RIJEKA Ivan Vargić prošle subote odigrao je posljednjih 25 minuta u karijeri u susretu Krka i Jadrana iz Ploča. Naime, iskusni 37-godišnji igrač prepustio je svoje mjesto u 25. minuti utakmice darovitom domaćem vrataru Mateju Brusiću, te tako održao obećanje da će vjerojatno posljednju sezonu odraditi u dresu drugoligaša sa Zlatnog otoka. Ovo je vjerojatno neophodno iz mjera predostrožnosti…

– Neću još reći da sam sto posto odlučio prekinuti karijeru, ali jest 99,99 posto ha, ha… – govori Vargić, čiji se oproštaj poklopio i s oproštajem igrača Krka od Druge NL. Sve zajedno dakle nije proteklo baš u idealnim okolnostima, ali teško je očekivati da se uvijek u ovakvim situacijama poklope idealne okolnosti.

– Život, pa onda ni nogomet, nisu idealni. Ima tu uspona i padova, svega pomalo. Od suza do veselja. Ova naša sezona na Krku nije završila na način na koji smo svi u klubu priželjkivali. Ali, bilo je to još jedno novo iskustvo za daljnji rad u nogometu – nastavio je Vargić. – Što se mene tiče, da nije bilo Krka, možda bih i ranije završio karijeru. Igor Tkalčević me je nagovorio da dođem na Krk i da probamo nešto napraviti zajedničkim snagama. U tome smo i uspjeli. Prve sezone smo ušli u rang više. Rekao sam sam sebi OK, ušli smo u rang više, to je izazov više i idem pomoći mlađim igračima da stasaju. Iskustvo je uvijek potrebno. Postigli smo dogovor nakon kvalifikacijske utakmice u lipnju. Međutim, početkom srpnja sam dobio ponudu iz Rijeke, jer je Vanja Iveša otišao u Tursku i ostalo je upražnjeno mjesto u omladinskom pogonu. Ponudili su mi mjesto trenera vratara gdje sam rekao da sam se dogovorio s Krkom. Oni su mi tijekom cijele sezone izlazili u susret i omogućili da treniram i igram. Vidjevši kakav potencijal je na Krku od strane Mateja Brusića, rekao sam si – u redu, tu sam još godinu dana da mu pomognem da stasa. Bio sam siguran da će biti spreman iduće sezone stati na gol Krka. Mlad je, pred njim je karijera. Bio je plan da mu se pruži osjetnija minutaža ako se otvori prostor da se ranije riješi pitanje ostanka. Nažalost, nije bilo prilike do zadnjeg kola.

Usponi i padovi

Jeste li zadovoljni svojom karijerom kada se osvrnete na sve ono što ste ostvarili?

– Jesam! Baš kako sam i rekao, bilo je tu puno uspona i padova, puno lijepih, ali i manje lijepih trenutaka. Međutim, kada se sve to sagleda, stvarno sam zadovoljan što sam sve proživio i naučio kroz karijeru, ali i koliko ljudi sam upoznao. Stekao sam pritom i neka neraskidiva prijateljstva do kraja života.

Koje pozitivne i koje negativne trenutke u karijeri biste istaknuli?

– Prvo što mi dolazi napamet su sigurno odlazak s reprezentacijom na EURO, uspjesi s Rijekom, a onda i Osijekom gdje sam se afirmirao u Prvoj HNL. Naravno, tu je i odlazak u Serie A, u Lazio, te vrijeme provedeno u Rimu. Tu su naravno Kup i Superkup s Rijekom, te Superkup osvojen s Lazijom. Od manje lijepih trenutaka izdvojio bih to da nisam osvojio prvenstvo s Rijekom. Hvala Bogu, dečki su to uspjeli godinu dana nakon što mi nismo, a bili smo blizu. Možda bih još izdvojio finale Kupa s Dinamom u dresu Osijeka. Dosta puta se toga prisjetim. Igralo se na dvije utakmice. Bilo je 0:0 u Osijeku, a u Maksimiru smo prošli put od toga da smo mogli doživjeti potop do toga da smo razvalili Dinamo kao rijetko tko. Na kraju smo nesretno ispustili taj trofej.

Koja utakmica vam je ostala u posebnom sjećanju?

– Stuttgart je sigurno najbolje od svega, a pogotovo utakmica na Kantridi. Rekao bih da je ta prva utakmica bila blizu savršene. Uzvrat u Stuttgartu se pak odigrao kao najbolji mogući filmski scenarij.

Baš idelan predložak za snimanje jedne dobre sportske drame?

– Baš tako! Tko zna, možda jednog dana…

Ostajete u nogometu u ulozi trenera?

– Ne odlazim iz nogometa, to mi je najbliže i to radim već 30 godina što profesionalno, što amaterski. Sigurno da sam stekao neka znanja i iskustva i sigurno da ću to moći prenijeti na buduće generacije.

Vidite li se jednog dana u ulozi trenera neke momčadi, a ne samo trenera vratara?

– Za sada se vidim isključivo na poziciji trenera vratara. Da bih vodio momčad, treba završiti školu, dobiti licence. Prvo sam se odredio završiti ovaj vratarski dio, a onda ćemo polako razmišljati o igračkom i vidjeti što budućnost nosi.

Labrović i Zlomislić

Obiteljski ste se skrasili u Rijeci?

– Tu smo otkad sam se vratio iz Slovenije, dakle tri godine. Tu smo našli, tako će biti za sada, ali i ubuduće.

Zlatko Dalić na skorašnjem EURO-u ne bi smio imati briga s vašim nasljednicima na vratima reprezentacije?

– Uvijek se pribojavamo smjena generacija, ali došli su neki mladi igrači, ostali neki koji su prošli i osvojili dosta toga. Po pitanju igrača, ali i vratara, uvijek netko iskoči. Tu su Livaković, Ivušić, Labrović, od mlađih snaga Kotarski, Nevistić i Pandur, koji je sjajno branio u Nizozemskoj, a sada je u Championshipu. Imamo dobrih mladih vratara kojima samo treba dati priliku da se pokažu i – nema zime.

Rijeka eventualnim odlaskom Labrovića također ne bi smjela imati problema na vratarskim pozicijama?

– Labrović je u zadnje tri godine, otkada je došao, bio neprikosnovena jedinica. U tri godine imao je konstantu koja je imala blagu uzlaznu putanju. I to je ono što ti treba kao vrataru i što treba ekipa, da imaš pouzdanog vratara koji će obraniti ono što treba, a i ono malo više od toga. To je Rijeka s Labrovićem i imala. Tu je i Zlomislić koji je strpljivo čekao svoju priliku i svaki put je opravdao dobivenu šansu. Slažem se, tu ne bi trebalo biti problema – rekao je Vargić.