Božidar Šikić

Direktor nogometaša s Kajzerice, najugodnijeg iznenađenja sezone: Najbolji nam stalno odlaze, ali Lokomotiva ide dalje

Davor Petrović

Božidar Šikić / Foto Boris Scitar/PIXSELL

Božidar Šikić / Foto Boris Scitar/PIXSELL

Protutnjali smo pored klubova koji troše ozbiljan novac, osvojili drugo mjesto i osigurali plasman u kvalifikacije Lige prvaka. Naš trener i momčad zaslužuju maksimalno poštovanje - kaže Šikić



ZAGREB Ljudi upućeni u hrvatski klupski nogomet reći će da je pista za uzlet Lokomotive zabetorirana tijekom vikenda 11. i 12. svibnja prošle godine, pri kraju sezone 2018./2019. Naime, te subote je Goran Tomić, nakon visokog poraza u srazu s Osijekom u Kranjčevićevoj (0:4), ponudio ostavku, koju je u nedjelju odbio Božidar Šikić.


Prvi operativac Lokomotive nije ni pomislio na raskid suradnje s nadarenim trenerom, koji je četrnaest mjeseci kasnije izborio kvalifikacije Lige prvaka.


– Za mene je to bio najnormalniji potez. Treneru se ne daje otkaz nakon lošijih rezultata, ako neki igrači podbace u tim utakmicama – kaže Šikić. Kada klub ima dobro selekcioniranu momčad, a trener nema kontrolu, onda je normalno da ode. Međutim, ako trener sve radi odlično, kao što je tada bio slučaj s Tomićem, onda nema razloga za takav rastanak.


Međutim, većina hrvatskih klubova bi kod takvog niza rezultata jedva dočekala priliku da trener ponudi ostavku. Otkud vama toliko strpljenje?




– U našoj ligi devedeset posto klubova vode ljudi iz nogometnih krugova. Prije svega, ja sam trener, to je moje inicijalno zanimanje. Nakon što sam prestao igrati, završio sam fakultet i odmah sam počeo raditi kao trener. Za razliku od većine drugih čelnika naših prvoligaša, na nogomet, trenera i momčad gledam drugačije. Moji stavovi se uvijek razlikuju od njihovih jer znam razlučiti bitno od nebitnog. Da to ne znam, Tomić ne bi ostao kod nas nakon što je ponudio ostavku. Međutim, na njegovim treninzima vidio sam kako se radi i znao sam da imamo dobru priču. Tada je naša momčad patila zbog pojedinca kojeg smo ranije locirali. U tom slučaju je logično da trener ostaje, a taj pojedinac odlazi.


Navijači

Lokomotivi se često prigovara da je klub bez navijača. Može li se nešto promijeniti na tom planu?


– Na naše utakmice su počeli dolaziti nogometni kibici. Na primjer, imali smo sasvim pristojno popunjen stadion na utakmici s Interom u Kranjčevićevoj, i to kada je kapacitet bio ograničen zbog koronavirusa. Meni su takve stvari mjerilo, a ne gostovanja Dinama, Rijeke, Osijeka i Hajduka. Publika se ne stvara preko noći. Ljude treba izazvati i dovesti na stadion atraktivnom igrom. Vjerujem da ćemo vrlo brzo imati svoju publiku i ljude koji navijaju za Lokomotivu.

Igrali najljepše


Za pravo vam daje sezona u kojoj je Lokomotiva izborila kvalifikacije Lige prvaka i finale Kupa.


– Na našu veliku žalost, nismo uspjeli osvojiti taj prvi trofej u povijesti kluba, ali, bez obzira na to, možemo biti prezadovoljni. U finalu Kupa s Rijekom nam je nedostajalo malo sportske sreće. Međutim, to je bila sezona za poželjeti. Prošlog ljeta su nam, između ostalih, otišli Ivanušec, Majstorović i Radonjić, a mi smo promovirali puno novih igrača i prezentirali odličan nogomet. Neki kažu da smo igrali najljepše u ligi. Protutnjali smo pored klubova koji troše ozbiljan novac za hrvatske prilike i osvojili drugo mjesto, odnosno osigurali plasman u kvalifikacije Lige prvaka. Naš trener i momčad zaslužuju maksimalno poštovanje za sve što su pružili u prošoj sezoni.


Spomenuli ste klubove koji troše više od vas. Koliki je godišnji proračun Lokomotive?


– Po sezoni trošimo oko pet milijuna eura. Mislim da je to ozbiljna razlika u odnosu na dio klubova koji teže europskim pozicijama.


Kakve su ambicije Lokomotive u novoj sezoni?


– Kada pogledam kako je sve išlo zbog pandemije koronavirusa, čini mi se kao da sezona nije ni prestala, ha, ha… Imali smo jako malo vremena za odmor, svega šest dana, ali ambicije su uvijek iste. Mi smo sportaši i želimo pobijediti svakog suparnika. Otišlo nam je nekoliko nositelja igre i jasno je da ćemo, objektivno gledajući, biti nešto slabiji. Uostalom, čim su naši igrači pojačanja negdje drugdje, jasno je da smo oslabljeni. Jednostavno, moramo prihvatiti da je to naša sudbina. Ne samo naša, nego i svih hrvatskih klubova. Uvijek odlaze igrači koji iskoče. Međutim, postoje i neki drugi igrači željni afirmacije. Prije godinu dana, na početku prošle sezone, nitko nije spominjao ni Kastratija, ni Uzunija, ni Tolića… A danas svi pričaju o njima. To se dogodilo u samo dvanaest mjeseci. U našoj školi nogometa ima nadarene djece koja će stasati kroz koju godinu. Najbolji nam stalno odlaze, ali Lokomotiva ide dalje.


Izbjeći Viktoriju


Koliko je blizu dan kada ćete popunjavati udarnu momčad iz vlastitog podmlatka?


– Već je došao. U momčadi koja je izborila kvalifikacije Lige prvaka ima dosta naših igrača. Iz naše škole nogometa su Karačić, Tolić, Petrak, Kastrati, Mersinaj, Cokaj, Tuci… Svi su oni do prve momčadi stigli iz juniora Lokomotive. Klupska škola nogometa je permanentna selekcija, ali iluzorno je očekivati da jedna generacija može dati deset igrača za seniore. Već sada je našoj prvoj momčadi priključeno dosta juniora. Vjerujem da ćemo za koju godinu tu imati jako dobre klince iz našeg pogona. Kod nas će to sigurno biti kontinuitet.


Vratimo se na Ligu prvaka. Potencijalni suparnici Lokomotive su Viktoria iz Plzena, Bešiktaš i bečki Rapid. Imate li kakvu želju u ždrijebu?


– Sustav natjecanja je modificiran zbog pandemije koronavirusa, a ja mislim da u jednoj utakmici možemo proći svaki od tih klubova. Da mogu birati, volio bih izbjeći Viktoriju. Mislim da bi nam oni bili najteži suparnik, odnosno da su Bešiktaš i Rapid manje zahtjevni suparnici, iako nam je jasno da je riječ o odličnim momčadima. Uspijemo li preskočiti tu prvu prepreku, izborit ćemo plasman u neku od skupina Europske lige. To bi bio čudesan rezultat za nas.


Afirmacija mladih najvažnija

Uzmu li se u obzir rezltati u zadnjih deset kola netom završenog prvenstva, može li se reći da Lokomotiva spada u krug kandidata za naslov prvaka?


– Ne, to bi bilo pretjerano. Moramo biti realni. Na primjer, u Španjolskoj ima puno dobrih klubova, ali teško je napasti Barcelonu i Real Madrid, koji su tamo najbogatiji. Kod nas Hajduk već petnaest godina napada naslov prvaka i u tome ne uspijeva. Realno je očekivati da će se za naslov boriti klubovi koji su financijski jači od nas. Mi ćemo se truditi da budemo što bolje plasirani i dat ćemo sve od sebe da opet igramo lijep nogomet. Opet želimo otići što dalje u Kupu, a jedan od najvažnijih ciljeva je afirmacija mladih igrača. Ako u tome ne uspijemo, nećemo moći preživjeti. To je naša stvarnost.