Zvjezdan Radin

Trofejni kapetan Bijelih upozorava: “Rijeka mora stabilizirati obranu, bez toga se ne može napraviti nadogradnja”

Igor Duvnjak

Zvjezdan Radin s drugim Kupom Jugoslavije osvojenim 1979. godine

Zvjezdan Radin s drugim Kupom Jugoslavije osvojenim 1979. godine

U nekoj fazi igre mora se netko i vratiti, a kako imate igrače koji nisu dobri u obrambenoj fazi, dogodi se da se rezultat traži od početka do kraja utakmice, ne zna se kako će utakmica završiti - kaže Radin



RIJEKA Zvjezdan Radin je jučer, danas i sutra riječkog nogometa autoritet, koji je ispisivao i piše lijepe retke povijesti HNK Rijeka. Čak i najpovršnijim pratiteljima ovdašnjih loptačkih nadmudrivanja asocijacije će biti dani trijumfa kada su Bijeli osvajali dva Kupa Jugoslavije 1978. i 1979. godine, a Radin je kao kapetan trofejne momčadi imao veliku čast i ogromno zadovoljstvo podignuti pobjednički pehar. Dugogodišnji nezaboravni zadnji vezni s Kantride, koji se naigrao nasuprot tolikim napadačkim zvijezdama bivše države, od Vahida Halilhodžića, Safeta Sušića, Srebrenka Repčića, Slaviše Žungula, Zlatka Cice Kranjčara, Dušana Savića, Zorana Filipovića…, čovjek koji se nadmudrivao s međunarodnim legendama poput Talijana Roberta Bettege, Ukrajinca Olega Blohina ili Poljaka Grzegorza Lata i Andrzeja Szarmacha, uživa u kontinuitetu visoke razine kluba čiji dres nose njegovi nasljednici. Titula državnog prvaka u Hrvatskoj i šest titula viceprvaka, kao i čak šest osvojenih hrvatskih Kupova Bijelih, dometi su koji puno govore.


– Rijeka ima konstantu, ako nije u borbi za naslov prvaka, onda se bori za osvajanje Kupa ili igra u Europi – zadovoljno konstatira 68-godišnji Zvjezdan Radin, za brojne dugogodišnje prijatelje Japo, proslavljeni komandant obrane Rijeke iz dana kada je travnjak pod stijenama Kantride bio neosvojiva tvrđava i najjačim momčadima bivše države. – Sve to treba zahvaliti predsjedniku Damiru Miškoviću, koji je tu dnevno prisutan i koji je pripremio sve preduvjete da se normalno i kvalitetno radi. Jasno da je tu uvijek bilo i pitanje trenera, a Rijeka ima sreću da su je vodili dobri treneri. Tako da su zadovoljeni svi preduvjeti za dobar rezultat.


Kada se spominje dobre trenere, navijači automatski pomisle na Matjaža Keka, sada pak zadovoljno trljaju ruke poslije uspješnih izvedbi njihovih ljubimaca u režiji novog režisera Gorana Tomića. Rezultati momčadi koju vodi govore da je Rijekino vodstvo njegovim dovođenjem napravilo dobar potez.


Stvaranje ekipe




– Nisu ti potezi slučajnost, ne znam tko tu odlučuje, vjerojatno Srećko Juričić, on je prvi koga se pita, koji zna prepoznati karakter trenera i karakter momčadi, to prepozna na najbolji način. Vidi se da tu ne griješi, što je jako bitno. Istina, pritom je i odabir igrača uglavnom pogođen. Jasno, sve o čemu govorimo je podložno ovom vremenu u kojem se igra nogomet. Igrači se mijenjaju iz sezone u sezonu, teško je naći igrača koji će se ovdje zadržati jedno duže vrijeme, a to je inače jako bitno za momčad. Ekipa se, naime, teško stvara u godinu dana, može se napraviti rezultat i stvoriti igrač, ali za neko duže razdoblje sigurno treba zadržati grupu igrača na okupu da bi se stvorio taj kontinuitet rezultata. Jasno, uz to bi onda bilo lakše i mlađim igračima, a na to utječe puno stvari. Primjerice, ovo s izmjenama. Nekada se vodila borba za klupu, a moglo se mijenjati dva igrača, a sada imaš mogućnost mijenjati pet igrača, što može dati toliko više šansi ekipi koja ili nije kvalitetno pripremljena za utakmicu ili treba promijeniti način igre. To je šansa da se na samom terenu promijeni puno stvari s novim pravilima.


Josip Drmić s 14 golova predvodi kolonu najboljih prvoligaških strijelaca, Robert Murić sa sedam pogodaka minijaturama u svom stilu oduševljava navijače. Novi su to dokazi da Rijeka zna pogoditi u dovođenju igrača. Radin u svemu tome pak ističe važnost obrane, a dotaknuo se i specifičnosti današnjeg vrhunskog hrvatskog klupskog nogometa.


Zvjezdan Radin/Foto M. GRACIN


– Za nešto trajnije treba stabilizirati momčad. Iz mog kuta gledanja, nema momčadi koja nije standardizirala obranu. Bez toga ne može napraviti nadgradnju. Ono što je u Rijeci možda najlakše i što se prepoznaje, to je napraviti napadačku igru. U nekoj fazi igre mora se netko i vratiti, a kako imate igrače koji nisu dobri u obrambenoj fazi, dogodi se da se rezultat traži od početka do kraja utakmice, ne zna se kako će utakmica završiti.


Ne zaboravlja pritom na probleme s kojima se trener mora susretati.


– Jasno, nije lako stvoriti momčad. Ona se često mijenja, čak se dogodi da neki preskoče pripreme pa se onda u hodu pripremaju neki igrači, linije, momčad. Današnjim trenerima nije lako, primjerice, već na sredini prvenstva neki igrači traže angažman. To je realnost sadašnjice i treba se snaći u tome. Kada je riječ o Rijeci, sve dobro funkcionira. Treba zahvaliti treneru, koji radi u takvim uvjetima od kojih spominjem i to da danas i nemaš priliku odigrati prijateljsku utakmicu. Roster čini 25 igrača, što je neki normalan broj, utakmicu odigra 15-17 igrača, a što je s ostalima? Oni nisu u kontinuitetu utakmica, takav igrač, posebno mlađi, nema gdje steći iskustvo ili mu nedostaje neka nadgradnja.


Konkurencija


Kod podvlačenja crte pred kraj kalendarske godine, Rijeka se s vrha zadovoljno može osvrnuti na ostvareno kao kandidat za naslov prvaka, a Radin u njezinoj igri vidi prostor za napredak. Sve po onoj, dobro je, a može biti još bolje.


– Ti rezultati su i očekivani, Rijeka nas je u posljednje vrijeme naučila da se bori za sam vrh, a tu je i prostor za nadgradnju, kako momčadi tako i pojedinaca, jer su se u hodu i uigravali i rješavali taktičke probleme. Žao mi je što se nije proširila konkurencija u momčadi. Da li nije bilo prostora da bi ovi mlađi odrastali kroz prijateljske utakmice kao što se nekada radilo, ne znam, a mislim da je to nedostatak. Ima tu talentiranih juniora, nešto posuđenih igrača u Orijentu na čiji se razvoj pazi. Inače, koliko li je tek bilo upliva s ovom pandemijom, no danas je liga takva, ovakve probleme imaju svi klubovi i upitno je što će biti dalje.


U svemu ne zaboravlja na itekako nužan momčadski duh.


– U proljeće momčad inače uvijek bolje igra jer za sobom ima jedno razdoblje druženja. Pitanje je pritom jesmo li pogodili s dovođenjem igrača, imaju li prostora za razvoj. Nadajmo se da imaju, to su uglavnom dobri igrači, dobro selektirani. Što se tiče kohezije grupe, nekada si znao gdje ti živi suigrač, s kojom curom hoda, s kime se druži i slično. Danas je to nezamislivo, ali sigurno da će druženje igrača omogućiti bolje međusobno upoznavanje, a ta empatija u momčadi je u nogometnom rezultatu jako bitan faktor.


Hrvatski prvoligaši su navijačima priuštili nevjerojatno uzbudljivu jesensku utrku za čelne pozicije, na vrhu je bodovno izjednačena trojka Dinamo, Rijeka i Osijek, na nju vreba Hajduk s pet bodova zaostatka.


– Borba za vrh je zanimljiva i dobrodošla. To će sigurno pomoći igračima da daju sve od sebe, da pokažu koliko vrijede. Na kraju krajeva, igra se i za taj prestiž, a tu je i publika. Istina, ljude zaustavlja koronavirus, ali utakmice se itekako prate. Nadam se da će stati pandemija i da će stadioni biti puni kao što je to bilo nedavno u Splitu u pobjedi Hrvatske nad Rusijom. Vidjelo se tada da ambijent odmah stvara drukčiju igru, pripremu igrača i daje im drukčiji stimulans, uglavnom, neka bude sve kao nekada – želja je Zvjezdana Radina.


 


 


Rijekina škola nogometa

– Uključen sam u Školu nogometa kao trener za individualni rad. Naglasak je tu na stvari kao što su udaranje lopte glavom, igra na podlozi, usavršavanje raznih detalja. Više je trenera, ja uglavnom radim na ovom individualnom dijelu sa svim uzrastima. Talenata ima, uvjeti su dobri, svi preduvjeti za razvoj igrača su tu. Jasno, pita se i nas trenere koliko ćemo znati prenijeti znanja na igrače, treba u svemu i puno strpljenja. Cilj nam je stvoriti kvalitetne domaće igrače – kaže Radin.