DRAŽICE  Mladen Pilčić, ekonom hrvatske nogometne reprezentacije, donio je u Dražice i treću svjetsku medalju, nakon bronce iz 1998. te srebra iz 2018. sada je stigla i bronca iz Katara. Pilčić je s A reprezentacijom od 1997. godine, a u reprezentativne redove HNS-a je stigao tri godine ranije.

Šuju je na Trgu mlikarice u Dražicama dočekalo tristotinjak mještana, među kojima su bili i prijatelji i članovi obitelji i susjedi, svi oni koji ga znaju »od vavik«. Nakon nezaobilaznog vatrometa i bakljade, na pozornici su se uz voditelja programa, tajnika NK Rječina Tonija Buterina i glavne zvijezde Mladena Pilčića, izmjenjivali govornici i čestitari. Sandro Klić i Kristijan Čaval sa Šujotom su proveli dio života na Kantridi dok su nosili dres Rijeke, a Šujo brinuo o opremi Bijelih.

– Donijeti tri medalje, za oružara je to velik uspjeh. S njim je uvijek bilo sve na svom mjestu, stvarno je veliki profesionalac – rekao je Kristijan Čaval.

Šujo je dobar dio života proveo za volanom svog legendarnog bijelog Fiat Una s kockastim navlakama i registracijom 009 DS koju svi pamte, a koji je danas u dvorištu »na cokima«.

Nova garnitura

– Sjećam se svog prvog treninga s prvom momčadi, bilo nas je 36, imali smo samo 35 trenirki. Na Kantridi temperatura u minusu, bura puše, kiša pljušti, čak je i trening bio upitan. Ja sam bio najmlađi i za mene nije bilo trenirke, ostanem zadnji, izlazim u kratkom, a na centru svi čekaju obučeni u dugo. Drugi dan mi je na trening donio kompletno novu garnituru – prisjetio se Sandro Klić koji slovi za »živu enciklopediju« koja pamti baš sve.

 

– Znao sam ga čekati do poslijepodne da sve očisti i pripremi za drugi dan kako bi me vozio doma Fiatom. Kad sam igrao prvu svoju utakmicu za Rijeku u Slavonskom Brodu protiv Hrvatskog dragovoljca, sjedili smo skupa u autobusu, došli smo kasno na Kantridu i čekao sam ga da sve riješi pa smo tek onda otišli skupa na Bartoju. Šujo je veliki radnik i veliki profesionalac, predan je poslu od 0 do 24 i zato i traje ovoliko dugo jer to nije nimalo lagan posao. Svaka mu čast – poručio je Klić. Osim Čavala i Klića, na dočeku su bili i drugi grobnički nogometaši poput Stjepana Jukića, Domagoja Prtenjače, Matije Brdara, boćar Dario Pavia.

– Mladen Pilčić je najtrofejniji sportski djelatnik na Grobnišćini – poručio je načelnik Općine Jelenje Robert Marčelja, koji je zajedno s direktoricom TZ-a Jelenje Jelenom Brusić Jurić darivao Pilčića prigodnim poklonima.

– Ovo je prvi put u životu da sam bušnula reprezentativca – dodala je Brusić Jurić.

Dar je stigao i od NK Rječine, iz ruku predsjednika Maura Barčića, a red za fotografiranje sa Šujom počeo se formirati i puno prije nego je formalni dio programa završen.

Videopoziv

– Hvala svima koji su došli, uime naše obitelji. Svi smo presretni, ovo je velika stvar za nas i za Hrvatsku. Šujo je nakon 20 godina naučio koristiti videopoziv i zvao me svako malo iz svlačionice. Čuo bi galamu na stadionu i onda bi me brže-bolje nazvao da pita je li pao gol. Zvao me po šest, sedam puta, čak je bio i dosadan, nisam mogao gledati utakmicu na miru – prenio je sin Dražen, najbolji strijelac Grobničana.

 

Sam Šujo bio je dirnut i euforičan, iako je znao da ga čekaju čestitari.

– Ni u najvećim snovima nisam očekivao da će to ostvariti. Kad smo se vratili iz Rusije, mislio sam: Bože nikad više, zato više neću ništa govoriti. Najdraža medalja? Sve tri su jednako drage, svaka ima svoj čar, bronca je prva, srebro je došlo nakon 20 godina, a ova sada je neočekivana. U ožujku kreću kvalifikacije za EP i razmišljam o oproštaju nakon Njemačke – rekao je 63-godišnji Pilčić.

A što se tiče miljenika u reprezentaciji, danas je drukčije.

– Godine 1998. bio sam mlad, zabavan, pričao viceve, generacije su bile drukčije, bliže meni. Družio sam se sa svima, ali sam bio Šukerov miljenik. Kasnije Olić, braća Kovač, Srna, a danas je sve to mlado – zaključio je Pilčić.