Slavni hrvatski nogometaš Ivica Olić u "Münchenu 1860" igra svoju posljednju sezonu / Foto Marko CVIJANOVIĆ
Ja sam se, jednako kao Ivica i Janica, znao nositi s preprekama. Kad sam nailazio na prepreke gledao sam da ih zaobiđem ili preskočim, a ne da se zbog njih povlačim. Mislim da će kod mojih klinaca to ići malo teže, oni bi radije trenirali na PlayStationu, nego uživo - kaže Olić
“Kod Ante” je još uvijek sve isto. Zapravo… Donekle isto. Mijenjaju se samo »sporedni glumci«. Oni glavni su uvijek tu. Ivica Olić i gazda, Ante Tabak. Te večeri u omiljenu restoranu »Schinderhannes« pored njegova minhenskoga doma u Ottobrunu u Ivičinu društvu bili su fizioterapeut iz rodnoga Davora, Mario Brlić, odnosno mladi suigrač u »Münchenu 1860«, Filip Stojković. Na meniju – riba. I vječne teme. Nostalgija je zaj….. stvar.
Uzima maha što je čovjek stariji. Doduše, istodobno budi i neke drage uspomene. Na dane kada su se »Kod Ante« slavili najveći trenuci karijere velikoga hrvatskoga nogometaša, pogotovo onaj njegov sjajni pohod do finala Lige prvaka kad je »Ola« svojim golovima rušio »Juventus«, »Lyon«, »Manchester United«… Ostala su sjećanja. U prvom redu na zajedničkoga prijatelja Stanislava Stuburića »Stubu«, Ivičina prvoga trenera koji je bolno prerano otišao putem dobrih spominjanja. »Stubu« nema tko nije volio. U Davoru i Münchenu. Na Allianz Areni i na Starom Polju. Baš kao i »Olu« koji je »Kod Ante« još uvijek najdraži gost i danas kada u »zehcigerima« igra svoju oproštajnu sezonu.
Fešte za pamćenje
– Kakva su to vremena bila, i kakve fešte, koliko nas je tu znalo biti… I sve dragi ljudi na okupu. Eh, da mi se vratiti – prepričavao je Ivica Filipu i Mariju nekadašnja druženja do ranih jutarnjih sati poslije velikih pobjeda »Bayerna«.
Foto Roni Brmalj
Naravno da se »Ola« nije promijenio, on je bio i ostao isti. I kad je igrao u »Posavcu«, i kad je igrao u »Bayernu«.
– I kod Ante je sve isto, samo što sada Ligu prvaka gledamo samo na televiziji…
Te se večeri s posebnom pozornošću pratila košarkaška »Liga prvaka«. U Euroligi su igrali »Fenerbahče« i »Baskonia« njegova velikoga prijatelja Igora Jukića, vrsnog stručnjaka za tjelesnu pripremu sportaša, nekad jednog od bitnijih članova stručnog stožera Nike Kovača u »kockastima«. »Ola« u svakom slučaju živi nešto opuštenije nego u vremenima »Bayerna«. Ovako je u večernjim satima toga četvrtka besjedio Ivica Olić:
Evo, uvijek kad se sretnemo ovdje kod Ante naviru uspomene. Još uvijek, i dan danas, analiziramo sve te velike utakmice i velike pobjede. Bilo je lijepo, i uvijek ćemo se vraćati tim lijepim danima i o njima, naravno, još dugo pričati. Evo, ne dam se, još uvijek primam goste u Ottobrunu, ha, ha, ha… Igram iako se već bliži tridesetosma, ali bliži se kraj… Priznajem da sam se u prvom dijelu sezone dosta mučio, mislio sam da ću teško dočekati ljeto s obzirom da je koljeno poslije svake utakmice bilo puno tekućine. U tom razdoblju sam sebi samome rekao: Ola, nema više potrebe za mučenjem, odustani, brate! Međutim, baš u tom razdoblju kad su se počele javljati neke moje dvojbe, dogodila se smjena trenera i ja sam se opet pojavio na pripremama »zehcigera«.
Reuters
Rekao sam, probat ću, vidjeti da ne mogu, napraviti kompromis i završiti priču. I što se dogodi? Novi trener doveo je sa sobom iz Porta novi liječnički tim i jedan od liječnika, Angelo Bastos, odradi samnom nekoliko terapija, a ja već poslije prve osjetim veliko poboljšanje. Od tada do danas, evo da kucnem o drvo, nisam propustio nijedan trening.
Barcelona je eliminacijom PSG-a sigurno svima utjerala strah u kosti, ali bit će zanimljivo. Ždrijeb je spojio »Bayern« i »Real«, »Barcelonu« i »Juventus«, od četiri momčadi koje su najviše slovile kao favoriti za osvajanje naslova prvaka, dvije će otpasti već u četvrtfinalu. »Barcelona«, koja je bila prekrižena, vratila se iz mrtvih u utakmici poslije koje se moraš štipati da bi saznao je li u pitanju san ili se stvarno dogodilo to što se dogodilo. Nema tko nije u najavama govorio da ta utamica nema rezultatsku draž i da je bolje isti dan gledati »Borussiju« i »Benficu«.
Hvala Bogu, ja sam ipak gledao »Barcu« i to je stvarno bilo njihovo remek-djelo. »Beyern«? »Bayern« se do prije mjesec dana mučio, sve dok mu nije došao »Arsenal« kojemu je dao pet komada. Zapravo, momčad se najviše digla na HSV-u i »Arsenalu«, tada je krenula, počela mljeti. Sada »Bayern« igra onako kako svi od njega očekuju. Opet je goropadan, svi su igrači zdravi, podigli su formu, »Bayern« ima širok roster, kvalitetu na klupi. Ispratio je »Arsenal« s desetkom, u pravo vrijeme tempirao i podigao formu.
Poslije dugo godina idem na trening s pjesmom, nema bolova, nikakvih problema. I zato često u šali znam reći da prije svakog treninga stavljam u kopačku kamenčić da me nešto muči do ljeta kad već nemam nikakvih problema, ha, ha, ha… Kad se već sve tako dogodilo, odlučio sam nastaviti igrati, završiti ugovor do ljeta i pomoći klubu da ostane u ligi. U »Münchenu 1860« se rađa veliki projekt, iduće sezone cilj je 1. Bundesliga, jer… Gazda kluba, jordanski bogataš Hasan Abdullah Ismaik, ulaže jako puno. Doveo je odličnog trenera, Portugalca Vitora Pereiru i sportskog direktora Thomas Eichina koji je dugo godina bio u »Liverpoolu«. »Zehcigeri« misle ozbiljno i žele igrati u eliti, sprema se u svakom slučaju nešto veliko. A neee, ne mislim biti dio tog projekta. Istina je, koljeno više ne boli, ali dosta je, brate. Ova 2. Bundesliga me dosta potrošila, u njoj je teže igrati nego u pravoj Bundesligi. Udaraju sa svih strana… Još ovo malo utakmica do ljeta bit će sasvim dovoljno. I onda… A ništa, zaslužena mirovina, što drugo?
Život bez treninga
Prelomio sam, izguštirao sam se ove polusezone, odradio s maksimalnim angažmanom sve treninge i utakmice, bio jako zadovoljan, ali vrijeme je za oproštaj. Što onda? Želim se u prvom redu najprije dobro odmoriti, posvetiti se obitelji s kojom sam razdvojen otkad sam u »zehcigerima«, supruga Natalie i klinci Antonio, Luka i Lara ostali su živjeti u Hamburgu. Poslije svake utakmice odem kod njih, to je već tradicija, ali od ljeta ćemo stalno biti zajedno i to me jako raduje. Dok bude trajao taj moj odmor sigurno će sazrijeti neka prava ideja i onda ću odlučiti čime ću se baviti poslije igračke karijere. Da, imam veliku želju ostati u nogometu. Ne mora to biti pod mus, ali kad sam već tolike godine u nogometu, bilo bi čudno odjednom se isključiti iz svega toga. Međutim, jednako tako ne isključujem mogućnost drukčijeg odabira. Hoće li mi nedostajati treninzi? Neće biti lako, to sigurno, ipak sam ja tolike godine u trenažnom procesu i radu, ali bit će drugih stvari kojima ću se posvetiti. Evo, bio si u Hamburgu, igrao nogomet s mojim društvom, nema većeg guša je l’ tako?… Ostat ću aktivan, jer drukčije ne znam, makar to bila rekreacija, igrat ću nogomet, košarku, tenis… Nadmetat ću se sa svojim klincima, porasli su, mogu mi parirati, počet će me i pobjeđivati… Stariji Antonio igra nogomet, mlađi Luka košarku, Lara bi mogla biti dobra gimnastičarka. Sporta u našoj obitelji u svakom slučaju neće nedostajati.
Oproštajna utakmica se bliži. I obećajem da neću iznevjeriti, bit će to dostojan oproštaj, ali i zaslužio sam valjda, ha, ha, ha… Planiram jednoga dana organizirati utakmicu u Hamburgu, na stadionu na kojem sam počeo svoju bundesligašku epizodu. Jako sam vezan uz Hamburg i uz HSV, nadam se da će to biti lijepa predstava. I sastavit će se dvije sasvim dobre momčadi…
Mogu li biti novi Ante Kostelić »Gips« s obzirom na talent moje djece i njihove sportske gene? Bojim se da sam po tom pitanju malo zakasnio, mislim da nova sportska dinastija Olićevih neće nadmašiti Kosteliće… Kada već govorimo o tome, pada mi na pamet misao moga profesora Igora Jukića, koji je uvijek govorio da u prvom redu voli trenirati onu djecu kojoj je kod kuće prazan frižider. Igor kaže da takva djeca imaju grč za preživljavanjem. Baš poput Ivice i Janice, ali… I ja sam bio takav. Ja sam se, jednako kao Ivica i Janica, znao nositi s preprekama. Kad sam nailazio na prepreke gledao sam da ih zaobiđem ili preskočim, a ne da se zbog njih povlačim. Kod mene kući je situacija malo drukčija, mislim da će kod mojih klinaca to ići malo teže. Njih je uhvatila PlayStation manija, oni bi radije trenirali na PlayStationu, nego uživo… Tko zna, možda se ipak nešto promijeni po tom pitanju, obećajem da ću nastojati mijenjati njihove navike…
Kockasti dres
Nekih svojih navika sam se također odrekao. Na žalost. Reprezentacija mi je jako nedostajala u prvo vrijeme, ali poslije sam se pomirio. Shvatio sam da je to bila jedna lijepa priča i da sam dao sve u toj priči. Istina, mogu žaliti za nekim porazima, ali mislim da imam puno veće pravo sjećati se nekih velikih pobjeda. Reprezentacija će mi ostati u lijepom sjećanju, bez obzira što sam otišao možda malo prenaglo. Nema veze, bilo pa prošlo. Mislim da sam puno dao reprezenaciji, ali i jako puno dobio. Dogurao sam do stotog nastupa i jako sam sretan zbog toga.
Reprezentacija je za mene uvijek bila svetinja, oduvijek sam bio njezin veliki navijač, navijam i sada kada me nema, njezin ću navijač ostati zauvijek. Jako smo dobri, jako moćni, vjerujem da ćemo se plasirati na svjetsko prvenstvo. Ova generacija u Rusiji će dobiti priliku za popravni ispit, jer… U Francuskoj smo po svemu zaslužili više od ispadanja u osmini finala. Naši najvažniji igrači u Rusiji će biti u zenitu svojih karijera, a do tada će na velikoj scenuti sigurno osvanuti još nekolicina mlađih igrača. U Rusiji se možemo nadati dobrom rezultati, ali trebat će nam i iskustva, i sreće, i znanja.
