ZAGREB Na komemoraciji u zagrebačkom Westinu mnogobrojni kolege, obitelj i prijatelji oprostili su se od legendarnog igrača i trenera Zlatka Cice Kranjčara, dok je sprovod na rasporedu od 15 sati. Komemoracija je zaključena emotivnim govorom njegova sina Nike Kranjčara.

-E moj Cicek, znam da me sada gledaš odozgo i da se smiješ jer si me uspio izvuć na pozornicu, a znaš koliko to ne volim. I to baš na dan kad su se otvorile terase kafića. Bio si svima idol. Sjedim jučer na balkonu iznad oltara kaj su ti ljudi napravili, vidim curicu kaj prilazi oltaru i pita tatu tko je bio ovaj striček. Sve generacije ovih dana tuguju. Objašnjavaju da si bio maskota svih Zagrepčana i Zagrepčanki. Ali znaš kaj, meni si bio tata. Često si govorio da me odgojila mama, ali nije to baš tak. Vodeći me na treninge dozvolio si mi da nogomet zavolim sam.

Svojim primjerom naučio si me kako cijeniti svoje, a poštivati tuđe. Najveća lekcija koju si me naučio je da smo na ovome smijehu svi jednaki. Da samome treba dati priliku, pozornost i – osmijeh. On ništa ne košta, jel tak. A čuj, nebumo se lagali. Pokazal si mi i kak se lijepo provesti, zapjevat, zakartat, živjeti tu i sad. Ne brini, nebum sad prepričaval sve anegdote i uspjehe. Nebum ponavljal da si bil šmeker i fakit, vlasnik osmijeha koji osvaja na prvu. Ne bum ni rekel koliko mi sada već fališ. Fala ti na podršci u mojim najtežim trenucima. Ti sigurno nisi otišel jer si u svima nama previše. Učinio si to na svoj način. Volim te. Volimo te. Od sveg ti srca fala, tvoj sin – rekao je Niko Kranjčar na komemoraciji, dok su prije njega govorili i Miroslav Ćiro Blažević, predsjednik Dinama Mirko Barišić te Zorislav Srebrić.

Ćiro Blažević zaplakao je nakon nekoliko rečenica svojega govora.

Miroslav Ćiro Blažević/Foto PIXSELL

– Ne znam je li me nešto tako rastužilo kao smrt Cice Kranjčara. Moja sućut njegovoj obitelji. Nemoguće je ne kazati sve što pripada ovom hrvatskom velikanu kao što je bio Kranjčar. Citirat ću njegovog velikog prijatelja Ivkovića: “Bio je veliki igrač, trener, ali i veliki gospodin”. To je lakonski opis našeg Cice. Duboko sam uvjeren da bez njega nikad ne bi uspjeli toliko razveseliti hrvatski puk. Čekao sam ga da dođe u drugom dijelu prvenstva. Danas odgovorno tvrdim, vrlo teško bi osvojili prvenstvo da nije bilo njegovih golova.

Svjestan sam da je u to vrijeme bilo lako napraviti rezultat jer smo bili jedinstveni. Danas kada gledam sve vas, prepoznajem tu divnu obitelj 92′ godine. Kada Zeko plače, kada Mlinka plače, ja plačem. Dovoljno sam star da sam izgubio sve svoje najmilije, ali smrt našeg Cice me pogodila kao da sam, ne dao Bog, izgubio svog sina.

Nije bio samo nogometaš, bio je fenomen. Za njim svi žale. Uvijek je ostao muž, otac, dostojanstven i veličanstven. Pitao sam ga jednom jel ću trenirati i tvog malog Niku. I trenirao sam ga. Ali reći ću ti Niko, nisi dosegao nivo svoga tate. Cico će živjeti kao i Dinamo. A Dinamo živi vječno – zaključio je Ćiro kroz suze.

Na pozornicu je stao i Mirko Barišić, predsjednik Dinama.

– Danas kada se kaže Dinamo Zagreb, odmah se misli na Dinamo Zagreb. U povijesti našeg kluba bilo je puno dobrih igrača, ali Zlatku Kranjčaru pripada posebno mjesto. Bio je omiljen kao igrač i kao čovjek. Dobronamjeran i plemenit. Ta plemenitost je ubrzala odlazak njegov odlazak sa ovog svijeta. Nedugo pritom posjeta jednoj utakmici je rekao: “Nemojte žaliti napora i truda da se izgradi novi stadion”. To pokazuje njegovu ljubav spram kluba. “Posebnu radost i veselje za mene je bilo dobiti kapetansku vrpcu hrvatske reprezentacije”, istaknuo mi je jednom prilikom. Obitelj je za Cicu bila iznad svega, na prvom mjestu. Upravo to pokazuje o kakvom se čovjeku radi. S njegovom obitelji iskreno suosjećamo. Ime Zlatka Kranjčara bit će u povijesti Dinama ispisano velikim slovima – rekao je Barišić.