PULA Nakon nedjeljne utakmice između Istre 1961 i Hajduka spominjalo se samo jedan igrač. U 1:1 remiju strijelci su bili Heister i Livaja, ali svima je na usnama bio samo – Lovro Majkić. Vratar pulskog sastava fantastičnim je i brojnim obranama izludio splitske igrače, ali i njihove brojne naijače na »Drosini«. Pitate li njega, bio je to normalan dan u uredu, no za sve ostale bila je to fantastična predstava 24-godišnjeg vratara pristiglog još 2018. godine iz omladinske škole Rijeke. U svom 87. nastupu u zeleno-žutom dresu, odnosno 85. nastupu u HNL-u, pokazao je da je pulska struka s pravom izabrala njega kao dugoročno rješenje na pulskom golu, iako se zato morala odreći još jednog sjajnog vratara, Ivana Lučića, koji je s drugog kraja terena u nedjelju pratio nastup bivšeg suigrača i konkurenta.

Obrana

U pulskim se redovima na bod osvojen na »Drosini« protiv Hajduka gleda dvojako.

– Kad susret završi remijem, uvijek se kaže da smo mogli više, ali bila je to stvarno dobra utakmica. Mislim da smo stvarno svi »umrli« na terenu. Zadovoljan sam, ovaj nam susret i osvojeni bod daju samopouzdanje za sljedeće utakmice. Atmosfera je super pozitivna, što će nam biti dodatni motiv protiv Slaven Belupa u subotu – rekao je Lovro Majkić.

Pulski vratar bio je prva figura susreta, možda mu je ovo bila i najbolja partija otkad je u Istri 1961, iako je imao puno odlično odigranih susreta, počevši od one dobro znane na Rujevici kad je obranio dva jedanaesterca prije ozljede.

– Ne znam, iskreno ne mogu reći je li ovo moja najbolja partija. Obrane kao obrane. Nekad imam svoj dan, nekad netko drugi, ali puno je lakše ovako braniti kad suigrači stoje uz tebe. Onda točno znaš kako i što trebaš raditi pa se i lakše postaviti jer znaš da imaš igrača iza sebe koji ti čuva leđa ili koji će otići u blok. Nije to toliko teško koliko možda izgleda. Ima tu puno zasluga i suigrača.

Dakako da sve pohvale zaslužuje kompletna pulska momčad na čelu s trenerom Paolom Tramezzanijem, ali svaki susret ima nekog svog glavnog lika. Protiv splitskih bijelih Majkić je samo do poluvremena imao čak sedam obrana. I to kakvih. Bilo je tu obrana za pamćenje. Posebno u onoj situaciji kad je, nakon što je obranio udarac Krovinovića s lijeve strane, odmah potrčao na drugu stranu i u letu skinuo udarac Hrgovića pod gredu. To je, možda, bila i najteža obrana na susretu.

– To su te neke situacije gdje ti, ako imaš dobar dan, sve ide od ruke. Tada će suparnički igrač puknuti tamo gdje ću ja obraniti. Da je Hrgović u onoj situaciji puknuo u drugi kut, ne bih imao šanse. Primjerice, protiv Rijeke mi je sve ulazilo u rašlje, a sad – nije. Tako da to ovisi dosta i o sreći. Nije to toliko do golmanske kvalitete, koliko do sudbine. Je li to bila najteža obrana? Ne znam, iskreno, nijedna nije bila baš »vau«. Pričao sam i s Paus-Kunštom i rekao mu da bi i on sve to obranio. To nisu bile posebne obrane, nego jednostavno kad u tim situacijama obraniš udarac, izgleda dobro, ali da primiš gol, netko bi ti rekao da si kriv za pogodak. Ne gledam na to kao da su bile neke vanserijske obrane. Jednostavno, nakupilo ih se puno pa je sve izgledalo dobro.

Međutim, ostaje činjenica da su igrači Hajduka u nekoliko navrata dolazili pred njim u situaciji jedan na jedan.

– Istina je, ali ja sam ipak golman, moram nešto i obraniti. Previše golova primamo na ovom početku sezone, bilo je vrijeme da dođe takva partija gdje ću skupiti nešto više obrana – dodao je Majkić.

Promjena formacije

Na dobru predstavu Zeleno-žutih svakako je ovom prilikom utjecala i promjena obrambene formacije, kao i načina igre. Bilo je puno Majkićevih obrana, ali je pulska momčad drugačije izgledala nego li protiv Dinama i Rijeke.

– Mi bismo protiv većine klubova puno bolje izgledali. Dinamo je trenutno iznad svih, Rijeka je u top formi, a mi smo naišli na njih dok smo se još prilagođavali jedni na druge. Primimo jedan gol i to nas potrese, a suparnici samo čekaju. Tako da nije tu stvar do formacije, koliko do toga da smo u ovu utakmicu ušli maksimalno hrabro i mislim da je to puno pomoglo.

Istra 1961 nakon četiri odigrana kola ima četiri boda, ali s obzirom na suparnike s kojima je igrala, ne treba biti nezadovoljan.

– Naravno da uvijek želiš više, ali mislim da stvarno treba biti zadovoljan time. Treba nekad biti i realan i shvatiti tko smo i što smo. Sad se treba okrenuti suparnicima iz našeg ranga, klubovima koji su nam izravni konkurenti za plasman. Realno je da se ove sezone borimo za TOP 5, a nadamo se i četvrtom mjestu. Slijede nam utakmice u kojima remijem nećemo biti zadovoljni. To je realnost. A ne treba niti naglašavati da ćemo dati sve od sebe.

U subotu slijedi gostovanje u Koprivnici kod »fenjeraša« Slaven Belupa koji je dosad osvojio samo bod. Bez obzira na to, teško je stavljati pritisak pred momčad koja se još uigrava.

– Kod našeg trenera mi se posebno sviđa to što mu nije bitno protiv koga igramo, on uvijek ide na pobjedu. Mi uvijek igramo isto. Imamo tu taktiku i ne bojimo se nikoga. Sad ćemo igrati protiv Slavena kao i svaku dosad. Treba biti realan, ali drago mi je da sam na treningu vidio kod svakog igrača da nije sto posto sretan remijem s Hajdukom. Svi misle da smo mogli više. To je ono što te može još više uzdići – zaključio je junak nedjeljnog spektakla na »Drosini«.