RIJEKA Gušt je pogledati nogometnu »kartolinu z Kraljevice« na kojoj je debelim slovima zapisano prezime Znamenaček. Igralište na Oštru, po kojem je trčao legendarni as Rijeke Milan Minta Ružić po kojem stadion nosi ime, klub kojem su treneri uz ostale bili i slavni Roko Žepina, Željko Turina, Mile Tomljenović, Mladen Vranković, Zoran Buškulić, Miro Uljan, Neven Strukan i Robert Krizmanić, društvo kojem je oduvijek prijatelj »trener svih trenena« Miroslav Ćiro Blažević, više od pola stoljeća, tamo od šezdesetih godina prošlog stoljeća pa do danas, u njedrima ima Znamenačeke. Ova imena iz ugledne kraljevičke obitelji stalno zapljuskuju nogometne obale, bilo je tako s Josipom, potom njegovim sinom Brunom, sada su u prvom planu unuci Borna i Filip. Svi oni zajedno čine nogometni poker koji je doslovno jučer, danas i sutra kraljevičkog nogometa.

– U Kraljevici sam branio dvadeset godina. Došao sam iz Slavonije, iz Grubišnog polja, a prije Kraljevice sam bio u hreljinskom Naprijedu. Mama mi je pak Hreljanka, zato sam otišao tamo braniti. Bilo je to 1967. godine, poslije vojske. Onda je 1969. godine Kraljevica ušla u Riječko-pulsku zonu. Vlado Rasporić, koji je branio za Orijent, vratio se na Hreljin, tu je bio i Ive Juričić, prije rezervni golman Rijeke, ja sam došao u Kraljevicu i tu sam ostao do mirovine. Uspomene su krasne, mnogi klubovi nisu imali život kakvog smo mi imali. Bili smo veliki prijatelji, družili smo se poslije svakog treninga i nakon svake utakmice. Rado smo primali sve dečke koji bi došli sa strane. Liga je bila odlična, s jakim suparnicima. Recimo s one strane Učke su igrali i Istra i Rovinj, Jadran iz Poreča, Pazinka, Buje, Rudar iz Labina, a s ove strane nam je najdalji uz more bio Nehaj, na sjeveru Goranin iz Delnica, tu su naravno Grobničan i Naprijed. U ligi od 16 klubova jedno vrijeme ih je devet bilo iz Istre – kaže Josip Znamenaček, rođen 1946. godine, tadašnji vrsni čuvar mreže u godinama kada je Kraljevica sjala u onda itekako jakoj Riječko-pulskoj zoni. O njemu bi itekako rado govorio legendarnik kraljevički kroničar, naš višedesetljeni dopisnik Radenko Rukavina.

Filip, Bruno, Josip i Borna Znamenaček na Oštru/D. ŠKOMRLJ

– Puno je divnih događaja s raznim suigračima. Rado se volim sjetiti svoje oproštajne utakmice, došla je reprezentacija Jugoslavije koju je vodio Toza Veselinović, bilo je to 1984. godine. Igrali su uz ine Zajec, Katanec, braća Vujović, Safet Sušić. S njima je kao trener bio Ivica Osim. Oproštaj je bio krasan. Sjetim se mnogih utakmica, gostovanja te tako i sada upitam unuke kakvi su tereni recimo u Bujama, Pazinu…

Karantena

Pogled na prijeđeni put izaziva emocije koje nije lako opisati, riječ je o nezaboravnim sjećanjima slavonskog Kraljevičana, šjor Josipa.

– Ja sam već 53 godine u Kraljevici, ne može se to opisati, čovjek to ne može iskazati, to se mora doživjeti. Valja to jednostavno iskusiti, to se ne može ispričati. To valja doživjeti. Drago mi ješto mi je tu igrao sin Bruno, tu mi igraju dva unuka, kći mi je također u Kraljevici. Tu mi je i prijatelj Pave Draginić. Sjetim se tako predsjednika Teodora Depedera, u njegovo vrijeme smo bili prvi u ondašnjem amaterskom nogometu koji smo odlazili u karantenu. Spavali smo u Uvali Scott. Također je slično bilo kada bismo gostovali u Istri, tada bi spavali u Valbaldonu, u odmaralištu ondašnje milicije. Teodor me je onda uvijek zezao, govorio mi je da sam bio prvi kraljevički transfer, prvi igrač koji je ovdje došao sa strane. Pave Draginić sve to zna, kroz ova silna desetljeća on je sudjelovao u tome, jako dobro se sjeća svega.

Momčad Kraljevice 1972. godine na Kantridi

Nakon svega ostaje neopisivo zadovoljstvo, spomen na dane i godine koje su za njim duboko urezane u povijest kraljevičkog nogometa, značajnoga kao što je i kraljevički škver bitan u povijesti hrvatskih brodogradilišta.

– Želio bih samo pozdraviti sve te silne suigrače, tolike drage prijatelje, s kojima sam igrao toliko dugo vremena. Drago mi je što sam bio sudionikom cijele te parade kroz tih dvadesetak godina. Živim naravno i dalje s svojim voljenim klubom. Igrao je tu i sin Brunom, a sada su nastavili unuci Borna i Filip.

Bruno, rođen 1970. godine, jedan je od kraljevičkih nogometnih dragulja, napadač s njuhom za gol, uz ostalo potom i Orijentov napadač. Sveprisutni Draginić je pritom iz arhive izvukao i tekst u naše listu, kada je u derbiju s Pazinkom za prvo mjesto tadašnje zone na Oštru svladana Pazinka 1:0. Zbilo se to 1991. godine. Domaćine je vodio Željko Turina, a goste Miloš Hrstić, strijelac je bio upravo Bruno Znamenaček.

Reprezentacija Jugoslavije i momčad Kraljevice 1984. godine na Oštru

– Igralo sam poslije i u Belgiji, klub se zove Ronse, tamo sam bio tri godine. Tu mi je pomogla naša legenda Milan Minta Ružić. Kasnije sam se ozlijedio i vratio se u Kraljevicu. Usput sam i igrao u okolici, na Hreljinu, u Crikvenici, Igrao sam negdje do 29.-30. godine. Inače, kasnije sam uplovio u nogometne vode, počeo sam sa 15,5 godina da bih godinu kasnije završio u juniorima Rijeke. Iz podmlatka »bijelih« sam došao u seniore Kraljevice, a onda u Orijent iz kojeg sam pošao u Belgiju preko dragoga Minte Ružića. On mi je bio menadžer. Bili su itekako kvalitetni i ona Kraljevica i Orijent u kojima sam igrao. Teške su bile one utakmice 1989. i 1990. godine, sve dok nije počeo rat. Išlo se u Istru tako igrati s Puljanima, u Labin s Rudarom, u Pazin gdje je igrao jedan Igor Pamić. Mi smo bili mladi dečki, ali vrlo borbeni. Čak smo bili i jedne sezone jesenski prvaci zone. Pazinka je bila druga, a Istra treća. Istra je potom postala prvoligaš, kasnije i Panzinka, koju smo pobijedili i preko nje došli na prvo mjesto. Drago mi je što sam tada dao gol. Raznih je dragih i poznatih suigrača, recimo u Belgiji sam igrao s Osječaninom Tomislavom Štajnbriknerom. Tu u Kraljevici spominjem Orlića, vratara Mirsada Opalića, pokojnog »Kinu«. Orlić, popularni »Šeki«, uz ine i igrač Orijenta, bio je fantastičan igrač. Jako me se dojmio, jak na nogama, igrao je zadnjeg veznog. Ja sam igrao u vezi, a on mi je jako poomogao i savjetima. Odličan igrač i čovjek, uz njega sam se osjećao sigurno na travnjaku. Bilo je tu i niz drugih znanih imena tada kao recimo Boris Pučić, Štulić, Kiki Buršić, Sanjin Peranić, Tonči Gudac, Devčić, kasnije je došao mladi Karlo Sotošek, Uglavnom, Kraljevica je bila kvalitetna momčad, bili smo jesenski prvaci što je u to vrijeme bio itekav uspjeh.

Veznjaci

Bruno nije od onih roditelja koji maltretiraju djecu savjetima na treninzima, kalkulirajući da će im dijete završiti negdje u Ligi petice. Sinove Bornu i Filipa ostavlja neka sami pronalaze svoje nogometne puteve.

– Ne volim sinove opterećivati nekim mudrim savjetima, zapravo ih zbunjivati. Recimo, kada je Filip bio u pionirima Rijeke, nakon treninga u autu ga uopće nisam htio opterećivati. Rekao bih jednu rečenicu o nogometu i to je to. Ima nekih roditelja koji s nekakvim forsiranjem postignu kontraefekt, unište dijete. Ja sam sve to prošao kao igrač i kao čovjek koji je igrao nogomet znam da ih ne treba opterećivati.

Rado se volim sjetiti svoje oproštajne utakmice, došla je reprezentacija Jugoslavije koju je vodio Toza Veselinović, bilo je to 1984. godine – kaže Josip Znamenaček

Sinovi Borna, rođen 2000. i Filip, 2003. godište, idu sličnim putevima. Obojica su vezani uz nogomet i medicinsku struku, kada je riječ o nadmudrivanju na terenu i jedan i drugi ga provode u »kabini režije«, u veznoj liniji.

NK Kraljevica 1976. godine: Predsjednik Ive Kučan, Frančišković, Znamenaček, Klobučar, Matković, Deronja, Jelović, Turina, Karlović, trener Petelin (gornji red), Piteša, Tišler, Ivandija, Devčić, Tomac, Posavec, Mandekić i Perović (čuče)

– U nogometu sam već trinaest godina – kaže stariji i ozbiljniji Borna. – U međuvremenu sam pauzirao godinu dana radi ozljede koljena. Volim nogomet, ali tu je i medicina, tek sam upisao prvu godinu Medicinskog fakulteta. »Faks« mi je na prvom mjestu, uvijek gledam da na vrijeme položim sve ispite, da bih sve završio u roku. Nogomet mi također puno znači, uostalom ne bih ga igrao tih trinaest godina da nije tako. Kao prvo, sport po sebi je jako zanimljiv, uz to volim taj oblik druženja s prijateljima koji vole nogomet. To su sve dečki koje dugo znam. Mlada smo momčad, prosjek nam je 21-22 godine. Trener nam je Denis Lopac, a u momčadi sam s dečkima koje znam od rođenja. Volim taj način druženja, a igramo sada u Četvrtoj HNL ligi. Tu mi je i brat s kojim igram u vezi.

U Kraljevici desetljećima spominjani Pave Draginić, alfa i omega kluba, dugo upozorava na Filipov talent, puno očekuje pod ovog temperamentnog, najmlađeg nogometaša »dinastije Znamenaček«.

Josip Znamenaček, Josip Pino Glažar i Velimir Zajec na oproštajnoj utakmici

– Meni nogomet znači jako puno – kaže Filip Znamenaček, svojevremeno uz ostalo istaknuti pionir Rijeke, dobitnik najvećih priznanja na raznim turnirima. Polaznik je Srednje medicinske škole. – Znači mi više od škole u koju idem »jer me mama tjera«. Sada završavam drugi razred. Vratio sam se iz Rijekinih pionira i kadeta u Kraljevicu prije manje od godinu dana i drago mi je.Tu mi je super, mlada smo ekipa, znam svih. Baš smo super momčad. Trudim se u nogometu, a što će biti, vidjet ćemo. Tu mi je djed, otac i brat, svi su mi motiv više za napredovanje. Želim biti što bolji, najbolji u Kraljevici.