RIJEKA Igrač Hajduka Filip Krovinović na dan derbija protiv Rijeke slavi 26. rođendan…

– Rođendanska želja mi je osvajanje tri boda za ekipu i da odemo na reprezentativnu stanku svi sretni i s prvog mjesta.

Za taj derbi se očekuje i velika posjeta…

– Mislim da su nas od početka navijači pratili u velikom broju, s obzirom na Covid mjere. Ovim putem bih se zahvalio svima. Dat ćemo sve od sebe, mirni smo, staloženi, atmosfera je super, radi se dobro i nadam se da ćemo što duže tako nastaviti.

Kakvo je stanje u svlačionici?

– Atmosfera je odlična, ipak su pobjede te koje su najbitnije. Dobri smo svi međusobno, a puno ih je dobilo pozive za reprezentacije, na čemu im čestitam. To samo pokazuje o kakvom se kadru radi i da je sve po planu.

Nadaš li se i ti pozivu u budućnosti?

– Svaki igrač se jednom nada pozivu, bilo bi suludo reći suprotno, ali trenutno uživam u Hajduku, treba ovdje dati sve od sebe pa ćemo poslije vidjeti.

U kakvom si fizičkom stanju?

– Pomoći će mi reprezentativna stanka, ali spreman sam. Dobro se osjećam fizički i psihički, rastemo kao momčad. Ja sam ‘iz aviona’ sletio na teren, odmah sam počeo igrati, ali ne smeta mi. Profesionalac sam i to je sastavni dio našeg života.

Možeš li usporediti Nottingham Forest, klub koji je nekad bio prvak Europe, s Hajdukom?

– U Splitu se živi drugačije. Prije Hajduk mogu usporediti s Benficom, sličan je to mediteranski mentalitet, ta dva kluba najviše žive nogomet, što se vidi po ljudima, natpisima u gradu i slično. Nottingham Forest je velik klub, ali nisam ga mogao doživjeti u potpunosti jer je bilo vrijeme pandemije i nije bilo navijača. To mi je žao jer važe za najbolje u Championshipu.

U Engleskoj si igrao na različitim pozicijama u veznom redu…

– Liga je fizički zahtjevna, ali tamo se može puno naučiti, pogotovo što se tiče defenzive. Igra sam i lijevog veznog i polušpicu. Najbolje se osjećam tu gdje trenutno igram u Hajduku. To mi je najdraža pozicija, volim imati loptu, kontrolirati igru, a mogu dati sto posto i u defenzivi.

Kako se slažeš s Livajom?

– Super. Nemam tu što previše pričati, on u svakom trenutku jednim potezom može donijeti prevagu. Razumijemo se i drago mi je imati takvog suigrača.

Smatraš li da biste s njim u uzvratu prošli Tobol?

– Nogomet se ne bazira samo na jednom igraču. Naravno da bi puno pomogao, ali radi se o kolektivnom sportu.

Kako je došlo do toga da ti pucaš kazneni udarac?

– Sve je bilo unaprijed dogovoreno. Rekao sam da sam spreman pucati.

Odustaješ li od izvođenja ili bi opet pokušao?

– Ako dobijem prigodu, definitivno ću pucati.

Kako ljudi u Splitu reagiraju, prepoznaju li te?

– Nekidan sam naletio na Portugalce, navijače Benfice pa smo popričali. U Splitu se inače ljudi žele slikati, popričati. Sve je pozitivno.

Iz kojeg si pokušaja stigao na Poljud i odakle ta ljubav prema Hajduku?

– Kod mene je to bio jedno šesti pokušaj. Razgovaralo se gotovo svaki prijelazni rok. Što se navijanja za Hajduk tiče, nema to veze s gradom Splitom i Dalmacijom. Stariji brat Tomislav mi je uvijek bio uzor. Stric je, dok sam bio dijete, kazao mom bratu da nitko u Hrvatskoj ne postoji, već samo Hajduk, te da mi to kaže. Brat mi je prenio i tako je od malena ostalo. Inače su stric i cijela moja obitelj iz Petrinje.

Otac je po tom pitanju, pak, nekako neutralan…

– Da, on je uvijek suzdržan, kao pravo vojno lice, ha, ha.

A baka? Bila je u prvom planu nakon pobjede u Kranjčevićevoj…

– Baka je emotivka, što na umu to na drumu…

Dolazi li na derbi protiv Rijeke?

– Za ovu utakmicu su još pregovori u tijeku. Ona bi svakako htjela, jednu utakmicu će sigurno doći, a vidjet ćemo hoće li to biti baš ova.

Jesi li kao dijete dolazio na Poljud? Tada si trenirao i u Dinamu?

– Bio sam u Splitu samo na utakmici između Hrvatske i Brazila. Kao dječak sam bio pet godina u Lokomotivi, pa dvije u Dinamu kao pionir. Potom sam šest-sedam sezona proveo u Zagrebu.

Gdje si igrao najbolji nogomet karijere?

– Definitivno kad sam došao u Lisabon, a prije teške ozljede prednjih križnih… Mislim da sam tada letio po terenu.

Vidiš li se sa svojim bivšim trenerom Slavenom Bilićem?

– Uvijek smo u konaktu. Prije tri dana smo bili na večeri u Splitu, stalno se čujemo. Nije on htio meni previše ‘ulaziti u glavu’. Uvijek je govorio: ‘To mora biti tvoja odluka, ne želim ja puno govoriti kao navijač Hajduka, onda ću reć da dođeš’.

Igrački uzor?

– Nemam nekoga određeno, ali volio sam gledati Modrića, Iniestu, Kaku. Ajmo reći da su to ta tri igrača.

Kako gledaš na Rijeku?

– To je jako dobra momčad, treba ući s respektom i dati sve od sebe. Šibenik je protiv njih poveo, u drugom poluvremenu tog susreta su Šibenčani mogli zabiti za dva nula, moglo je otići na obje strane, na kraju je otišlo na Rijekinu. Šibenik je namirisao da može, ipak igra s manje pritiska nego Rijeka u toj jednoj utakmici. Sve to igra ulogu.

Tko u nedjelju ima jači pritisak?

– Bit će na obje strane. Nama je zapravo uvijek isti, tako je bilo i protiv Dragovoljca, težimo osvajanju tri boda.

Poruka navijačima…

– Volio bih da dođu u što većem broju, da nam budu dvanaesti igrač. Svaku utakmicu nas bodre punim glasom i nadam se da ćemo skupa, kako oni, tako i mi, nastaviti u ovom ritmu.

Dinamo je, vidimo, u krizi, može li ovaj Hajduk do prvog mjesta?

– Trebamo ići utakmicu po utakmicu, tek je početak prvenstva. Nismo još ništa napravili, ali četiri pobjede u nizu su nam dale vjetar u leđa. Bilo bi suludo da kažem da se nećemo potući, vjerujem u momke, sve ljude u klubu. Definitivno ćemo dati sve od sebe, a vrijeme će pokazati dokle će nas to dovesti.

Na kraju, je li u Hajduku sve prema očekivanjima, je li te išta iznenadilo?

– Sve je pozitivno. Svi znamo koliko je Hajduk velik klub, grad živi za nogomet, samo se potvrdilo sve ono što sam očekivao prije nego što sam došao.