 95. minuti spašavao kao Bruce Willis u nekom od svojih slavnih akcijskih filmova. Naravno da su novi trener Thiago Motta i igrači adekvatno nagrađeni protestima navijača, neki su bili uvrijeđeni, toliko da je Dušan Vlahović ušao u polemiku s najvatrenijima.