RIJEKA – Dario Čanađija igrač je kojeg se na Rujevici uvijek rado sjećaju, rado se i on prisjeća Rijeke u trenutku dok već odavno igra zreli nogomet s 29 godina, trenutno u europskom Zrinjskom.

Poveznica Rijeke i Zrinjskog u posljednje je vrijeme pak također puno, dovoljno je samo spomenuti imena Sergeja Jakirovića i Nike Jankovića, ali donedavno i Krunoslava Rendulića. Zrinjski, uz hrvatskoga predstavnika Dinamo, igra Konferencijsku ligu, što je povijesni, ne samo klupski, već i uspjeh BiH nogometa. Plemići su u skupini E sakupili tri boda u pet utakmica uoči dolaska Aston Ville u Mostar, ali u teškoj su se skupini hrabro i zapaženo borili s Legijom i AZ Alkmaarom, od kojih su uglavnom minimalno gubili uz jako dobar dojam.

– Opcija Zrinjskog bila mi je jako primamljiva, prije svega zbog visokih ambicija. A tu je bila i Europa. Na kraju smo ušli u skupinu Konferencijske lige, što je bilo prekrasno – kaže Čanađija. – U zadnje vrijeme smo malo kiksali u prvenstvu, bilo je naporno igrati na tri fronta. Nismo navikli na to, ali dosta dobro smo to iznijeli. U Europi smo bili dobri, nitko nas nije razbio i u svakoj smo utakmici bili konkurenti. Igrao sam dosta, bilo je dobrih i lošijih utakmica, ali zadovoljan sam.

Zrinjski igra skupinu koja je po mnogočemu iznad trećeg razreda europskog nogometa.

– AZ Alkmaar je drugi, treći u Nizozemskoj, kvalitetan klub koji prodaje igrače po 18, 20 milijuna eura. Aston Villa je pak trenutno treća u Premier ligi, a u posljednjoj utakmici su pobijedili i nadigrali Manchester City. To je momčad koja doma još nije izgubila niti jedan bod. Mi smo bili blizu remija na Villa Parku, dobili smo gol u 94. minuti. O Legiji također ne treba previše pričati. Rekao bih da je to skupina koja zaslužuje više od Konferencijske lige. Aston Villa čak ima što tražiti i u Ligi prvaka. Tu smo gdje jesmo, ne treba ni za čim žaliti.

U domaćem prvenstvu Zrinjski zaostaje za Borcem sedam bodova, a uz dolazak Aston Ville, Čanađiju i društvo do kraja jeseni čekaju još dva zahtjevna ogleda, sa Širokim Brijegom i za kraj s trećeplasiranim Sarajevom.

– To su dva derbija, a kiksali smo protiv posljednjeplasirane Zvijezde, kao i protiv Posušja. Bile su tu velike promjene, igramo u Posušju ili Konjicu na lošijim terenima, a dan prije smo igrali na Villa Parku pred 30 tisuća ljudi i na vrhunskom travnjaku. Teško se tu »šaltati« i puno većim momčadima. Ovisimo o sebi i na proljeće će trebati dodatno zapeti i probati dostići tu prednost.

Goda i Čabraja

Čanađija očekivano prati sve što se događa u HNL-u. Hajduk, Rijeka i Dinamo nekako su se izdvojili unatoč toplo-hladnim izdanjima, Gorica je pak ugodno iznenađenje.

– Splićani su istaknuli kandidaturu za naslov. Što god mi mislili. Nakon dugo godina imaju određenu stabilnost u zadnjoj liniji i u vezi. Imaju i kvalitetu prema naprijed u Livaji koji ni iz čega može riješiti utakmicu. Dinamo je u svojim problemima i nismo ga takvog navikli gledati. Rijeka je jako ugodno iznenađenje, po meni igra čak i najljepši nogomet. Igraju lepršavo, a neka teža okolnost je donekle mladost. S druge strane, vidi se da i ti mladi rade razliku, a neki su zaslužili i reprezentativne pozive. Ugodno me iznenadila i Gorica, dobro izgleda i dobro igra. Od Osijeka se očekuje puno više.

Čanađija je igrao s Matejom Mitrovićem u vrijeme osvajanja dvostruke krune. Mitrović sad igra sve bolje, na tragu je starih izdanja.

– Mitra, naravno, najviše znam, a igrao sam i s Čabrajom u Gorici te s Godom u Slaven Belupu. Sve su to dobri i karakterni igrači. Bruno je jako dobar defenzivno, »baca se na glavu«. On je jedan od onih koji bi stavio glavu tamo gdje neki ne bi kopačku. Profesionalac je i kod njega nema puno kalkuliranja. Čabi je isto veliki radnik i profesionalac, ima vrhunsku lijevu nogu, jako dobar slobodnjak, ali i centaršut. Nešto je ofenzivniji od Gode, tko god igrao, s njima se ne može pogriješiti.

Rukopis Željka Sopića iz Darijevog kuta?

– Trenera Sopića znam iz viđenja, on je veliki ispit položio prošle godine s Goricom koju je spasio od ispadanja nakon što je momčad imala veliki zaostatak za Šibenikom. Svojim radom i gardom digao je tu momčad, vratio je praktički iz mrtvih. U Rijeci je dobio priliku voditi momčad koja se bori za naslov i koja mora biti u vrhu hrvatskog nogometa. To zaslužuje grad, ali i navijači. Vjerujem da će Rijeka do samoga kraja biti konkurentna za naslov prvaka. Sopić sada to radi jako dobro, mlade dečke »spušta« na zemlju. Momčad je mlada, a opet ima stabilnost s Mitrovićem, Dilaverom i Labrovićem. Pjaca i Pašalić pak mogu svakoj momčadi napraviti probleme. Rijeci zasad samo nedostaje malo bolja realizacija i mirnoća u završnici. No, to će doći s utakmicama. Po meni je Rijeka na pravom putu.

Nedjeljni gost Rujevice je Slaven Belupo, klub u kojem je Čanađija sakupio najviše, 86 nastupa.

– U Slavenu sam bio prve tri sezone, onda sam se vratio baš iz Rijeke. Rijeka je tu favorit u svakom smislu, Slaven je s trenerom Royom Ferenčinom malo dobio na stabilnosti. Nedostaje im realizacija, a tu su u vezi dva bivša igrača Rijeke, Lepinjica i Liber. Sve je na strani Rijeke, ali Slaven nije za potcijeniti. To je sada po meni riječki ispit za utakmice u kojima ih svi unaprijed vide kao pobjednike.

Sarpsborg i analitika

Dario je puno toga prošao u karijeri, promijenio je desetak klubova. Gdje god je igrao, poznat je njegov profesionalizam i primjeren odnos prema protivniku, navijačima, medijima… Zanimljiva je i epizoda s norveškim Sarpsborgom 08 koji je šokantno izbacio Rijeku u Europi baš na Rujevici.

– Zapazio me njihov sportski direktor, ali i ja sam bio slobodan igrač. Tu mi je dosta pomogao i Ivan Mance, bivši sportski direktor. Bio sam malo skeptičan, ali brzo smo se dogovorili. Prije mene je tamo igrao Mate Maleš, bili su puni riječi hvale za njega.

Čanađija je imao zanimljivu karijeru, a u nogometu se vidi i nakon njezinog završetka. Još može puno igrati, ali razmišlja unaprijed.

– Kad se sve zbroji i oduzme, moglo je više, a i puno manje. Vidjet ću što će mi donijeti bliža budućnost, hoće li to biti Zrinjski ili neki drugi klub. Polako završavam B licencu, a završio sam i za nogometnog analitičara. Vidim se i dalje u nogometu. Radim neku podlogu za nogomet poslije igračke karijere.

Čanađija je osvojio duplu krunu s dva kluba, s Rijekom i Olimpijom. S Bijelima je osvojio još jedno Rabuzinovo sunce za ukupno pet trofeja.

– Dupla kruna s Rijekom i dupla s Olimpijom su trenuci koji se ne zaboravljaju. Sjećam se koliko je to značilo ljudima u Rijeci, ali i nama igračima. Stalno se spominje ta generacija, a ja sam imao čast što sam bio dio nje. Volim reći da sam bio dvanaesti igrač. Bio sam na neki način Kekov »joker«. I to za sve žive pozicije. U Ljubljani smo osvojili dvije krune nakon više od 20 godina. Lijepi su to trenuci i volio bih ih ponoviti sa Zrinjskim. Sada smo izlaskom u Europu napravili povijesni uspjeh, no Borac je ove sezone jako dobar. Sve ćemo napraviti da ih ugrozimo na proljeće – zaključio je Čanađija.