Foto S. Drechsler
»Vi ste za mene prvaci, bilo što da se danas dogodi...« Samo je to Gračan rekao, zaplakao i izašao iz svlačionice. Je li nešto slutio ili znao, u to ne ulazim, ali činjenica je da mi nismo bili pravi – govori Haso i dodaje: Žal ostaje zauvijek. Novije generacije navijača su dočekale naslov prvaka s Rijekom 2017. godine, ali stariji navijači dobro znaju što je Rijeka toga dana izgubila
Srijeda, 26. svibnja 1999. godine. Rijeka se probudila u plavo-bijelim tonovima. Tri dana ranije nogometaši Rijeke su svladali Hajduk na Poljudu 3:1 i širom odškrinuli vrata konačnog pohoda na svoj prvi, povijesni naslov državnog prvaka. Za konačnu potvrdu neophodna je bila pobjeda nad Osijekom na Kantridi u posljednjoj prvenstvenoj utakmici. Grad i okolicu tresla je nikad prije, a ni poslije zabilježena nogometna groznica, silna navijačka euforija koja je kulminirala na sam dan utakmice.
Satima prije početka utakmice tribine pod legendarnim stijenama su doslovce pucale od navijačke navale, slavilo se kao da je sve gotovo, iako je pred bijelima bilo za odigrati još 90 minuta. Igrali su se posljednji trenuci utakmice, semafor iznad zapadne tribine pokazivao je rezultat – 1:1. Admir Hasančić je nakon ubačaja s desnoga boka bio najspretniji u gužvi na vrhu peterca i postavio nogu, te ubacio loptu u osječku mrežu.
Tribine su proključale od radosti, a onda je pomoćni sudac Zoran Krečak visoko podigao zastavicu i signalizirao zaleđe. Glavni sudac Alojzije Šupraha je dotrčao do njega i tražio potvrdu njegove procjene, a Krečak ustrajao u svojoj odluci.
Foto S. Drechsler
Pogodak je poništen, za novi više nije bilo ni vremena, a ni snage. Rijeka nije uspjela pobijediti Osijek, ispostavilo se kasnije, poništen joj je regularan pogodak, a svi koji su tvrdili da Riječani te godine jednostavno nisu smjeli postati prvacima, dobili su još jedan argument za te svoje tvrdnje.
Beskrajna tuga
Rijeka ljudi je te »crne srijede«, u kojoj je sve, ama baš sve u gradu bilo podređeno fešti nezapamćenih razmjera, neobičajeno tiho i pomirljivo napustila Kantridu. Nije prevladao osjećaj bijesa, pa ni potreba da se na neki neprimjereni način, kako to obično biva kod razočaranih nogometnih navijača, iskali ljutnja na nečemu ili nekome. Mnoštvo se razilazilo obavijeno ogromnom tugom, nijeme kolone navijača su koračale svojim kućama suznih očiju vodeći se jasnim osjećajem da se te srijede na Kantridi dogodila jedna od najvećih prevara u povijesti hrvatskog nogometa.
Foto Sergej Drechsler
Ni 20 godina nakon te utakmice ne može se sa stopostotnom sigurnošću locirati krivce. Je li iza svega stajala HNS-ova mašinerija upregnuta u interese Croatije (Dinama), ljubimca pokojnog predsjednika Franje Tuđmana i HDZ-ova režima koji je te 1999. godine polako i sigurno silazio s vlasti? Jesu li se doista »tajne službe« bavile ishodom nogometnog prvenstva kao što su tvrdili neki mediji nudeći pritom argument da je glavni sudac Alojzije Šupraha bio djelatnik splitskog SZUP-a? Jesu li Rijeku prodali njezini ljudi, HDZ-ovska Uprava na čelu s počasnim predsjednikom Hrvojem Šarinićem, tada predstojnikom Ureda predsjednika Franje Tuđmana i igrači koji su kasnije u visokom postotku nastavljali karijeru u Croatiji/Dinamu? Pitanja je mnogo, a pravih odgovora još nema…
Foto Sergej Drechsler
Foto Sergej Drechsler
– Žal ostaje zauvijek – pripovjeda Admir Hasančić, strijelac tog (ne)spornog pogotka. – Novije generacije navijača su dočekale naslov prvaka s Rijekom 2017. godine i mnoge druge uspjehe, možda nisu toliko upoznati s 1999. godinom, ali stariji navijači jako dobro znaju što se toga dana dogodilo i što je Rijeka toga dana izgubila. Ne želim umanjiti zasluge i veličinu rezultata koji su napravili igrači Rijeke kada su prije dvije godine osvojili naslov prvaka. Međutim, onaj naš naslov iz 1999. godine je ipak bio nešto posebno jer cijeli grad i Županija živjeli su da osvojimo naslov prvaka, a da ne govorim da je i u cijeloj državi bilo takvo raspoloženje da se navijalo da Rijeka osvoji prvo mjesto. Ljudi su nas prihvatili jer smo se sa skromnim budžetom tukli s Croatijom. Osim toga, većina igrača je bila iz Rijeke i okolice, a to je za atmosferu u klubu i oko kluba vrlo važno.
Foto Sergej Drechsler
Gračan je nešto znao
Rijeka je te srijede odigrala jednu od slabijih utakmica te sezone.
– Treba korektno i pošteno reći da nismo bili pravi, ali treba uzeti u obzir da smo nekoliko dana ranije u Splitu odradili fenomenalnu utakmicu. Razmišljali smo da je gotovo, da samo treba istrčati na teren protiv Osijeka. Međutim, kako je utakmica tekla, pojavljivalo se sve više pritiska i vidjelo da ćemo morati odraditi pravu utakmicu ako mislimo dobiti. Nikada neću zaboraviti Gračanove riječi na sastanku uoči utakmice: »Vi ste za mene prvaci, bilo što da se danas dogodi….« Samo je to rekao, zaplakao i izašao iz svlačionice. Je li nešto slutio ili znao, u to ne ulazim, ali činjenica je da mi nismo bili pravi – kazao je Haso.
Trener nesuđenih šampiona Nenad Gračan ima logično objašnjenje zašto su njegovi igrači podbacili u toj ključnoj utakmici.
Foto Sergej Drechsler
– Igrače treba razumjeti i shvatiti. Igrali su pod imperativom na koji nisu navikli. Sigurno da nas je sve to sputavalo. Međutim, ono što treba naglasiti je da smo mi tu utakmicu pobijedili, kako god da smo je odigrali – kaže Neno.
Teško je zaboraviti trenutak kada je Gračan izašao iz reportažnih kola HTV-a i okupljenim novinarima na parkingu ispred A tribine poručio: »Nije bilo zaleđe…«
– Na kraju su imali probleme ljudi s HTV-a. Neću imenovati novinara koji je skoro ostao bez posla jer je pokazao sporni trenutak, s obzirom na to da taj kadar nije snimila naša nego slovenska TV. Ružno je sve to zajedno ispalo, a u konačnici taj isti sudac (Krečak op.a) je došao u zračnu luku kada je Croatia pobijedila MTK i ušla u Ligu prvaka, te se hvalio da je on zaslužan za to. To najbolje govori o cijeloj toj situaciji. Lako je sada pričati o raznim teorijama. Pa tko ne bi htio osvojiti prvenstvo i ostati zapisan zlatnim slovima u klupskoj povijesti, pogotovo u takvoj sezoni? – smatra Gračan.
Foto Sergej Drechsler
Bili smo naivni
Velimir Došen u to vrijeme vršio je dužnost klupskog odvjetnika.
– Odgovorno tvrdim da smo taj naslov prvaka izgubili jer je to bio utjecaj pokojnog predsjednika Tuđmana. Ne kažem da je Tuđman rekao da Croatija mora biti prvak, jednostavno su svi, pa i suci, znali da je bolje da bude tako nego drugačije i naravno da su onda u nekim trenucima donosili odluke kakve jesu. Mi smo kao Uprava bili prilično naivni, podcijenili smo očito situaciju i mislili da će neke stvari doći same od sebe, a trebali smo u to ući sto na sat. Nakon svega imam osjećaj da je tako moralo biti – tvrdi Došen.
Foto Sergej Drechsler
Dugogodišnji klupski liječnik, jedna od istinskih klupskih legendi dr. Žarko Tomljanović, bio je predsjednik kluba.
Iako konačan broj gledatelja na utakmici protiv Osijeka uvijek izaziva određene polemike među riječkim nogometnim kroničarima, te srijede sigurno je pao rekord stadiona na Kantridi. Potvrđuje to i Mile Simunić, ondašnji klupski šef osiguranja koji je kasnije kao uposlenik Rijeka sporta vodio računa o stadionu na Kantridi. – Po meni na stadionu je bilo 26 tisuća gledatelja! I to uopće nije pretjerana brojka kao što neki misle. Naša Zdenka Stavar (dugogodišnja djelatnica kluba koja se prije umirovljenja bavila prodajom ulaznica u klubu op.a) mi je rekla ovako: protiv Novoga Sada u kvalifikacijama za Prvu ligu prodano je 17 tisuća ulaznica, protiv Real Madrida 17 i nekoliko stotina više, a protiv Osijeka 1999. godine prodano je 20.500 ulaznica! To su dakle prodane ulaznice, a na sve te brojke treba dodati pretplate, nekoliko tisuća besplatnih karata, gostiju, loža, prijatelja igrača, novinare… Ljudi su visjeli po stijenama – kaže Simunić.
– Još uvijek su bolni utisci na 1999. godinu i mogu nakon 20 godina otvoreno ponoviti: to prvenstvo nam je ukradeno! Naravno da to smeta, a mene posebno boli jer sam bio predsjednik kluba i nisam uspio spriječiti da nas pokradu na Kantridi. Bili smo naivni! Canjuga je onda bio politički bio jak i to je za razliku od nas koristio – rekao je Tomljanović.
Riječanin Veselko Bebek u to je vrijeme bio povjerenik za suce. Podnio je ostavku neposredno nakon te utakmice.
– Fakti su da sam dao ostavku jer sam osjećao da je Rijeka oštećena. Da je postojala tehnologija VAR ta bi se pogreška utvrdila na licu mjesta i ne bi bilo toga što je bilo. Kasnije se 3D tehnologijom utvrdilo da su suci pogriješili i da sam bio u pravu, a je li bila namjera, je li bila u pitanju neka urota, nije na meni da sudim i bilo bi nekorektno da bilo što kažem. S ponosom mogu istaknuti da je Rijeka te sezone pobjeđivala i u Splitu i Maksimiru, te došla u završnici prvenstva u situaciju da se bori za prvo mjesto. Moja je namjera bila da dobijemo što korektnije prvenstvo i mislim da sam u tome uspio. Rijeka u tom prvenstvu, u 99 posto utakmica, nije bila zakidana! – tvrdi Bebek.
Bol prevarenih navijača
Pravo je čudo da te srijede nije bilo ozlijeđenih.
– Na stadionu je nakon utakmice vladalo stanje šoka! Krečak je odmah pobjegao u svlačionicu, izvodio sam Šuprahu i drugoga pomoćnika. Ispred mene je išao inspektor MUP-a Jurić. Igrači Rijeke su zaokružili suca, vladale su strahovite emocije i nedaj Bože da je netko od igrača udario suca jer bi snosili velike posljedice – prisjeća se Mile Simunić, dugogodišnji klupski šef osiguranja. – Nije nakon utakmice bilo ni najmanjeg incidenta. Igrači su bili revoltirani, galamili su i vikali. Igrači Osijeka su bili malo isprepadani, ali nikome ni dlaka s glave nije pala.
Kao što ni nakon dva desetljeća nikome još nije pala dlaka s glave zbog silne patnje i boli prevarenih navijača Rijeke. Mnogi od 26 tisuća nesretnika koji su te srijede bili na Kantridi više nikada nisu stupili nogom na nogometne tribine, mnogi nisu smogli hrabrosti odvrtjeti snimku te utakmice. Bol je prevelika, kao i kod svih otvorenih rana koje ni s protokom vremena nisu zacijelile…
Krečaku je to “samo” 12 centimetara
Zoran Krečak nedostupan je javnosti 20 godina nakon utakmice koja je pomoćnog suca iz okolice Šibenika medijski eksponirala do krajnjih granica. Njegov sin Tino danas je prvoligaški nogometni sudac. Ljubazno se odazvao novinarskom pozivu iz Rijeke i prenio ocu molbu da se oglasi u našem listu. Kaže Tino da se otac odlučio na medijsku šutnju… Posljednji medijski istup u Novome listu Zoran Krečak je imao prije deset godina kada je tvrdio da je ispravno dosudio zaleđe na Kantridi iako je zahvaljujući HTV-ovoj snimci i 3D tehnologiji demistificirano najspornije zaleđe u povijesti hrvatskoga nogometa. Naime, TV analiza je utvrdila da je Krečak pogriješio za točno 12 centimetara!- A što je 12 centimetara!? Ajmo reći da sam pogriješio. Ako je i tako, sigurno to nisam napravio namjerno. I dan-danas imam ispred sebe sliku te situacije. Pamtim dobro, crvene »Osijekove« i bijele igrače »Rijeke«, i kada se svega toga sjetim, ponovo bih signalizirao zaleđe. Jednostavno sam tako vidio. Razumijem da je to bila utakmica u kojoj je »Rijeka« izgubila titulu, ali nije kraj svijeta. Život teče dalje – pokušao je prije 10 godina Krečak umiriti svoju savjest.
