Miroslav Ćiro Blažević
Ćiro je ovog trenutka tužan, ali i pun vjere. Budućnost hrvatskog nogometa na najvišoj razini je zajamčena
povezane vijesti
Tužan sam, ali na neki način i sretan. Pokazali smo samo nama znano hrvatski srce, praktično izgubljenu utakmicu u furioznom smo finišu doveli do produžetaka. I opet imali svoje silne šanse za gol i prolazak. Na žalost nismo imali sreće.
Ali velika je to bila utakmica, prava ljepotica prvenstva. Jedna od onih koja vraća vjeru u ljepotu najzanimljivije igre na svijetu. Nogometa kao igre u kojoj tek zadnji zvižduk suca kazuje tko je bolji.
Ali dok rezimiramo, ovakvi prepuni emocija, moramo istaknuti i neke jako važne činjenice. Kako je utakmica odmicala i kako su teren napuštali stariji igrači, hrvatska je premoći rasla.
Postajali smo dominantni. Simbolički, u jednoj frapantnoj utakmici trenutak u kojem je Modrić svoje mjesto prepustio Ivanušecu zaustavio je nogometni svijet.
U jednoj rijetko viđenoj utakmici dogodila se smjena generacija. Otišao je velikan, ali dolaze novi čarobnjaci nogometne igre. Je li se ona mogla dogoditi i ranije. U ponedjeljak popodne?
Je li Dalić trebao biti hrabriji i na ogled Španjolcima poslati jednu novi Hrvatsku? Uvijek je lako biti generalom poslije bitke. Pustimo analize, pokazali smo srce hrvatsko, ono neke nove generacije.
Ali nismo prošli. Da smo bili hrabriji, samouvjereni od početka – možda. I da, ako me baš pitate tužan sam. Uvjeren sam bio da imamo kvalitetu za proći. Predviđao sam penale.
Vjerujte mi, znam što govorim, da smo ovo prošli nema te reprezentacije koja bi nas zaustavila. Ali nismo. Ćiro je ovog trenutka tužan, ali i pun vjere.
Budućnost hrvatskog nogometa na najvišoj razini je zajamčena. Voli vas vaš Ćiro, ne budite tužni, bit će i dalje velike, moćne Hrvatske.
