RIJEKA Zoran Ban je prije nešto više od tri desetljeća podigao medijsku prašinu svojim transferom iz Rijeke u Juventus. Brzonogi napadač s Grobnika kasnije je igrao u Portugalu, Belgiji pa ponovo Italiji (Foggia i Pescara), no zauvijek ga je obilježio transfer s Kantride u redove Stare dame u vremenima kada su Talijani zbog ograničene kvote stranaca jako dobro pazili kakve strance dovode.

Zoranov sin David, napadač kadeta Orijenta 1919, ovoga je ljeta krenuo očevim stopama. Boravio je deset dana u Rominu kampu u Trigoriji, na pripremama s vršnjacima Rome. Poveznica između škole nogometa ovog uglednog talijanskog prvoligaša i obitelji Ban je šef škole Morgan de Sanctis. Nekadašnji vratar Juventusa i nekadašnji napadač Juventusa zajedno su dijelili svlačionicu Pescare u drugoj polovici devedesetih godina.

Darovita generacija

– Ostao sam u jako dobrim odnosima s De Sanctisom i rekao mi je da dovedem sina u Rim. Svjestan sam da još nije spreman za takvu razinu, ali on je unatoč tome inzistirao na dolasku pod objašnjenjem da je dobro da se upozna s njihovim sistemom rada i da nauči neke stvari. Rekao sam u mu »Morgan on još nije pronto za to što ga čeka«, a on mi je odgovorio »ako je spreman, onda mi ga ne trebaš ni voditi«. Pozvan je na početak priprema njihovih kadeta. Čim je došao, obavio je liječnički pregled, kaže da nikada u životu nije obavio tako detaljan pregled. Odradio je i ciklus treninga, radilo se na fizičkoj spremi i na taktici. Sve je bilo na vrlo visokoj razini – od uvjeta do treninga. Kada si u takvom režimu, onda možeš razmišljati samo o dvjema stvarima: treningu i utakmici. Sve je drugo u rukama ljudi iz kluba. Organizacija rada škole je vrhunska – govori »tata« Ban.

David je trenirao s jednom vrlo darovitom Rominom generacijom.

– To je generacija 2005. godište, prvaci su Italije, imaju čak sedam reprezentativaca. Plus reprezentativci Estonije, Rumunjske i Francuske. Imaju strašnu generaciju. Sve je to posljedica kvalitetnog skautinga. Romina škola ima 10 skauta samo u Italiji, a još osmero radi za klub po svijetu. Davidu je bilo teško prvih nekoliko treninga. Ipak, dosad nije bio u takvom procesu. Nakon nekoliko treninga je došlo na sebe, radi se odgovorno, a oko tebe je cijela ekipa ljudi od glavnog i pomoćnog trenera, kondicijskog trenera, psihologa, liječnika, fizioterapeuta, ekonoma… O toj se djeci brine cijeli tim ljudi i ništa se ne prepušta slučaju.

Vrhunski rad

Ni Zoranu nije bilo lako 1993. godine otići sa »šljake« Kantride u Juventus. Tada je imao 20 godina…

– Odlazak iz Rijeke u Juventus je za mene bio velik šok, a bio sam tada već relativno formiran igrač. Rekao sam Davidu što ga čeka, ali jedno je ono što mu kažeš, a drugo je kada on to doživi na svojoj koži. Njegova je sreća što dobro priča engleski i talijanski. To mu je puno značilo. U ovih deset dana je stvarno puno toga vidio i naučio. Rekli su mu da će ga pozvati na prvi turnir kada budu igrali, isto tako dobio je već pozivnicu da im se ponovo priključi u Trigoriji u zimskoj stanci, odnosno prije početka drugog dijela prvenstva. Obojica smo odušeljevni sa svime, ovo je bilo neprocjenjivo iskustvo za jednog mladog igrača kao što je David.

Sam je boravak u Trigoriji nešto što je za našu djecu velika nepoznanica. Dakle, ti su dečki pod 24-satnim nadzorom, nema izlaska iz kampa osim u iznimnim okolnostima. Tu su vrlo strogi i pedantni. I još nešto, njihov je sistem rada takav da kada navršiš 19 godina, donose konačnu odluku ili jesi za njih – ili nisi. Ako jesi, dobiješ profesionalni ugovor i ideš na posudbu ili u prvu ekipu, a ako nisi, dobiješ slobodne papire. Dakle, njihova je logika da uzmu dijete s 15 ili 16 godina, daju mu tri godine vrhunskog rada i onda očekuju da pokažeš pomake. Jako puno ulažu u školu, imaju velik budžet i onda normalno da očekuju da nešto izađe iz škole – rekao je Ban.