Desetljećima mirno teče Dubračina, svjedočeći o usponima i padovima brojnih generacija nogometaša Crikvenice, koji su na obližnjem travnjaku stvarali dojmljivu povijest ove jedne od institucija našeg primorskog nogometa.

Nicali su i asovi velike međunarodne vrijednosti, primjerice i glasoviti reprezentativci bivše države kao što su Vladimir Lukarić i Marijan Brnčić, a baš je slavni »šjor Brna«, vazda elegantan, fin i dobro raspoložen, bio među onima koji su s tribina zadovoljni svjedočili novom uzletu crikveničkog nogometa, pobjedi nogometaša Crikvenice u finalu županijskog Kupa nad drugoligašem Opatijom i to u uvijek dramatičnom ruletu jedanaesteraca.

Stari nogometni hrast Crikvenice ima duboke korijene, ove nove mladice, igrači trenera Nehajeva Svasta su zablistale, dodale su novu stranicu bogatoj povijesti nogometa na tamošnjem Gradskom stadionu.

Razumljivo da je takvu pobjedu trebalo proslaviti u ionako ugodnoj kolovoškoj večeri.

– Ne mogu se pohvaliti da sam se naspavao. Bila je to duga noć – kaže junak finala, provjereni iskusni vratar Crikvenice Igor Baričević, zadovoljan poslije zvučne pobjede. Brani kao mladić, a »39 mu je godina tek«.

– Već ujutro sam imao trening s djecom, radim s tri grupe vratara. Feštali smo poslije pobjede, što je i normalno. Ovi mlađi ostali još i duže, a ja sam se pokupio malo ranije. Nafeštao sam se u karijeri. U ovom slučaju, sva sreća da radi ovih mjera kafići zatvaraju nešto ranije, do ponoći, pa sam se uspio izvući i na to.

Brzi i čvrsti

U samoj utakmici Crikvenica je asocirala na izdanje Lyona s Manchester Cityjem, igrajući vrlo odgovorno, čvrsto i borbeno u obrani, a kada bi došla do lopte, nastojala je odigrati suvislu akciju preko svojih znalaca. Uglavnom, ugodno je iznenadila.

– I mi smo zadovoljni kako smo odigrali. Igramo dobro. Opasni smo prema naprijed, tu imamo jako brze, dok u obrani imamo jako čvrste igrače. Kada se to poveže, onda oduzete lopte nastojimo što prije i okomitije doći do suparničkog gola i stići u završnicu. To je ono što dobro funkcionira, ovi dečki naprijed su izrazito brzi i dobri su igrači te ih trebamo iskoristiti na najbolji mogući način.

Crikveničani su čekali utakmicu sa saznanjem kako je Opatija favorit već samom činjenicom da je drugoligaš. Domaćini su, međutim, vidjeli svoje šanse, a vjera u sebe im se isplatila.

– Na temelju utakmice iz jesenskog dijela prvenstva koju smo odigrali s Opatijom u gostima, vidjeli smo da možemo s njima igrati, tada smo nesretno izgubili uz izrazitu naklonost suca pri nekim odlukama.

Dosuđena su im bila dva jedanaesterca, a nama nije jedan očiti. Spoznali smo da im se možemo suprotstaviti na način da u brzoj tranziciji dođemo do njihovog gola te da im na drugoj strani ne damo razviti njihovu igru kraj našeg šesnaesterca, da tu budu opasni.

Tome svemu smo težili tijekom cijele utakmice. To se i pokazalo. Uostalom, u finišu smo ih, nakon onog njihovog gola, nadtrčali, stisnuli smo ih da nisu znali kamo će.

Crikveničani su iskazali izuzetnu mentalnu čvrstinu, nakon neiskorištenog jedanaesterca nisu pokleknuli, smogli su ipak snage za izjednačenje kojim su izborili jedanaesterce, za uvod u konačno slavlje.

– Svi ljudi s kojima sam pričao vele da se Crikvenica promijenila baš u tom smislu. Svih ovih godina kada bismo počeli gubiti utakmicu, kola bi krenula nizbrdo. Ovog puta smo se s objektivno i na papiru jačim protivnikom uspjeli vratiti.

Nisam dao da utakmica završi u 65. minuti, kada se zna da do kraja ima skoro pola sata igre. To se tako i pokazalo dobrim, uz bodrenje suigrača bilo je djelotvorno.

Poštovanje

Igrači su svojim odnosom zapalili crikveničku publiku, u lijepoj atmosferi su na kraju feštali oni i navijači.

– Nakon dugo vremena se i osjetilo da se u Crikvenici i nogometno diše. Nestalo je bilo one nekadašnje nogometne publike, prije dvadesetak godina, kada sam u prvom navratu bio u Crikvenici

. Tada se znalo skupiti publike, do sada ih pak nije bilo, ali se nadam da će ih sada ovo potaknuti da nas dođu podržati u malo većem broju.

Igor Baričević je imao čvrste živce u izvođenju jedanaesteraca, sam je zabio jedan, a obranio je dva, od kojih i onaj odlučni.

– U glavi se unaprijed stvori slika kako će se kretati izvođenje penala, pogotovo kada se kod prvog odluči u koju stranu krenuti. Istina, ponekad u sekundi dođe do drugih kombinacija. Kreće se desno – lijevo i onda se donese odluka pa kud puklo da puklo, potom se ode na drugu stranu te se odluči stalno ići na nju.

Kada sam obranio prvi penal, malo sam se opustio i psihološki spremio za šutiranje te da mogu maksimalno reagirati na posljednji jedanaesterac.

Kada je obranio, našao se na dnu buketa slavlja, u šali su s tribina vikali »ugušit ćete ga«.

– Zadovoljstvo je vidjeti kada dečki, puno mlađi od mene, reagiraju u nekim situacijama, kako drže do mene i poštuju me. Dečki su uistinu pristojni, fini, u svakoj njihovoj riječi i pokretu vidi se poštovanje.

I slušaju, što me izrazito veseli. Mislim da veseli i njih jer im to može samo pomoći, odmoći im sigurno neće.

Crikvenici je osvojeni županijski Kup otvorio nove vidike, mogućnost igranja pretkola hrvatskog Kupa, nadu da će u Crikvenicu doći neki klub zvučnog imena.

– Normalno da bi bila ješka da nam dođe neki ugledni klub. Uostalom, stalno govorim da bi valjalo da nam dođe Dinamo te da se onda oprostim od aktivnog igranja nogometa.

Suigrači se onda smiju jer vele ako dođe Dinamo, nećemo proći pretkolo, ako ja mislim tako napraviti – poručuje Igor Baričević uz zadovoljan osmijeh.

Život za nogomet

– Moj život je nogomet, nogomet i nogomet, tek ponekad pomognem u nekim montažama ocu koji ima obiteljski obrt, ali to su stvarno rijetki trenuci. Nogometom se uglavnom bavim cijelog dana.

Eto, dan nakon finala sam odradio tri sata treninga s golmanima u Novom Vinodolskom, poslijepodne je došao na red moj trening i trening vratara u Crikvenici. Još kada krenu juniori, prođe za sve to cijeli dan. Dobro dok je dan dug, kada se ranije smrači ponekad vremena i nedostaje.