RIJEKA Dario Župarić, svojedobno branič Pescare i Rijeke, danas nosi tamnozeleni dres Portland Timbersa, momčadi koja će večeras u dvoboju s New York Cityjem na svom stadionu Providence Park u Oregonu odlučiti tko je novi prvak američke MLS lige. Portland Timbersi su prvo mjesto u Zapadnoj konferenciji osigurali pobjedom nad Salt Lake Cityjem čiji dres nosi također nekadašnji Rijekin prvotimac Damir Kreilach.

– Iskreno, bili smo jedni od favorita. Možda ne baš glavni, ali među prvih sedam, osam ekipa. Tu čak ni kvaliteta ekipe ni neke druge stvari ne igraju ulogu. Kad završi regularni dio prvenstva, onaj tko je prvak zapravo to nije, nije ništa osvojio jer tek onda kreće »play-off«. Pobjednik »play-offa« u svojoj konferenciji je zapravo pobjednik te lige, a to smo sada mi. Prvaci smo svoje lige, iako smo regularni dio prvenstva završili tek četvrti. Teško je to planirati ili očekivati jer ovisi puno o tome tko je u najboljoj formi u vrijeme »play-offa«, tko ima manje problema s ozljedama, tko ima više sreće…

Vrlo je teško bilo što prognozirati. Momčadi koje su završile prve u konferencijama su ispale. New England, koji je bio u Istočnoj konferenciji uvjerljivo prvi, ostvario je povijesni uspjeh s najviše osvojenih bodova u sezoni (73), ispao je u prvom krugu. Isto tako, Colorado je bio kod nas u konferenciji prvi, a mi smo ih izbacili – kaže 29-godišnji Dario Župarić koji dres Timbersa nosi drugu godinu. U Portland je stigao iz Rijeke 1. siječnja 2020. godine i ugovor mu traje do kraja iduće godine.

Timbersima je ovo treći finale MLS-a u posljednjih sedam godina, jednom su pobijedili (2015.), a jednom izgubili (2018.). Ove godine za titulu najbolje američke momčadi u jednoj utakmici moraju biti bolji od pobjednika Istočne konferencije, momčadi New York Cityja, za koji igra još jedan bivši igrač Rijeke, Brazilac Heber. Za City je to prvo finale MLS-a.

Prijateljstva

– Dobri smo prijatelji Heber i ja, isto je i s Damirom Kreilachom. Drago mi je za Hebera jer se vratio nakon operacije koljena, imao je dulju stanku. Počeo je igrati u zadnjoj utakmici. Ići ću na njega kao i na svakog drugog, tako je bilo i s Kreilachom u posljednjoj utakmici. On je Real Salt Lake sam praktički uveo u play-off i dovukao do finala. Bilo mi je krivo malo zbog njega što su izgubili, ali drago mi je što smo mi dobili. Čuli smo se, imao je dobru sezonu i ne treba žaliti ni za čim jer da nije bilo njega, ne bi ni ušli u play-off.

Jeste li na početku sezone očekivali da ćete igrati finale MLS-a?

– Tu svaka momčad očekuje da će biti prva u konferenciji i igrati finale. Svi imaju isti budžet zbog »salary capa« i svi pucaju na vrh. Svake sezone netko drugi iskoči, nije kao u Hrvatskoj, Dinamo ima najveći budžet i prvak je 20 godina. Ovdje svake godine svi vrte isti budžet i onda igra ulogu tko složi bolju ekipu, tko ima dobrog trenera… Mi imamo dobru atmosferu jer smo jedan od najnogometnijih gradova u SAD-u i to puno znači, ovdje se baš živi za nogomet. Cilj je uvijek da se osvoji, ali u svakoj momčadi je tako.

Spomenuli ste da je Portland najnogometniji grad. Koliko navijača dolazi na utakmice?

– Stvarno ih imamo puno, svaku utakmicu je stadion pun, 30 tisuća ljudi. Atmosfera je na zadnjoj utakmici bila fantastična, baš ona prava engleska i to je super. Finale se prvi put igra kod nas u Oregonu jer smo imali veći broj bodova od New Yorka, ali ne znam kakav će biti omjer navijača jer MLS Kup organizira baš MLS, tako da sezonske ulaznice ne vrijede, već i naši i njihovi navijači moraju kupiti nove ulaznice. Vjerujem da će naših biti nešto više i da ćemo imati glasnu i veliku podršku.

Kakva su očekivanja od finalnog dvoboja?

– Nema tu predviđanja, igra se jedna utakmica, a liga je takva da zadnji može dobiti prvoga i da se nitko ne čudi zašto ga je dobio jer su svi podjednaki. Imamo blagu prednost zbog domaćeg terena i to što će biti više naših navijača, ali to je sve. U jednoj utakmici je sve moguće.

Engleska atmosfera

S obzirom na veliku ljubav stanovnika Portlanda prema nogometu, koliko je pažnja javnosti i navijača usmjerena na vas izvan travnjaka?

– NBA igrači su veće zvijezde nego mi, ali to bi se moglo promijeniti kroz nekoliko godina. U nekim gradovima se još uvijek ne prati toliko nogomet, ali Portland je baš nogometni grad i više dolaze gledati nas nego NBA. No, malo su opušteniji i to mi se sviđa. Kada izađem poslije utakmice u pub ili negdje drugdje sa suprugom i prijateljima, svi nose dresove, ali nitko me ne pogleda, nitko me ništa ne pita, imam svoj mir. Nije toliko naporno kao u Europi, gdje ako se izgubi utakmica, nije da ne smiješ izaći, ali ti dobacuju koješta, ružno te gledaju, mogu ti napraviti problem. Ovdje je puno opuštenije, izgubiš 3:0, izađeš van, nitko te ne pita.

Živi se lijepo i to mi se sviđa. Ne da nije bitno jesi li završio prvi ili peti, bitno je samo da izboriš play-off i onda pobjeđuješ dalje. Njima je cilj play-off, a ne da završimo prvi u konferenciji zato što se to ne broji. Bolje završiti četvrti kao mi, pa ga osvojiti, nego završiti prvi pa ispasti u prvom kolu. Finale je najvažnije od svega, tako je po uzoru na NBA. Možda je malo nepošteno jer ako je netko prvi u regularnom dijelu sezone, ako je on u 30 i nešto utakmica dokazao da je najbolji, zaslužio je biti prvi. No, tu osvoji na kraju onaj koji je bio možda šesti, sedmi, ali eto, tako je to zbog spektakla, napeto. Amerikanci vole šou.

Nedostaje li vam europski nogomet?

– Iskreno, ne bih se nikad vraćao u Europu. Dobro, nikad ne reci nikad, možda da dobijem ponudu od nekog top kluba, ali ne da nisam zažalio dolazak u SAD, nego da sam imao priliku ranije ići, ne bih razmišljao ni dvije sekunde. To što se kod nas govori – to je ipak samo Amerika, nije Europa, to više ne prolazi. Nakon dvije godine mogu reći, da sam imao priliku doći sa 16 godina i da znam sve ovo o Americi što znam sad, išao bih odmah.

Ne znam kakva bi mene ponuda sada iz Europe mogla povući nazad i tko bi mi mogao platiti takav ugovor kakav mi ovdje mogu platiti. Nogomet u Americi je sigurno u prvih deset liga na svijetu po jačini, stadioni su novi, ogromni, 60-70 tisuća ljudi, naš je 30, ali je novi, imamo sve. Oni ulažu u taj sport. Američka reprezentacija se diže, imaju igrače po svim svjetskim najboljim klubovima i mislim da će za koju godinu biti u samom vrhu jer ulaganja su ogromna. Država je velika, imaju infrastrukturu, imaju sve uvjete da bi postali sam vrh nogometa.