RIJEKA Gordan Irović, Josip Šikić, Ivica Banožić, Ivan Šantek, Mladen Košćak, Franjo Gašpert, Luka Lipošinović, Vladimir Čonč, Dražan Jerković, Željko Matuš, Drago Hmelina, Aleksandar Benko, Tomislav Crnković, Ivan Horvat, Bernard Hugl, Branko Režek… bili su godinama junaci vojske navijača Dinama koji su žudeći za naslovom prvaka Jugoslavije sve do 1982. godine i dana momčadi trenera Miroslava Ćire Blaževića stalno spominjali 1958. i naslov prvaka koji su tada osvojili gore spomenuti junaci »modrih« iz Maksimira. Željko Matuš, jedan od majstora te momčadi itekako se dokazao i u reprezentaciji Jugoslavije, dosta je reći da je bio viceprvak Europe 1960. te iste godine olimpijski pobjednik u Rimu, dvije godine kasnije je bio među legendarnim »Čileancima«, četvrtima na svijetu u momčadi zvijezda u kojoj su bili njegov klupski kolega Dražan Jerković, Joško Skoblar, Dragoslav Šekularac, Milan Galić, Andrija Anković…
Matuša se može nazvati doktorom nogometa i stomatologije, čovjek koji je 1965. otišao u Švicarsku i igrao za Young Fellows Zürich tri sezone, a potom dvije za Zürich, nakon igračke i trenerske karijere do umirovljenja bio je, naime, ugledni stomatolog. Živi u Švicarskoj iz koje naravno prati sve hrvatske nastupe, tako i ovaj u St. Gallenu u kojem je Hrvatska 2:1 svladala Švicarce na njihovu terenu. Igrao je za Hrvatsku i to još 1956. godine, riječ je o pobjedi u prijateljskoj utakmici nad Indonezijom od 5:2 kada je bio i jedan od strijelaca.

Bolji od Jugoslavije

– U doba dok sam igrao nisam mogao zamišljati da će jednog dana postojati hrvatska reprezentacija koja će nastupati na najvećim međunarodnim službenim natjecanjima, na Svjetskom i Europskom prvenstvu – kaže »časni starina« Željko Matuš, rođen još 1935. godine.

– Sjetim se svog nogometnog puta kada sam 1954. došao u Zagreb u Dinamo kod trenera Milana Antolkovića, koji mi je rekao neka dođem kada maturiram. Došao sam ujesen kada sam maturirao i ostao od 1954. do 1960. godine. Tada ni slučajno nisam mogao zamišljati da će postojati hrvatska reprezentacija, uostalom, ja sam u Zagrebu bio stranac jer sam došao iz Orosavlja, iz Stubice, iz Zagorja, 20 kilometara od Zagreba. Igrali su samo domaći dečki. Međutim, kada smo kod te teme, želim istaknuti kako se i ja mogu pohvaliti da sam igrao za hrvatsku reprezentaciju. Trener Pogačnik, koji je vodio i Partizan, doveo je na naše prostore Indoneziju, koju je prvo Jugoslavija svladala 4:2, a nakon toga i u Zagreb, gdje smo ih mi kao Hrvatska pobijedili 5:2. Dali smo gol više od jugoslavenske vrste. Uglavnom, imam jednu utakmicu za hrvatsku reprezentaciju. Dobro, bilo je to davno, bila je to prijateljska utakmica, a i prije 60 i više godina nogomet je bio drugačiji nego danas.

Veliki uspjesi

Njegovi nasljednici su se puno godina kasnije vinuli u svjetske visine, dečki koji igraju u najvećim svjetskim klubovima su 1998. bili treći, a prije dvije godine drugi na svijetu.

– Rezultati naše reprezentacije u proteklim desetljećima su apsolutno za jednu Hrvatsku itekako velik uspjeh. To je država s niti pet milijuna stanovnika, međutim, s druge strane bilo je uvijek talentiranih nogometaša i dobrih igrača, čak i u onoj reprezentaciji Jugoslavije. Konačno, u njoj sam igrao i ja kada smo u Rimu osvojili zlatnu medalju, uz mene je bio još i Željko Perušić, koji je igrao u Dinamu. Dvije godine kasnije bio sam i u Čileu, tamo su uz Riječanina Peru Radakovića bili i Andrija Anković, Dražan Jerković, Joško Skoblar, Vlatko Marković, Andrija Žanetić… Uvijek je bilo kvalitetnih hrvatskih igrača, ali današnji su kvalitetniji, igraju u velikim klubovima te je sve ovo što ostvaruju daleko veći rezultat.

Željko Matuš/Foto PIXSELL

Naravno, Matuš je pratio i hrvatsku pobjedu na gostovanju u Švicarskoj.

– U posljednje vrijeme Švicarska je imala nekoliko dobrih rezultata, a po europskom rejtingu to su reprezentacije blizu jedna drugoj. Lijepo je što je Hrvatska pobijedila, odigrala je solidno i zasluženo pobijedila. Nisam mislio da će igrači Zlatka Dalića dobiti tu utakmicu, ugodno su me iznenadili.

Hrvatska reprezentacija je kroz razne generacije navikla brojne navijače na sjajne rezultate, »tifosi« se i dalje nadaju novim uspjesima.

– Reprezentacija je toliko solidna da možda može igrati bez Modrića i Rakitića. Međutim, to će nadalje biti teško, mislim da će Hrvati teško ponoviti dosadašnje uspjehe. Na EURO-u je primjerice skupina jako teška. No, vjerujem u Hrvatsku i zadovoljan sam ovim što sam vidio u Švicarskoj – zaključuje Matuš.