Redakciji Novog lista obratio se Zoran Mikulić, koji je reagirao zbog, ističe, upornih ponavljanja neistina izdanih u novoj monografiji “Rijeka bijelih snova”, te izjava Dragana Ogurlića i Damira Miškovića.

Njegovo reagiranje objavljujemo u cijelosti:

Reagiram zbog upornih ponavljanja neistina izdanih u novoj monografiji ‘’Rijeka bijelih snova’’, te izjava gospodina Dragana Ogurlića i gospodina Damira Miškovića.

U subotu 19. prosinca nakon nekog vremena rada službeno je prezentirana nova monografija HNK Rijeka pod nazivom »Rijeka bijelih snova«, u kojoj je hrpa i bezbroj netočnih podataka.

Moram se prvo osvrnut da su prvi pokretači nove monografije ‘’Rijeka bijelih snova’’ izdavač Dragan Ogurlić (koje li ironije nema nikakve veze sa nogometnom, niti dolazi na nogometne utakmice) i Marin Urban (koji je i među najupućenijim u nogometna zbivanja potpuni anonimus).

Naknadno su silom prilika sasvim slučajno i na prepad priključena gospoda Igor Kramarsich, Marinko Lazzarich i Denis Povh (ljudi koji su u nogometu i malo poznati) i kojima nova monografija prije prezentacije nije dana na uvid da je prouče kako ne bi bilo grešaka.

Ljudi, koji su znalci u svom poslu i imaju kompletnu arhivu HNK Rijeka, obratili su se Draganu Ogurliću za pomoć kada se počelo s radom na novoj monografiji, ali odbijeni su uz izjavu da se ‘’guraju tamo gdje im nije mjesto’’.

Gospoda Dragan Ogurlić i Damir Mišković po ‘’novoj povijesti’’ navode da je datum osnutka HNK Rijeka 25. studenog 1906., što ne može biti točno.

»Dekretom jugoslavenskih komunističkih vlasti Fiumana je ugašena u lipnju 1945. godine, da bi odmah 1946. godine bio osnovan NK Kvarner kojem je pristupila većina igrača Fiumane i koji je, kao i Fiumana, igrao na Stadionu Kantrida«.

Ovo je totalna netočna informacija.

Naime, Fiumana je prestala odigravati nogometne utakmice 1943. godine zbog Drugog svjetskog rata i da dan-danas službeno postoji i ima zamrznut status u talijanskoj Serie C (a svoj zamrznuti status doslovno sada može aktivirati).

U Rijeci se tijekom rujna 1946. godine na inicijativu tadašnjeg gradskog fiskulturnog saveza formiran Kvarner kao reprezentacija Rijeke, a funkcionerima i trenerima novooformljenog Kvarnera iz svih tadašnjih riječkih klubova bilo ponuđeno 39 nogometaša od kojih su 26 ostali u Kvarneru.

Za spomenuti je da su u Kvarner ušli igrači iz tadašnjih riječkih klubova – ASPM, Cantieri navali, Dinamo, Lignum, Magazzini generali, Metallurgica, Portuale, ROMSA, Torpedo i Transporti, ali niti jedan jedini iz Fiumane.

Treba spomenuti da prvih nekoliko sezona Kvarner svoje utakmice nije odigravao na Stadionu Kantrida (koji je u Drugom svjetskom ratu bio bombardiran), nego je utakmice igrao na Omladinskom igralištu (Campo Cellini, kasnije Partizanovo igralište).

Treba spomenuti i samo preimenovanje Kvarnera u Rijeku, koje se nije dogodilo slučajno i samoinicijativno. Naime, srpnja 1954. je na inicijativu tadašnjeg riječkog Gradskog odbora Saveza sportova došlo do reorganizacije Kvarnera s ciljem okupljanja najboljih riječkih nogometaša i stručnog kadra u jedan klub.

Na izvanrednoj skupštini su prisustvovali predstavnici svih riječkih nogometnih klubova, te slaganjem tadašnjih vodećih riječkih klubova Kvarnera, Orijenta, Lokomotive i Torpeda, tom je prilikom donijeta odluka o promjeni imena u Rijeka.

Iz današnje perspektive nevjerovatno zvuči da su se prije ove inicijative u Rijeci vodile diskusije, rasprave i okrugli stolovi s temom – je li gradu potreban veći broj kvalitetnih klubova.

Zbog upornog iskrivljavanja povijesti Rijeke od strane pojedinaca mogu navijati za klub svim svojim srcem (kao što sam cijeli život), ali više neću biti član kluba, niti ću više dolaziti gledati utakmice uživo, stoji u reagiranju Zorana Mikulića.