S braćom Ahmadom i Anasom Sharbinijem, nekad ponajboljim nogometašima NK Rijeke, danas igračima OŠK Omišlja u četvrtoj ligi, razgovarali smo na igralištu NK Rječina u Dražicama.

Mjestu odakle je počela njihova bogata nogometna priča…

Pratite li Rijeku?

Anas: Pogledam neku dobru utakmicu, ili protiv Dinama, ili protiv Hajduka. Mislim da imaju dobru ekipu i da se mogu boriti za drugo, treće mjesto.

Dinamo je ipak klasa iznad svih u HNL-u, ali Rijeka za drugo ili treće mjesto ima jako dobre šanse.

I Rijeka i Osijek imaju bolju ekipu od Hajduka.

Čime se sad bave?

Osim nogometa, čime se bavite?

Ahmad: Zaposlen sam u jednoj firmi. Ujutro se radi, popodne malo odmor, predvečer trening.

Anas: Ja samo igram za Omišalj.

Kako je došlo do angažmana u Omišlju?

Anas: Najprije je krenuo brat prije jedno godinu i pol. Na nagovor njega i predsjednika Nikole Turčića i ja sam se priključio.

Ahmad: Nikola i ja se znamo već dvadesetak godina. Igrali smo i mali nogomet po turnirima zajedno. Jedan dan me nazvao i zamolio mogu li mu pomoći u Omišlju kao igrač ili u možda nekoj drugoj funkciji.

Mene druge funkcije nisu zanimale. Više sam se vidio kao igrač i tako smo brzo dogovorili suradnju. Mislim da i Anas i ja možemo svojim iskustvom dosta pomoći mladim igračima.

Zasad nam je jako dobro, sve super funkcionira i mogu vam reći da sam ja jako zadovoljan tamo.

Trenerske ambicije?

Ahmad: Trenerskih ambicija stvarno nemam. Možda neka druga funkcija, kad prestanem igrati, ako se otvori neka mogućnost, možda da. Ali, kao trener? Ne.

Anas: Ne razmišljam još o tome. Mislim da mogu igrati još 4-5 godina pa ću vidjeti. Još mi se ne žuri.

Nedostižan rekord

Kako danas provodite vrijeme?

Anas: Prije, dok sam bio profesionalac, imao sam dva treninga dnevno, bilo je malo drugačije. Sad više vremena provodim s kćerkicom.

Bio sam profesionalac skoro 20 godina, sad mi baš paše malo opušteniji ritam.

Zaustavljaju li vas još navijači?

Ahmad: Na Grobniku normalno da nas svi znaju. To je već prošlo, što se tiče zaustavljanja, dresova, autograma i sličnog. Svi smo mi tu prijatelji.

Na Krku se dogodi tu i tamo da bi se netko slikao. Naravno da nam to paše i drago ti je zbog toga. Ipak vidimo da nas navijači i dan danas cijene.

Ahmade, može li netko u skorašnje vrijeme srušiti tvoj rekord najboljeg strijelca Rijeke?

Ahmad: Imam 73 zabijena gola i još uvijek sam najbolji strijelac. Mislim da u skoro vrijeme to nitko neće srušiti! Danas se dešava da ako jedan napadač odradi jako dobru sezonu, zabije 20-25 golova, da odmah odradi neki inozemni transfer.

Mislim da još netko vrijeme to nitko neće srušiti. No, kao i u svemu, rekordi se ruše, pa mislim da će i taj moj netko morati srušiti.

Druženja sa starom ekipom

Družite li se još sa starom ekipom Rijeke? Čaval, Linić, Klić…

Ahmad: Da, svi imamo svoje obveze, ali normalno da se vidimo, čujemo i odigramo nekad za veterane Rijeke. U kontaktu smo stalno.

Boćanje?

Anas: Igrao sam ovako rekreativno, turniri i to.

Ahmad: Skupimo se društvo pa odigramo.

Bratić Mazen igra u Grobničanu?

Ahmad: Stalno pratimo i Grobničan i Rječinu, kad god imamo vremena i stignemo. Bilo bi lijepo da nastavi, ali nije više ni on tako mlad. Krajnje je vrijeme, ako nešto misli da već krene u ozbiljnije vode.

Najdraži golovi

Najdraži gol u karijeri?

Anas: Meni je onaj protiv Hajduka, prvi, kad smo igrali prvu sezonu s Dalićem, kad smo ih dobili 4:0!

Ahmad: Meni isto protiv Hajduka, na Kantridi, kad smo pobijedili 2:1. Anas mi je u 92. minuti asistirao s onom vanjskom, poznatom njegovom!

To je bio gol za pobjedu, tad je Armada slavila rođendan i sjećam se kao da je jučer bilo!

Kako je kad gurneš loptu kroz noge Messiju?

Anas: Haha, dobro, to me svi pitaju, to se desi, nije to… Više mi je drago što sam dao taj gol i što sam igrao protiv njega. To mi više znači nego guranje lopte Messiju kroz noge.

To je lijepa uspomena, ali u toj utakmici mi je draže to što sam za Hrvatsku igrao protiv Argentine i Messija.

Najdraži trenutak u karijeri?

Ahmad: Ne znam, on je imao priliku igrati službenu utakmicu za reprezentaciju i ići na prvenstvo s njima. Ja sam bio dva-tri puta pozvan u reprezentaciju, na prijateljske utakmice.

Čak sam jednu utakmicu dao gol, igrali smo u Zaprešiću. Možda taj trenutak. Ipak svima nama je bio cilj i san igrati za reprezentaciju. Kao što je i danas mladim nogometašima.

Najdraži trener?

Anas: Najdraži mi je bio Balakov u Hajduku.

Ahmad: Puno je tu trenera bilo kroz karijeru, i dobrih, i manje dobrih, i loših po mene. Možda u mlađim kategorijama Ranko Buketa i Mladen Romić. Oni su nas i doveli u Rijeku.

Što se tiče seniorskog nogometa, najviše mi je odgovarao i najbolje sam se slagao s Rubčićem u Rijeci, kad smo imali veliki niz pobjeda. Rubčić i Skočić.

Sukob s Kekom?

Anas: Dobro, više je toga bilo, više ni sam ne znam što je točno bilo. Na kraju mislim da je žao i njima i meni kako je sve ispalo, bezveze.

O kućanskim poslovima

Tko je kao tata bolji u kućanskim poslovima?

Ahmad: Moji su već veliki, ali mislim da je što se tiče kućanskih poslova Anas bolji.

Anas: Radim sve što god treba.

Glazba?

Ahmad: Sve slušam! Meni sve paše!

Izlasci?

Ahmad: Nakon utakmice, neka večera da, ali kako su sad te mjere više manje nemaš kamo ni otići.

Budućnost u Omišlju?

Ahmad: Anas će sigurno igrati duže, tri godine je mlađi, ali meni je tamo super! Zadovoljan sam, ljudi mi baš pašu, kao i okolina. Kad prestanem igrati, vjerojatno ću ostati u klubu.

Anas: Tako je i meni u Omišlju. Lijepo sam se snašao, dobar sam i s predsjednikom i igračima. Baš mi je lijepo, uopće ne razmišljam o ničemu drugome.