Miloš Hrstić/Foto: arhiva NL
Ne smije se izgubiti strpljenje u igri. Ne treba srljati u neko bezglavo oduzimanje lopte jer su oni majstori kako tu izigrati protivnika i vrlo ga lako matirati – tvrdi Hrstić
povezane vijesti
RIJEKA Odbrojavanje se približava kraju, Španjolska i Hrvatska u još jednoj poslastici osmine finala Europskoga prvenstva danas će u Kopenhagenu ponuditi brojne odgovore. Jedno je sigurno, jedna jako dobra reprezentacija morat će napustiti natjecanje koje će u povijesti ostati posebno upamćeno, jednako kao i ona vrsta koja će dosegnuti europski tron u koronaeri početkom dvadesetih godina ovoga stoljeća. Vatreni protiv Furije. Već znakoviti nadimci dviju reprezentacija ocrtavaju ono što bi mogao donijeti današnji sudar na Parken stadionu koji će ugostiti i brojne hrvatske navijače.
– Teško je svima, pa i Hrvatskoj, zadržati kontinuitet dobrih igara. Treba se prilagoditi protivniku, ali dosadašnji učinak ocjenjujem solidnim – kaže Miloš Hrstić, bivši igrač Rijeke i reprezentativac Jugoslavije na Svjetskome prvenstvu 1982. godine u Španjolskoj.
– Rezultat je na ovakvim natjecanjima uvijek najmjerodavniji. Hrvatska je ostvarila ono što je i namjeravala, prošla je prvi krug. To je bio prvotni i najvažniji cilj. Sada dolazi ono puno teže, nokaut-faza u kojoj je sve moguće.
I utakmica Italije i Austrije u kojoj su »azzurri« slovili kao veliki favoriti, pokazala je da nema lakog prolaza u daljnje natjecanje.
– Gledao sam tu utakmicu i nema slabih protivnika protiv kojih će se moći igrati u stilu »lako ćemo«. I favoriti se lako mogu »opeći«. U jednoj utakmici je sve moguće. I onaj slabiji u njoj može biti bolji i imati svoj dan. Zbog toga je nogomet zanimljiv.
Kad je u pitanju Furija, za većinu pratitelja nogometa ona je sinonim za kombinatoriku i velik posjed lopte.
Prava zamjena
– Mislim da su Španjolci blagi favoriti. Istina, puno su promijenili momčad koja je pomlađena, no tu su i dalje jako dobri igrači iz Atletico Madrida i Barcelone. Imaju jedan poseban način igre i ako se uspiju nametnuti kroz čuvanje lopte, teško im je parirati. S tim posjedom uspavaju protivnika i onda ga munjevito kazne. Po meni je to jedan od najtežih protivnika kojeg smo mogli dobiti. Stvarno su jako nezgodni. Što je tu najvažnije? Pa ne smije se izgubiti strpljenje u takvoj igri. Ne treba srljati u neko bezglavo oduzimanje lopte jer su oni majstori kako izigrati protivnika i vrlo lako ga matirati.
Hrvatska u susret ulazi bitno hendikepirana, bez Ivana Perišića kao važne figure u utakmici koja će se sigurno u početku pretvoriti u taktičko nadmudrivanje.
– Perišić je jako važna figura ove momčadi, strijelac i asistent, igrač koji može puno toga u prodorima po lijevoj strani. Teško ga je nadomjestiti, ali što je, tu je. I takvi su izostanci sastavni dio ovakvog turnirskog natjecanja, obično zbog kartona, sada zbog korone. No vjerujem da će Dalić naći pravu zamjenu, svi oni koji su došli na EURO to su i zaslužili. Imamo igrača koji ga mogu zamijeniti.
Nijemci i Talijani
Hrstić je nekad bio itekako prepoznatljiv po prodorima i igri na lijevom boku. Kod Hrvatske je tu poziciju dosad igrao Gvardiol, koji bi sada možda mogao zaigrati i na mjestu stopera.
– Budućnost je na strani Gvardiola i sigurno će samo napredovati. Sad dolazi njegovo vrijeme kad se treba dokazati i profilirati. Očekujem da bude puno ofenzivniji i prodorniji u napadačkim akcijama.
Hrvatski vezni trokut Brozović – Kovačić – Modrić mnogi ocjenjuju jednim od najboljih na svijetu. Kako se nametnuti Pedriju, Busquetsu ili Rodriju te Kokeu?
– Jedni i drugi su znalci. Naša veza je po imenima bolja, ali to ništa ne znači. Sredina je jača strana obiju reprezentacija.
Kako prvenstvo odmiče, utakmice su sve bolje i zanimljivije.
– Ima izvanrednih utakmica. Možda svi skupa očekujemo i previše. Po meni su Nijemci ti koju uvijek znaju kako otići do kraja. Kako se ono kaže, »svi igraju, Nijemci pobjeđuju«. Ima puno dobrih reprezentacija, Francuska, Hrvatska, Španjolska… I Italija? Naravno, šest, sedam reprezentacija je tu, svaka može otići do kraja. Talijani su prije svega natjecatelji. I kad igraju loše. Ne bih se iznenadio niti da oni doguraju jako daleko – zaključuje Hrstić.