RIJEKA Pomalo u medijskoj sjeni velikog uspjeha Slavena Bilića i njegova WBA još jedan hrvatski igrač imao je razloga za radost nakon posljednjeg kola Championshipa. Bivši vratar Rijeke Simon Sluga izborio je sa svojim Lutonom Townom ostanak u ligi što se nakon prvoga dijela sezone činila kao teško dostižna misija.

Sluga je u svemu tome imao velike zasluge pa se slobodno može ustvrditi da je iza ovog 27-godišnjeg Porečanina jedna od najboljih sezona u karijeri.

– Iskreno, kako je krenulo završilo je – najbolje moguće – započeo je Sluga. – Nije bilo lako, jer 70-80 posto ovoga kadra je prije dvije godine igralo Četvrtu ligu. Znali smo da vrijedimo i da možemo, ali nije bilo lako. Tražili smo se u počecima, a na kraju smo napravili čudo od rezultata. Pogotovo smo bili sjajni nakon »lockdowna«, gdje smo bili šest ili sedmi po učinku.

U čemu je tajna preporoda momčadi koju su mnogi već otpisali?

– Teško mi je reći što nas je pokrenulo. Mi smo počeli puno bolje igrati i uzimati bodove još u prosincu, odnosno siječnju. Tada smo već digli formu. I prije korona stanke smo zaredali s pozitivnim rezultatima. Onda je došla stanka, promijenio se trener, na klupu se vratio Nathan Jones.

Dečki su ga poznavali od ranije, a i on njih. Vjerojatno je i to utjecalo. Naša forma se dignula. U nekim utakmicama nas je pritom pomazila sreća koja nam je prethodno u nekoliko navrata okrenula leđa. Sve to nam se vratilo na najbolji mogući način.

U nekoliko utakmica proglašeni ste i za najboljeg pojedinca susreta?

– Imao sam dobrih i loših utakmica. Međutim, kada te poprati rezultat onda sve to dolazi do izražaja. Kada si dobar, a utakmica se izgubi onda se to tako ne gleda. Rezultat je najvažniji. Trebalo mi je neko vrijeme da se stabiliziram, da se sportski i privatno prilagodim cijeloj toj situaciji.

Ugovor s Luton Townom veže vas još dvije godine, no iza vas je dobra sezona. Možda ste nekom »zapeli za oko«?

– Nikada se ne zna u prijelaznim rokovima… Ako nešto bude – hvala Bogu – super. Ako ne opet dobro. Zadovoljan sam s klubom i ligom. Nema za vratara izazovnije i teže lige od Championshipa. To garantiram! Dugoročni plan je ostati na otoku.

Izazovna liga

Zbog čega je Championship tako izazovan za vratare?

– Kao prvo fizički je liga strašno jaka, a ne zaostaje ni tehnički. U Premier ligi igra 50-ak najboljih otočkih igrača plus naravno veliki broj kvalitetnih stranaca na svjetskoj razini. Svi ostali otočki igrači koji nisu prošli u Premier ligi igraju u Drugoj ligi. Osim toga dat ću jedan banalan primjer, kada na korneru suparnički igrač stoji na vrataru u Prvoj HNL sudi se prekršaj čim se dodirne vratara. U Championshipu te dvojica drže i ne daju ti izaći. I nema prekršaja! Osim toga ritam utakmice je puno jači. Kod nas imaš dva, tri ili četiri udarca na gol, a gore ćeš imati i do 15 udaraca. Nogometa je jako dinamičan, stadioni su puni, puno je utakmica, prvenstvo traje dugo i forma varira. Tko god doživi Championship će o toj ligi govoriti na ovaj način.

Slaven Bilić je uveo WBA u Premier ligu?

– Navijao sam za njih da se izbore za ulazak u Premier ligu. Drago mi je radi Slavena, ali i njegovih suradnika Računice i našeg Danila Butorovića. Tu je naravno i Krovinović. Prva stvar koju sam pitao kada sam ušao u svlačionicu nakon naše utakmice bila je kako je prošao West Brom. Baš mi je drago i čestitam im što su uspjeli. Znam jako dobro kroz što su prošli i vjerujte mi nije mala stvar izboriti Premier ligu.

Sigurno ste pratili Rijeku od vašega odlaska s Rujevice na otok?

– Rijeku sam gledao svaku utakmicu! I nakon svake utakmice sam se čuo s dečkima. Sezona je bila puna oscilacija. Bilo je dobrih i lošijih trenutaka. Kada je došao novi trener odmah su se očekivali rezultati, a nije lako doći nakon Keka ili Bišćana. Počeli su se forsirati i mladi, domaći dečki.

Nije u takvim okolnostima lako doći do rezultata. Žao mi je što Rijeka nije završila druga jer to je zaslužila, Dobro, ja sam tu subjektivan, ali uvijek ću tako nešto reći. Na kraju su u samom vrhu gdje su i zaslužili biti. Sada imaju priliku okruniti sezonom trofejom u Kupu.

Posebne emocije

Pratili ste i partije vašeg nasljednika na vratima Rijeke – Ivora Pandura?

– Poklopilo mu se nakon mojega odlaska da se nije tražio drugi vratar, a Prskalo se ozljedio. Mlad je dečko, nije mu lako, ali lijepo koristi priliku. Prate ga momčad i rezultati, a onda je sigurno puno lakše. Siguran sam da mu Prskalo i David, te trener Gojko Mrčela pomažu.

Osjetio je vjerojatno povjerenje i to mu olakšava na putu njegova igračkog sazrijevanja. Još je mlad, mora se još napatiti, ali na dobrom je putu i najboljem mogućem klubu u HNL-u gdje to može napraviti. Sad je sve na njemu.

Najbolja utakmica na vratima Rijeke vjerojatno vam je ona protiv Olympiakosa u Grčkoj, no vama je sigurno najdraže finale Kupa prošle godine u Puli gdje ste bili jedan od junaka?

– Emotivno ta utakmica finala Kupa je sigurno za mene najznačanija jer se igralo za trofej protiv jakoga Dinama. Nitko nije tipovao na nas, Armada je prethodno bojkotirala utakmice. Međutim, kada su napunili Drosinu… Gorjelo je nebo i zemlja! Mi igrači smo govorili da nikada nismo igrali u boljoj atmosferi.

Kada su emocije prisutne onda je poseban doživljaj dignuti trofej. Nakon toga smo profeštali na Korzu… Lijepi trenuci. E sad koje su mi najbolje utakmice na vratima Rijeke? Iskreno, ne znam. Glupo mi je reći da mi je najbolja utakmica protiv Olympiakosa, a mi smo tu utakmicu na kraju – izgubili.

Branili ste i u Lokomotivi, znate dobro da su klub bez trofeja i publike, ali predstavljat će značajnu prepreku za Rijeku u finalu jer ove sezone igraju sjajan nogomet?

– Slažem se – stvarno igraju dobro. Ako već Rijeka nije druga onda mi je drago da je to – Lokomotiva. U subotu će biti dobra utakmica. Lokomotiva je dobro posložena momčad koja je pritom rasterećena, ali uvijek sa željom da pobjede i budu u vrhu. NItko ne može reći da nisu zasluženo u vrhu jer igrali su atraktivan i učinkovit nogomet. Digli su vrijednost mnogim igračima koji su se već prodali. Možda oni nemaju navijače i svoj stadion, ali riječ je o dobro posloženom klubu.

Rijekin hendikep je što na Šubićevcu neće biti publike?

– Tko se bude bolje prilagodio na uvjete koji će vladati na Šubićevcu taj će imati prednost. Mislim da su igrači obje momčadi već osjetili kako je to igrati na praznim stadionima tako da tu ne bi smjelo biti problema oko prilagodbe. Šteta što nema publike jer nogomet bez publike za mene nije nogomet.

Nećete gledati finale jer vas očekuje jedna važna životna utakmica – sklapanje braka s dugogodišnjom djevojkom i sugrađankom iz Poreča?

– Ako u restoranu bude TV zamolit ćemo ih da na puste prijenos pa ćemo malo škicnuti… Valjda će me supruga pustiti na pet minuta da malo pogledam utakmicu… – poručio je Simon.