RIJEKA – Budućnost, Crvena zvezda, Torino, Spezia, Legia, Qarabag, sve selekcije crnogorske reprezentacije. Sjajna internacionalna karijera. Ali…

– Rijeka. Vrh je bila i ostat će – Rijeka. Tri najljepše godine mog života. I privatno i profesionalno. Ljubav, obitelj. Naslov, kup. Proslava s našim ljudima na Korzu… Kao gotovo svakome tko barem dio života provede na Kvarneru i zaigra za Rijeku to ostaje u srcu i pamćenju zauvijek. Kao vrijeme najveće sreće.

To nam je Marko Vešović, bivši igrač Rijeke, crnogorski reprezentativac, desni bočni azerbajdžanskog Qarabaga i uskoro (četvrti put) prvak te zemlje, rekao nakon desetak minuta razgovora.

Ali takva rečenica, takav sentiment… To ide na vrh. To je početak i kraj onoga što je Rijeka i onoga što je Vešo kao Riječanin. Pa i da je stoput rođen u Podgorici. Crnogorac, ponosni. Ali zauvijek i on Rijekin i Rijeka njegova.

Inače, ne samo intervju, nego već sami poziv na razgovor, ima svoj ritual. Najprije na WhatsApp screenshot objavljenog naslova i poruka.

– Evo, piše da je Rijeka prva, je..m li nam sve da nam je..m.

I onda Markov odgovor:

– Eee, tako-tako! Onda može, kad se čujemo? Aaaa-ha-ha-haaa….

Vatra. Živa. Kao i njegov sunarodnjak Đalović, aktualni glavni trener prve momčadi s Rujevice koji je Rijeku odveo na prvo mjesto.

Arhiva NL

Rijeka i Crna Gora. Od neponovljivog golgetera Kuleta – »leteće tvrđave« Miodraga Kustudića, preko pokojnog Markovog oca Radeta Vešovića, Radomira Đalovića kao igrača pa samog Marka i onda njegovog suigrača u aktualnoj A reprezentaciji Crne Gore Andrije »Mićka« Vukčevića i člana U-21 selekcije Nikole Medojevića do Đalovića kao šefa struke. Rijeka i Crna Gora… Ima neka tajna veza.

Emotivni naboj

I svaki od njih dres s Rijekinim grbom nosio je kao da je u njemu rođen. Rade Vešović je priznao da je 1991. u suzama odlazio iz Rijeke. Marko, hvala Bogu, nije tako nego nasmijan i sretan kao prvak Hrvatske. Ali svaka se priča vraća na onaj njegov povik prema predstavnicima medija u šampionskoj sezoni, »Napišite da je Rijeka prva, je..m li vam sve da vam je..m«!

– Ma pusti, ne mogu otvoriti internet, a da mi to od negdje ne iskoči. Ispada da ću više ostati zapamćen po tom trenutku emotivnog naboja nego osvojenoj duploj kruni i skoro 120 utakmica za Rijeku. Postao sam »meme«. I neka sam. Rijeka je prva! – priča nam Vešo, pun osmijeha.

Temperament mediteranski, točnost germanska. Ako se s Marko Vešovićem dogovorite da se čujete u osam navečer, telefon će vam zazvoniti točno u 20.00.

– Evo me u Podgorici. S reprezentacijom. Da, da, pod izbornikom Prosinečkim.

Arhiva NL

Čekali su da im se priključi majstor iskusnik Stevan Jovetić. Izbornik je naš nogometni genij »Veliki Žuti«, predsjednik Saveza je njihov nogometni genij Dejan Savićević. Zemlja mala, ali nešto kao Hrvatska. Sportski fenomen.

– Jesmo. Niti nas ima puno, niti smo velika država, ali sport je nekako u krvi ovog naroda. Nema generacije bez bar jednog svjetskog igrača. Bili smo europski prvaci i drugi na svijetu u vaterpolu, rukometašice isto europske prvakinje i olimpijsko srebro, rukometašice Budućnosti osvojile u Ligu prvakinja… Ima toga.

Ima i u njegovim vitrinama. Prvak i osvajač kupa u Hrvatskoj, triput prvak u Poljskoj, jednom u Srbiji plus po jedan kup u svakoj od te dvije zemlje, a u Azerbajdžanu tri naslova i jedan kup. I sad, nakon 27 kola, vaš Qarabag na prvom mjestu ima 12 bodova više od Zire.

– O da… Prošle godine sam se nadao da ću prvak biti i ja s Qarabagom i Rijeka. Ove godine to valjda ide sigurno. Ja u Azerbajdžanu, a Đale u Hrvatskoj!

Otišli su Pašalić i Smolčić, oslabljena je desna strana…

– Ma ništa nije oslabljeno i ništa nije »tanko«. To je Rijeka i prva je i ide po oba trofeja. Nema drugog načina razmišljanja nego svi kao jedan, momčad, stožer, uprava i navijači. A najbolji igrači su ovi koji su sad na Rujevici.

Arhiva NL

Hajduk je na samo dva koraka zaostatka, Dinamo na minus pet, a naviknut na osvajanje naslova. Ali vi mislite da Rijeka može?

– Može. Normalno da može. Realno, moglo se imati 3-4 boda više, no što je prošlo više se vratiti ne može. A ja gledam Rijeku kad god mogu. Vidim ponešto i od Dinama i Hajduka. I ne možemo mi nitko reći da oni igraju bolje od nas. Vidi se ta kohezija, ta riječka priča zajedništva i ljubavi prema klubu i Kvarneru. Ne moraš biti Riječanin da to osjećaš, ta te divota obuzme kad obučeš riječki dres, živiš i radiš u Rijeci. To je Rijeka… Divota mog života.

Gotovo je cijelo jedno generacijsko desetljeće između njega i Đalovića, nisu u kontaktu, ali Vešo jako dobro zna tko je Đale i što je Rijeka.

– Krepat, ma ne molat. To je ona radna etika, borba za grb, profesionalno poštenje. A onda ide i ono ljudsko. Đale je kao i ja. Kaže ono što misli, a radi onako kako govori. Takav je bio kao igrač, takav je sad kao trener. I nosi Rijeku u srcu kao dio sebe, zauvijek. To osjećaju igrači, to osjećaju navijači. I kao šlag na sve to, čovjek je jako mlad trener, ali očigledno jako dobro zna svoj posao. Jer u igri Đalovićeve momčadi vidi se Đalovićev trenerski rukopis. Njegova ideja, ono što s treninga i crtanja po ploči postane konkretno djelo na terenu. A kad momčad igra onako kako je igrao i Đale, puna energije, a disciplinirano i motivirano da motiviranije ne može, onda je sve moguće. Pa i naslov ili možda čak i dvostruka kruna. On tu Rijeku živi i osjeća, to je dio njega.

Sila

Vešović ne ide u detalje, ne komentira ni taktiku, ni sastav. To je sve nadogradnja koja ne znači ništa ako nema jakog temelja.

– Zna se što je u Rijeci temelj. Majstore, promaši penal, promaši zicer, nek ti centaršut ode u more kad lopta prijeđe preko noge… Dogodi se. Ali srca ne smije nedostajati. Drži formaciju, ako izgubiš loptu, odmah trk nazad u duel da ju vratiš, da pokriješ prostor, da protivniku ne daš disati. I onda, kad sva riječka srca zakucaju kao jedno… E, onda je to sila.

Vratio se ne prodaju Smolčića, Pašalića, Galešića…

– U redu, možda se dogodio koji remi kad se očekivala pobjeda dok se momčad nije uigrala bez onih koji su transferirani, ali ljudi, tako je bilo u moje vrijeme. Pa smo uzeli naslov. Tako je u Rijeci stalno. Od prvog dana je navijačima jasno i glasno rečeno kako je prodaja igrača jedini način da klub živi normalno i da to ni u kojem slučaju ne znači kako se odriče trofejnih ambicija. Pa koliko više novca imaju Dinamo i Hajduk? Čak i Osijek. A Rijeka je konstantno na vrhu ili u vrhu. Tajna? Atmosfera i red u klubu. Zna se tko je za što odgovoran, zna se čija je zadnja. Organizacija je vrhunska, profesionalizam je najviše razine, a sve u jednom obiteljskom ambijentu. Eto, to je »tajna« Rijeke. Koja bez ičije velike sponzorske i(li) bilo kakve političke pomoći već 13 godina čuda radi.

Arhiva NL

Ljubav prema Rijeci i u najmanju ruku ocjena 9,5 za sve napravljeno u Miškovićevoj eri je nešto oko čega se slažemo iste sekunde. Ali mogli bi se uskoro naći na suprotnim stranama.

– Ja se nadam da nećemo jer bi to značilo da je Hrvatska opet na Final fouru Lige nacije, ali ako ispadne od Francuza, da.. Čeka nas meč Hrvatska – Crna Gora! Mi sad imamo kvalifikacije za SP, dvije lakše utakmice, Gibraltar i Farske otoke. Hrvatskoj želim da prođe Francuze, a vama da svaki dan do kraja sezone pišete da je Rijeka prva i onda na kraju da je Rijeka prvak – poželio je Marko Vešović s priprema crnogorske reprezentacije.

On je svoj klupski naslov već osigurao. A svim srcem želi krajem svibnja biti i dio slavlja drugog naslova u riječkoj nogometnoj povijesti.