Branko Ivanković/Foto Ivica Tomić
Treba nam više realnosti. Reprezentacija i stručni stožer zaslužuju jedan veliki plus, a ovo je, ne bih rekao jedna škola, nego jedno veliko novo iskustvo za sve. Vjerujem da će sve to proizvesti još bolje reakcije u našem taboru u skoroj budućnosti – kaže Ivanković
povezane vijesti
RIJEKA – Kritike i pohvale, opravdane i neopravdane, otrovne strelice, najave odlazaka… Sve to obilježilo je i još uvijek obilježava kraj nastupa hrvatske nogometne reprezentacije na EURO-u. Mišljenja je »koliko i izbornika« u Hrvatskoj. Onih kozmetičkih tek da se nešto kaže, utemeljenih, ali i onih radikalnih. Za neke je doseg Vatrenih realan nakon »lude« utakmice protiv Španjolske, brojni upiru prstom u izbornika Zlatka Dalića i pojedine igrače. Istina je kao i obično negdje u sredini…
– Svi mi imamo velike želje, zahtjeve, prohtjeve, ideje… Svi smo željeli da se EURO odigra dobro, da prođemo skupinu, a u nokaut-fazi što bude. Tako je svim reprezentacijama koje prođu dalje, u nokaut-fazi puno je detalja koji odlučuju. A mi smo ispali na jedan spektakularan način kada je reprezentacija pokazala zavidnu kvalitetu. Znali smo da će to biti otvorena i neizvjesna borba – kaže Branko Ivanković, varaždinski nogometni stručnjak koji je u siječnju preuzeo reprezentaciju Omana, a koji je bio pomoćnik Ćiri Blaževiću u vrijeme kada je Hrvatska zablistala francuskom broncom na SP-u. Vodio je uspješno i Iran od 2002. do 2006. s kojim se kvalificirao na SP u Njemačkoj.
– Vratili smo se iz jako teško situacije nakon 1:3 i prvi imali meč loptu preko Kramarića. Na EP-u se i polušanse moraju zabijati, a kamoli onakve stopostotne prigode. Šteta jer taj bi nam uspjeh dao dodatan impuls, otvorila bi se priča… A sa Švicarskom bi bilo lakše igrati nego s Francuskom. No,to je nogomet, ispali su i Nijemci, Francuzi, Portugalci, Nizozemci…
Ivanković trenutačno odmara u svom Varaždinu do 25. srpnja nakon dijela odigranih kvalifikacijskih utakmica. Po njemu probleme je Hrvatska imala još uoči EURO-a. Ali u konačnici igrači su se časno oprostili…
Mediji i atmosfera
– Problemi su to bili prije svega sa stanjem igrača, posebice obrambenih. Barišić i Lovren bili su ozlijeđeni, a ozlijeđen je i s minimalnom minutažom došao i Vrsaljko. Znači, bilo je i objektivnih problema bez kojih je sve moglo biti i još bolje. Dečki su pokušali sve, vratili se iz jako teške situacije u trenutku kada to nitko nije vjerovao. Ispali su ponosno i časno, sve su dali od sebe, a Španjolci su bili bolji u tom trenutku i treba im čestitati. To je nogomet, radost i zabava. A i veliki privilegij je igrati na EP-u, koje je jače od SP-a. Nema tu slabih i »egzotičnih« reprezentacija. To se posebno vidi po reprezentacijama Austrije i Mađarske, ali i Švicarske koja je izbacila svjetske prvake. Nokaut-faza je uvijek apsolutno otvorena.
Atmosfera je bolja kad je jedna zemlja domaćinNajnoviji EURO ostat će zabilježen kao poseban u brojnim segmentima. |
Po Profesoru nakon svega Hrvatska se ne mora brinuti za budućnost reprezentativnog nogometa. Neki će možda otići, ali tu su Vlašić, Pašalić, Oršić, Brekalo, Gvardiol, Ivanušec…
– To je ona radost za nas i sve naše ljubitelje nogometa. Moramo biti sretni što imamo jednu skupinu mladih, vrlo potetnih igrača. Oni će se sigurno u sljedećih šest mjeseci nametnuti izborniku, a vjerujem, i zadržati kontinuiet dobrih igara.
Još uoči EURO-a dio medija bio je dosta kritički raspložen prema Vatrenima. Iako se nije odigrala niti jedna utakmica. A to uvijek zna ostaviti traga…
– Mediji uvjetuju javno mnijenje, a uvijek na neki način oblikuju i ozračje oko reprezentacije. Iz osobnog iskustva mogu reći da su mediji 1996. bili dosta kritički nastrojeni prema reprezentaciji. A onda su imali potpuno drugačiji stav u Francuskoj 1998. kada su bili totalno uz našu najbolju vrstu i jedan od glavnih kreatora atmosfere oko reprezentacije.
Uz to zajedništvo se i ostvario taj rezultat za pamćenje. Slična stvar je bila i na SP-u u Rusiji kad se stvorila dobra atmosfera, a ona je najvažnija. Uoči EURO-a mediji su, neću reći stvorili neku negativnu sliku, no stalno se propitkivao Dalićev status i status nekih igrača. To donosi jedan nemir. Izbornik zna najbolje, a puno je problema bilo prije okupljanja. Nemoguće je u tako kratko vrijeme napraviti neku novu momčad i zato se vjerojatno Dalić odlučio za jedan standarni sastav.
Zamjerka Rebiću
Propitikivao se i propitkuje status izbornika, ali i brojnih igrača, starijih i mlađih.
– Kad se propitkuje status izbornika, to i na igrače podsvjesno ostavi traga. To je ona tragedija, propitkuje se njegov status, a on je najuspješniji hrvatski izbornik u povijesti. Mogu se dogoditi neke njegove simbolične pogreške. Neki od tih igrača za koje se govori da su trebali igrati, dobivali su šansu protiv Malte i Cipra pa to nije izgledalo tako uvjerljivo. S druge strane trener neće izlaziti s problemima koje ima i u pripremi utakmice ili s igračima jer naprosto štiti njihov dignitet. Malo sam i razočaran kad čitam neke komentare recimo nakon Engleske, a na račun Gvardiola.
Dečko je tad odigrao jednu vrlo, vrlo dobru utakmicu. Protiv sebe je imao direktnog suparnika Fodena, koji je jedna od najvećih perspektiva engleskog i svjetskog nogometa te vrijedi 200 milijuna eura. S druge strane igramo s Englezima na mitskom stadionu, sa zemljom koja je izmislila nogomet i ima više igrača nego »tri Hrvatske«. A toliko negativnosti…
Na kraju koja je generalna ocjena učinka Vatrenih?
– Treba nam više realnosti. Mislim da reprezentacija i stručni stožer zaslužuju jedan veliki plus, a ovo je, ne bih rekao jedna škola, nego jedno veliko novo iskustvo za sve. Vjerujem da će sve to proizvesti još bolje reakcije u našem taboru u skoroj budućnosti.
Sve je posljednjih dana dodatno zakuhao »slučaj Rebić«…
– Mislim da svatko mora pogledati prvo sebe. Nikad se ne pljuje u tanjur iz kojeg jedeš. Rebić nije tu povrijedio samo Dalića, već i svoje suigrače. To nije u redu i to mu apsolutno zamjeram. Nije u redu da se tako javno izražava u situaciji kad se ne može pohvaliti sa svojim igrama na EURO-u. To je jedan detalj koji će u konačnici najviše štetiti baš njemu – zaključuje Ivanković.