RIJEKA Dvadeset i prvi svibnja poseban je datum za Rijeku i njene navijače, upisan je zlatnim slovima u klupske povjesnice. Tog datuma prije tri godine »bijeli« su pobjedom nad Cibalijom (4:0) osigurali prvi naslov prvaka Hrvatske kolo prije kraja. Onog trenutka kada je sudac Ante Vučemilović-Šimunović odsvirao kraj, navijači su utrčali na travnjak i počela je veličanstvena fešta iznad Kvarnera.

– Vjerovali smo da je to taj veliki dan. Igrači su bili spremni, što se moglo zaključiti u svlačionici po njihovu gardu, kao i navijači. Osjećali smo to na klupi, iako smo znali da uvijek postoji opasnost od kiksa, a u posljednjem kolu čekalo nas je gostovanje kod Dinama. Međutim, s obzirom na Cibaliju i njeno stanje i poziciju, nismo mogli propustiti priliku. Bilo je bolje tada sve riješiti nego se izvlačiti u Maksimiru – kaže Vjeko Miletić, desna ruka trenera »bijelih« Matjaža Keka, danas trener juniora Rijeke, koji je u proteklom razdoblju opet na dispoziciji prvoj momčadi u radu u grupama.

Igram nogomet od kada sam prohodao, a Rijeka je moj grad. Naježim se kada pomislim na taj trenutak, kada smo svi zajedno izašli pred 20 tisuća navijača s peharom… U pet sati ujutro sreo sam četiri novine koje su se vraćale s dočeka. To sve govori.

Povijesna prilika

»Bijeli« su tijekom sezone najavili velike stvari, a kada su osjetili priliku, više ih ništa nije moglo zadržati. Baš kao ni navijače, koji su se spustili na travnjak u jedno more radosti.

Vjeko Miletić/Foto NK Rijeka

– Mi dobro znamo koliko smo trenirali, koliko smo željeli tu krunu. No, na licima tih ljudi, prijatelja, s nekima sam išao u osnovnu ili srednju školu, s nekima sam radio, osjetio sam da su još sretniji od mene. Izvukao sam ja poslije za sebe neke stvari, ali napravili smo veliku stvar za grad, ovaj kraj i navijače. To se dobro vidjelo po njihovim emocijama i reakcijama. Silno im je bilo stalo. Naravno, mi smo izvukli maksimum…

Prvenstveni trofej je podignut sedam dana kasnije, u Maksimiru, nakon uvjerljivog poraza (5:2).

– Mi na klupi znali smo da će nas zbog te utakmice boljeti glava, bili smo svjesni što će se dogoditi. Igrači su toga tjedna baš – slavili. Međutim, na njihovim licima vidio sam da će u Varaždinu na finalu Kupa to biti druga priča. Doček? Bio je nevjerojatan. Igram nogomet od kada sam prohodao, a Rijeka je moj grad. Naježim se kada pomislim na taj trenutak, kada smo svi zajedno izašli pred 20 tisuća navijača s peharom… U pet sati ujutro sreo sam četiri novine koje su se vraćale s dočeka. To sve govori.

Energija i stav

Matjaž Kek je kao trener potpisao ovu krunu, ali u pet i pol godina slovenski trener ostavio je neizbrisiv trag.

– Kek i ja prošli smo puno toga, a od svega najviše govore djela – jedan naslov prvaka, jedan Superkup, dva Kupa, tri nastupa u Europskoj ligi… Kek je bio najbolji trener za Rijeku u tom trenutku s obzirom na energiju i stav. U eri Damira Miškovića pogodila se priča, Kek je imao moć i snagu napraviti što je trebalo.