RIJEKA  Rujevica je rasprodana, Jadranski derbi pred njenim je vratima. Velika subota hrvatskog nogometa, nakon derbija na Poljudu, donosi ništa manje zanimljivi sudar riječkih Bijelih i splitskih Bilih. Hajduk je prvi s 21, Rijeka druga s 19 bodova… Oba kluba u usponu, sa sjajnim ozračjima svojih navijača i sa samo jednom željom – pobijediti rivala. Rijeka i Hajduk opet nakog dužeg vremena igraju jedan derbi s naglašenim ulogom. Dugo sezona Splićani su bili »mušterije« Bijelima, posljednjih godina Hajduk je vratio primat. Nekako se ustalilo pravilo da Rijeka dobro prolazi na Poljudu, Hajduk pobjeđuje na Rujevici. No, i to se mijenja.

U subotu je na rasporedu druga »runda« derbija, prvu su minimalno dobili Splićani i Rijeka sada traži iskupljenje. Posebno u trenutku kad trobod vrijedi višestruko, Bijelima donosi prvo mjesto i psihološki impuls za nastavak prvenstva. Rijeku potom čeka »Derbi della Učka« u kojem su apsolutni favoriti i mogu dodatno učvrstiti mjesto lidera. S druge strane Hajduk bi vjerojatno bio zadovoljan i s remijem, nakon Rujevice domaćin je izranjavanom Osijeku.

Riječani nisu dobro prolazili sa Splićanima na Rujevici, od zadnjih šest ogleda pet puta su izgubili, no ovog proljeća su u travnju prekinuli tu negativnu seriju i sa stvaranjem nove momčadi nagovijestili ljepše dane riječkog nogometa.

Kladionice zasad nude ponude bez velikog favorita, izjednačene koeficijente od 2,70 na pobjedu bilo koje momčadi. U stvarnosti Rijeci ipak treba dati blagu prednost, mada se nikad ne zna što može u konačnici iznjedriti jedna ovakva utakmica. I jedni i drugi imaju svoje želje i adute. S riječke strane sve je jasno, Bijeli žele nedjelju dočekati na vrhu HNL-a. U generalnom seciranju pluseva i minusa dviju momčadi jedan je detalj posebno uočljiv. Rijeci je teže naći dodatni minus nego Hajduku plus. I to je ono u čemu Bijeli uz svoje navijače imaju pravo na naglašeniji optimizam.

RIJEKA – PLUSEVI

UJEDNAČENA KVALITETA

Iako Hajduk ima više nego dvostruko skuplju momčad, Rijeka je u dosadašnjem dijelu prezentirala da ima ujednačenu kvalitetu i dobro duplirane pozicije na svakom mjestu u momčadi. Momčadi koja je mlada (druga najmlađa u ligi iza Lokomotive), ali gladna uspjeha, željna dokazivanja i skrojena po ukusu bivšeg trenera Sergeja Jakirovića koji je na tome posebno inzistirao u odabiru igrača.

Uz to, Bijeli djeluju stabilnije i kompaktnije kao momčad, automatizmi igre na višoj su im razini od Splićana, a igrači s klupe važna su unutarnja pričuva momčadi Željka Sopića.

NAPADAČKI POTENCIJAL

Rijeka ima jedan od najjačih napada u ligi (drugi po efikasnosti iza Osijeka 21/20), stvara uz Dinamo i Osijek najviše velikih prigoda, a prva je u rubrici momčadi koje najviše pucaju prema golu s prosjekom od 18,1 udarca.

Dolaskom Yansanea zaoštrila se konkurencija u vrhu napada, Ivanović je željan golova i prigoda, a u pričuvi je i Obregon. Osim njih, tu je još kvartet izrazito ofenzivno nastrojenih igrača (Pjaca, Pašalić, Janković, Fruk) koji svojim potezom u svakom trenutku mogu riješiti utakmicu. Uz to, taj potencijal djeluje puno bolje u kombinatorici od gostiju.

DOMAĆI TEREN I NAVIJAČI

Riječani su na Poljudu pali praktički bez »ispaljenog metka«, no to je još bila momčad u stvaranju. Sada su posebno motivirani uzvratiti Hajduku za poraz i dokazati da su spremni napasti i zadržati vrh u trenucima kad im i Bili i Modri dolaze na Rujevicu.

Veliki zamašnjak riječkoj će momčadi biti i navijači, praktički igrač više u svakoj utakmici. Tribine su često i ove sezone, posebno u drugom poluvremenu znale bitno pogurati momčad prema pobjedi i nema sumnje da će gledatelji i domaći teren biti isti adut Riječanima kao što je to bio Splićanima u derbiju s Dinamom.

MINUSI

KRIZA REALIZACIJE

Rijeka je na početku sezone bila izrazito raspucana i efikasna, ali kako su kola počela odmicati, golova je bilo sve manje. Za struku je posebno važna činjenica da igrači stvaraju i dolaze u prigode, ali promašaja je uistinu bilo previše.

Kad se pobjeđuje obično je ta rubrika zamaskirana, no golovi su uvijek bitni za samopouzdanje i bolji dojam. Zapravo u cijeloj priči to je manji minus, »dinamita« u nogama Ivanovića i Yansanea te ostataka logistike iza njih jako puno.

IGRA U ZADNJIM OGLEDIMA

Rijeka je minimalno pobijedila na posljednja dva gostovanja kod Slavena Belupa i Rudeša. U Koprivnici niti sam Sopić nije mogao objasniti zasluženo ili nezasluženo. No bodovi se pišu i ispred su dojma koji je generalno bio loš. U ta dva ogleda igra Rijeke nije imala prepoznatljivu energiju i okomitost, a i primljena su dva sasvim bespotrebna gola u završnicama susreta koja su stavila momčad pod pritisak umjesto da se utakmica odvede u mirnije vode.

Igralo se s dvije zasad najlošije momčadi u ligi koje često ne motiviraju i tu će Sopić morati naročito poraditi u pripremi utakmice. Pristup i motiv ne bi smjeli biti sada problem u ogledu s rivalom s juga.

HAJDUK – PLUSEVI

NARASLO SAMOPOUZDANJE

Hajduk je ostvario važnu pobjedu u najvećem hrvatskom derbiju i vratio samopouzdanje nakon neočekivanih posrtaja protiv Istre 1961 i Gorice kada je »padao« u nadoknadama. Nije lako pobijediti Modre, po kvaliteti još uvijek najbolju hrvatsku momčad, dva puta u tako kratko vrijeme i to će zasigurno biti važan impuls Splićanima. No, često su Splićani upravo u takvoj atmosferi i igre pod pritiskom bili protivnici sami sebe. Psihoška stabilnost momčadi u riječkom okruženju bit će im posebno bitna u ovom derbiju posebnog naboja.

SAHITI i ŽAPER

Emir Sahiti i Mihael Žaper u posljednjim su ogledima najnadahnutniji i najzapaženiji igrači Hajduka. Sahiti je dvije zadnje utakmice s Lokomotivom i Dinamom riješio efektnim pogocima i u vidnom je usponu forme.

Angažman Žapera iz Osijeka koji je još više motiviran nego Sahiti mogao bi se pokazati velikim pogotkom za Splićane. Dvadesetpetogodišnji stasiti Slavonac u Hajdukovoj središnjici prezentira se kao igrač koji je Splićanima baš trebao.

Žaper dobro djeluje u oba smjera, ima logična i brza rješanja kad se krene u napad, dok puno radi i na planu obrane. U tandemu s Krovinovićem na mjestu zadnjeg veznog igrača važan je plus za igru Hajduka.

MINUSI

NEDOVOLJNA UIGRANOST

Hajduk je lider, ali realno njegovom igrom nisu zadovoljni niti na Poljudu. Momčad je ojačana ljetos, ali Ivan Leko zasad još uvijek nije uspio stvoriti željenu igru koja bi osvajala nogometne sladokusce. Neuigranost je velika kočnica Bilih koji još nisu pohvatali željene automatizme igre, brzu transformaciju u oba smjera što je posebno bilo vidljivo na gostovanjima.

Leko je svjestan nedostataka, ali i da nema puno vremena u trenucima kad momčad želi učvrstiti lidersku poziciju.

NESTABILNOST OBRANE

Hajdukova obrana primila je najmanje (pet) golova u ligi, ali središnji stoperi još uvijek nisu u najboljoj formi. Stoperski par Šarlija – Uremović svakako ima solidnu kvalitetu, no generalno neke reakcije obrane bili su ispod razine momčadi koja je na vrhu. Gol protiv Puljana može se pripisati trenutku koji se može dogoditi svakoj momčadi, no onako loše reakcije u šesnaestercu u susretu protiv Gorice dugo nisu viđene i u konačnici stajale su Splićane važna tri boda izgubljenih u pet minuta.

OVISNOST O LIVAJI

Hajdukova igra već duže vrijeme ovisna je o jednom igraču, reprezentativcu Livaji što sigurno nije dobro za niti jednu momčad. Livaja je riješio mnoge utakmice i glavni je igrač gostiju oko kojeg se sve vrti, no u zadnje vrijeme nije u prijašnjoj formi, a često je igrač manje kao prvi čovjek obrane. Odjidja-Ofoe kao povučeni napadač, dojam je da živi na staroj slavi, može dati dosta, ali još uvijek to nije na razini želja struke i navijača.

U takvom odnosu snaga puno toga pada na leđa Sahitija i Benrahoua, koji igraju puno zapaženije od navednog zvučnijeg dvojca. Veliki pritisak za goste mogao bi stvoriti i povratak Livaje na Rujevicu.