Daleko od toga da je bilo ugodno čitati sve silne uvrede, ali je u svakom smislu bilo – korisno. Da podsjetimo, “Rijeka” je prije nekoliko dana publicirala nove cijene svojih pretplatničkih karata. Bilo je mnogo razgovora i kolebanja unutar kluba, mnogo analitičkih sastanka, no na kraju je odlučeno da se kreće u nivelaciju cijena s trendovima aktualnim u svim ostalim djelatnostima.

“Rijeka” naime od dolaska na Rujevicu, a bilo je to prije devet godina, nije podizala nego zbog pandemije i spuštala cijene ulaznica. Dakako, zbog toga, jer stalno se unutar kluba odašiljala misao kako će “navijači s odbijanjem prihvatiti porast cijena pretplate”, preskakalo prilagođavanje cijena inflacijskim i svim ostalim faktorima koji utječu na poskupljenje.

I sve se više zaostajalo za realitetom troškova života. Baš kao i za cijenom Dinamovih te Hajdukovih ulaznica. U desetak godina od dolaska Rijeke na Rujevicu troškovi održavanja utakmica porasli za oko 200 posto. Dijelom zbog inflacije, dijelom zbog porasta troškova održavanja stadiona, satnice ljudi koji rade na osiguranju utakmice.

Ili da budemo do kraja banalno plastični – piva je prigodom dolaska na Rujevicu imala cijenu od 10 kuna, da bi danas bila najmanje 3 eura. Poskupljenje od – 125 posto.

A što sad?

Sada nakon izlijeva mržnje navodnih navijača Rijeke, koji su se uglavnom povodili za materijalnom komponentom – nema krova na “istoku”, nema parkirališta ili – loši su suci – dolaze na vidjelo i cijene novih pretplatničkih karata najvažnijih konkurenata Rijeke – Dinama i Hajduka.

A one su skoro u euro jednake onima koje je istaknula Rijeka. I zbog kojih je doživjela salve uvreda. Dakle – Dinamo, Hajduk i Rijeka, navijački sjever: 135, 132, 100 eura. Rijeka dakle uvjerljivo najpovoljnija. Idemo dalje prema “istoku”.

Dinamo ga nema jer je izvan funkcije zbog potresa pa je dio zapada rezerviran za te navijače – 300 eura na godinu, Hajduk traži za tu tribinu 240, Rijeka 235 eura. Izložili smo cijene ulaznica za najpovoljnije tribine, ali ni one za “bogate” gledatelje se međusobno ne razlikuju.

Dio odrastanja

Dio odrastanja. Možda je i razumljivo da navijači Rijeke još uvijek imaju strah od uspjeha. Predugo je Rijeka, praktično od vremena Ljube Španjola pa sve do Damira Miškovića, bila namjerno gurana u drugi plan.

Pa i sam je Ljubo Španjol, jer je postao prijetnja sustavu i ostalim prvoligašima, protjeran iz Rijeke. Između? Pokušavao je Hrvoja Šarinić, jako je uspješan bio tandem Robert Ježić/Marinko Koljanin, ali realno s dolaskom Damira Miškovića Rijeka je konačno postala Top100 UEFA.

A onda je, zbog privođenja cijena ulaznica realnosti, krenuo val neviđene mržnje. Navodnih navijača Rijeke.

“Hrvoji Barići”

Bilo je grozomorno čitati kvazi analize pod kvazi pseudonimima, toliko nevještim da i nisu krili svoj izvor – primjerice “Hrvoje Barić” – ali Rijeka i njezini istinski poklonici predvođeni Armadom, nisu nasjeli, još manje pokleknuli.

Ima naime ljudi koji vole Rijeku bez obzira u kakvim se problemima našla. Istina, mislili smo da smo – nakon svih ovih godina u kojima su na Rujevici gostovali Milan, Napoli, Olympiakos, Salzburg, Real Sociedad, … – odrasli.

Da smo postali svjesni svoje vrijednosti. Da nas cijena ulaznice od dvije-tri pive po utakmici ne može izbaciti iz takta. Na žalost, nismo. Taj je proces silno spor, konzervativniji navijači Rijeke i dalje smatraju da se na njih ne primjenjuje jednadžba “vrijednost za novac”.

Vrijednost da, u nekim je utakmicama HNL-a pred “istokom” je za pet eura trčalo 100 milijuna eura igrača što je neusporedivi bilo sa čime, ali novac – ne. Usporedba sa Simple Mindsima, rock veteranima osnovanim prije 47 godina, i koncertom u pulskoj Areni za što je trebalo izdvojiti u prosjeku – sto eura. Kao za cjelogodišnju “sjevernu” pretplatu.

Hejterska ofenziva

Da završimo jer ste vjerojatno preumorni od nikad viđene hejterske ofenzive protiv “Rijeke” koju su, da apsurd bude veći, poveli i neki od samih “navijača” Rijeke, ova iznuđeno snažna nivelacija cijena, jer i dalje je bilo glasova za znatno nježnijim povećanjem od oko 50 posto, imala je odgovoriti i na pitanja koja su empirijskim putem htjeli provjeriti potencijalni investitori u novu Kantridu.

Oni su naime htjeli “u živo” ispitati ima li smisla u Rijeci investirati u stadion kapaciteta 15 tisuća mjesta gdje bi, izgradi li se u pet godina, najniža cijena za današnje pretplatnike I3 bila oko 25 eura po utakmici, dakako u kondicijama vlasništva nad pretplatničkom kartom.

Kako se čini, nakon ovog hejtreskog ispada, nadamo se da većinom nije riječ o navijačima i simpatizerima, kako god da se na svojim “spavačkim” pozicijama predstavljali, Rijeke – GI Kantrida je apsolutno osvojila “posjed lopte”. I dalje će moći na apokaliptičnom parkiralištu Kantride, bez straha od izgradnje nebodera i stadiona, besplatno ugošćavati bogate kampere.

Faza odrastanja. Rijeka i njezini iskreni navijači ipak su se, unatoč jednom od težih aperkata u svojoj povijest – održali na nogama. Sami protiv svih. Krepat ma ne molat. Kao i uvijek.