RIJEKA Pomalo iznenađujuće, Alen Horvat, riječki nogometni stručnjak, ranije od očekivanog završio je s ostatkom hrvatskog stožera hvalevrijednu epizodu u saudijskom Al Nassr Riyadhu. Horvat je u potpunosti ispunio cilj zbog kojeg je i u prosincu promoviran u prvog trenera nakon što je Portugalac Rui Vitoria dobio otkaz poslije deset kola i petnaeste pozicije na ljestvici.

Spasio je klub od ispadanja, ali spasio mu i ugled. Ipak je riječ o jednom od najboljih saudijskih klubova, deveterostrukom prvaku koji je prošlu sezonu završio kao doprvak. Uz to s Horvatom na čelu momčad je osvojila i Superkup i to pobjedom protiv Al-Hilala, najboljeg tamošnjeg kluba. Momčad, koju je preuzeo nekadašnji brazilski izbornik Mano Menezes, na kraju ju je ostavio na zapaženom petom mjestu…

Inače, Horvat je bio treći riječki trener na klupi Al Nassra, prije njega vodili su ga Rodion Gačanin i Dragan Skočić, a trener je bio svojevremeno i Zoran Mamić. U svakom slučaju velika je to stepenica u karijeri bivšeg igrača Rijeke, koji se upornošću, odricanjem i znanjem probija kroz surovi trenerski svijet.

– U svakom slučaju gledam pozitivno na angažman u Al Nassru poglavito jer smo došli u vrijeme jako teške situacije za jedan od najboljih klubova u azijskom svijetu. Klub je inače jako ambiciozan, ali našao se na pretposljednjoj poziciji s velikim izgledima da ispadne iz lige. Većinu ljudi i trenera u klubu zahvatio je strah i na nama je bilo da se odvažno prihvatimo posla. Imamo znanje, a imali smo i viziju.

Prihvatio sam taj izazov zajedno sa svojim suradnicima iz Hrvatske, svi smo iz omladinskog pogona prešli u vođenje seniorske momčadi. Bilo je to veliko, ali pozitivno iskustvo koje nam je otvorilo velika vrata za nastavak karijera. Planirali smo ostati do kraja, imali i takav ugovor, ali eto tako je ispalo. Sve u svemu jako sam sretan zbog ove epizode i kako smo sve odradili – kaže Horvat.

Horvat je početkom godine sa svojom momčadi bio hit prvenstva, ali nije pomoglo niti 11 pobjeda u 18 utakmica… I to nakon preuzimanja potpuno demotivirane skupine igrača.

– Lako je raditi kad je klub na prvoj ili drugoj poziciji. Najteže je bilo dizati momčad koja je na začelju i kojoj se »svijet srušio«. Trebalo je motivirati te velike zvijezde u novonastaloj situaciji. U 18 utakmica 11 puta smo izlazili kao pobjednici, četiri susreta remizirali i tri izgubili. To je ipak impozantan rezultat. U prvih šest utakmica ostvarili smo šest pobjeda, igrali neriješeno i osvojili Superkup. Možemo stvarno biti ponosni što smo kao Hrvati odradili takav posao i izvukli klub iz velikih poteškoća.

Alen je s trenerskim poslom na Bliskom istoku počeo 2016. godine, a okušao se na klupama saudijskih klubova Al Aina i Al Khaleeja.

– Od mog prvog dolaska tamo prije šest godina osjećam se sretno. Ljudi su me prihvatili na visokoj razini, osobno idem stepenicu po stepenicu prema gore, nakon momčadi U-19, preuzimao sam olimpijske vrste i prve momčadi u njihovoj Drugoj ligi. Svake godine iskustvo je veće i uzima se sve bolji i bolji klub. I s tim sam posebno zadovoljan. Tamo sam nekako našao sebe, našao ljude i sredinu u kojoj me ipak netko cijeni, sredinu u kojoj se cijeni rad i trud i sigurno da su planovi vezani za tamošnje okruženje. Što će biti u budućnosti, teško je predvidjeti. Puno je opcija otvoreno, a u svakom slučaju volio bih ostati.

Opcije i korona

Jedan dio bliskoistočne epizode je zatvoren. Razmišljate li možda da se ipak opet vratite i okušate u europskom nogometu?

– Moram biti realan, Španjolska, Italija, Engleska… to su sve zatvorene lige i znamo što ti klubovi traže i koje CV-ije trenera žele. Ja sam stvarao trenersko ime u jednom drugom dijelu svijeta i okruženju te su mi planovi vezani isključivo za to područje. Nikad se ne zna, velik dio posla odrađuju menadžerske agencije, agenti i ljudi koji stoje iza svakog trenera ili igrača. Sve opcije su moguće, profesionalac sam i ako me zadovolji neka ponuda, makar bila iz Afrike, Amerike ili istočnije u Aziji, tu sam.

Riječ je o ligi koja nije toliko primamljiva europskim navijačima i simpatizerima nogometa, ali svakako je igračima, trenerima i menadžerima.

– To je sigurno jedna od šest, sedam najboljih liga po ulaganjima u infrastrukturi. Impozantno je sve to. U saudijskoj ligi sedam stranaca može participirati u prvih jedanaest. Primjerice u svojoj sam momčadi imao igrače koji su prošli Liverpool, Ajax, Betis, Fenerbahče, Watford… reprezentaciju Argentine i dva, tri vodeća kluba Brazila. To sve govori o kvaliteti. I to zasigurno ne mogu biti loši igrači. A tako gotovo svaka momčad ima sedam stranaca. Sve su to uglavnom igrači od 28 do 33 godine koji su ostavili traga negdje u Europi i koji se žele skrasiti u tim zemljama koje im mogu platiti dobre ugovore. Zadnjih dana imao sam ponude i za neke igrače iz Italije, Bayerna, Seville, Betisa…

Korona nije »ubila« nogomet na poluotoku, naprotiv po Horvatu vrijeme pandemije »izvučeno« je na najbolji mogući način.

– Kontrole su na najvišoj mogućoj razini, radi se na tome da ljudi koji su se cijepili mogu doći na tribine u određenom broju. Sve je apsolutno pod kontrolom, nema nikakvih odgoda, primijetio sam da se i posljednjih desetak dana sav nogometni i menadžerski svijet nekako slio u Dubai. Govorim o ovom trenutku. Svi oni znaju da je to dobro i pogodno područje za budućnost kad je u pitanju nogomet. I stvarno su odradili jako dobar posao glede korone.

Rijeka i struka

Rijeku je vodio u sezoni 2011./2012., u trenerskom poslu je nakon početaka u Krku već gotovo 15 godina. Je li ovako zamišljao svoj trenerski put? I za nečim zažalio?

– Najvažnije je da trener shvati gdje mu je mjesto. Shvatio sam i da sam s Rijekom napravio rezultate, ali i da me nema kao trenera. Klub mora izgurati trenera, mora mu dati šansu i ako izgubi neku utakmicu. Nakon što sam otišao uvijek sam imao kufer uz sebe, u Pomorcu, Marsoniji, Hrvatskom dragovoljcu… I pritom sam molio Boga da odem tamo gdje će me netko cijeniti i prepoznati. Puno sam uložio u nogomet i nikoga nisam ništa molio. Nitko mi nije ništa dao niti pomogao. Tako da sam sve ovo priželjkivao i za to se spremao.

Ali moram reći, Rijeka mi je dala puno iskustva, otvorila oči, ali sretan sam da sam, ponavljam, shvatio gdje mi je mjesto. Nije bio to lagan put, ali bio sam spreman otići u bilo koji dio svijeta. Želio sam dokazati svoju kvalitetu koju u Rijeci nisam mogao. Kao trener Rijeke ne možete doći niti do reprezentacije, U-19 ili U-21 ako niste trener Dinama i Hajduka. Tako su posložene stvari u Hrvatskoj, to kažem otvoreno. Nekome drugome je dato sve na pladnju, a istina, ja sam se morao krvavo boriti da uspijem.

Rijeka je uvijek u srcu, ali emocije u trenerskom poslu treba nadvladati.

– Pratim Rijeku, ali ne onako kao nekad. Emocije treba pustiti sa strane. Da je pratim kao nekad, ne bih ništa napravio od svoje karijere. Stajao bih ispred Rujevice i molio nekog da me primi na bilo koji posao. Okrenuo sam se svojim izazovima u životu, a Rijeka je naravno tu, popratim neke rezultate. Rijeka je klub koji je posljednjih godina dobro profilirao svoje trenere i skoro svaki trener s Rujevice je otišao na bolju poziciju. Kek je preuzeo slovensku seniorsku reprezentaciju, Bišćan mladu hrvatsku, Rožman otišao u Maribor…

Kao trener imao je prigodu učiti od najboljih i pritom se zalaže za veći kontinuitet struke.

– Liga prvaka? Donekle se i očekivao englesko finale. Tu uvijek naglašavam koliko je bitan kontinuitet trenera. Evo primjer Pepa Guardiole koji već duže vrijeme vodi Manchester City. Čak sam nazočio njegovim treninzima, gledao ga i učio. Radi vrhunski, ali nije mogao osvojiti Ligu prvaka. No, klub mu je i dalje davao šansu i sad je opet u velikoj prilici da osvoji. Siguran sam da će mu klub dati priliku i ako ne osvoji trofej Lige prvaka. To je ono za što se ja zalažem. A drugo polufinale je otkrilo ono što je većina ljudi iz nogometa i pretpostavljala. Igrači Reala puno su dali i napravili, ali vrijeme je za smjenu generacija – zaključuje Horvat.