Toni Fruk/Foto S. DRECHSLER
Rijeka je odigrala jednu od najlošijih utakmica sezone, ali to će se za koji dan zaboraviti. Slaven Belupo suparnik Bijelih, uzvrat na Rujevici vjerojatno 29. svibnja
povezane vijesti
- Na Rujevici u prodaji ulaznice za nedjeljno gostovanje Rijeke u Kranjčevićevoj ulici
- VIDEO Toni Fruk nakon pogotka vrijednog finala Kupa: “Sada idemo nastavak prvenstva odraditi najbolje što se može”
- SuperSport HNL ulazi u posljednju četvrtinu, evo kako stoje akcije Rijeke, Dinama i Hajduka u borbi za naslov
RIJEKA Istra je Rijeku držala na konopcima 86 minuta, a onda “pucala sama sebi u nogu” i Bijelima darovala finale SuperSport Hrvatskog kupa. I tko te pita, tko će pamtiti kompletnu izvedbu ako Rijeka na kraju uzme važ?! Samo je jedno važno: Rijeka je u finalu kupa!
Moris Valinčić je u HNL-u aistirao Gagui za trijumf Istre, a na Rujevici je – asistirao Fruku za finala vrijedni trijumf Rijeke. Fruk je dar prihvatio i zahvalio se udarcem s petnaestak metara u donji desni kut nemoćnog Majkića. Gol, finale. I ovacije na izlasku u nadoknadi.
Nikad lošija Rijeka u utakmici sezone je pobijedila. Finale bi se trebalo igrati 14. i 29. svibnja. Slaven Belupo – Rijeka, prva utakmica u Koprivnici, uzvrat na Rujevici.
Odjekivala je slavljenička riječka pjesma, kad su se mnogi već pomirili s produžecima i činjenicom da su Bijele samo dobre vile držale u egalu, posebno u drugom poluvremenu.
Đalović je počeo s postavom koju cijela Hrvatska zna napamet. Njegovih definitivno najjačih 11, uz povratak Bogojevića na desnu stranu obrane nakon utakmice pauze zbog tri žuta kartona na (tužnom) gostovanju u Koprivnici.
Na Đaletovih 4-2-3-1 Gonzalo Garcia poslao je pulskih 4-3-3. Ex-bijeli Radošević korektor veze, a u napadu Lisica, Lawal i Gagua koji je riješio posljednji Derbi della Učka na Rujevici.
Niži blok
Nije se dogodio najavljivani riječki tsunami prema Majkićevim vratima od prve minute. Mladi trener Bijelih optirao je za uravnoteženiji, natjecateljski pristup. Nakon što je u Koprivnici Rijeka odmah krenula gromovito pa se ispuhala nakon dvadesetak minuta, ovaj put Đalović je svoju momčad stavio u niži blok, posjed je prepušten Puležanima uz procjenu da je bolje prijetiti iz kontri nego dignuti obranu na centar pa ostaviti puste hektare slobodnog prostora Garcijinim sprinterima.
Posljedica: rujevičkim travnjakom s loptom u nogama više su “vezli” Zeleno-žuti, djelovali kao raspoloženija i napadačkije nastrojenija momčad od Rijeke. Pa su i prve prigode bile – istarske. Najprije Zlomislić u 2. minuti obranio šut Maurića, a onda Radošević je iz slobodnjaka gađao ravno u odlično postavljenog Ri-kapetana i vratara.
Rijeka prvi put prijeti u 11. minuti, Niko Janković aktivira svoj top s dobrih dvadesetak metara – šut pun siline, ali ne i preciznosti, išao je preko grede. Četiri minute kasnije prvi put je na sceni bio Duje Čop, koji je sa 7-8 metara pucao preko gola da bi nakon manje od 120 sekundi u solo-akciji, okomitom pohodu na gol Istre, potegnuo s nekih 20 metara, no Majkić je obranio. Isti scenarij gledali smo u 21. minuti, Čop je permanentna opasnost u protivničkom kaznenom, no još uvijek u lovu na golgetersku formu.
Nakon dvije-tri riječke došle su dvije-tri pulske prigode (Lawal, Koski i Marešić) no kako god pokušavali (a igrali su bez straha, otvoreno) i gosti su na drugoj strani glavom udarali u bijeli obrambeni zid. Dvije minute prije kraja poluvremena Lawal na ubačaj Lončara čeka na drugoj vratnici i ima loptu na glavi pa pucao – pored gola.
Prvo poluvrijeme bilo je više Istrino nego Rijekino, sudac Pajač je isukao četiri žuta kartona (Radeljić, Devetak/Valinčić, Maurić), a kad su Bijeli i Zeleno-žuti krenuli na odmor, bilo je i zvižduka s tribina Rujevice.
Ne toliko zbog lošeg nogometa jer igrala se sigurno ne spektakularna, ali zanimljiva, borbena te istodobno korektna utakmica, no riječki su navijači od svoje Rijeke očekivali – više. Posve razumljivo. Ljude ne zanima trenerski rezon opreznije igre, na rezultat. Oni su se nadali Bijelima koji Istri ne daju disati, a u prvih 45 minuta vidjeli su protivničku dominaciju u posjedu te broju udaraca na protivnički gol.
Dan je bio sunčana divota koja se baš u doba kad je utakmica počinjala pretvorila u vjetrovitu i prohladnu kvarnersku večer, a usred tjedna na polufinale je došlo – 6.109 gledatelja među kojima i četristotinjak pulskih Demona, glasnih i punih vjere u treće Istrino finale.
Tri zicera
Rijeka je išla po svoj 13. finale (deseto od hrvatske neovisnosti). Na “Drosini” u vitrinama trofej nemaju, Rijeka ih se naosvajala, na dva osvojena u bivšoj državi naslagala još dva u Ježićevoj pa onda i četiri u Miškovićevoj eri. Ogromna razlika u veličini i trofejnoj tradiciji dvaju klubova koje dijeli Učka, ali ta se razlika u prvom poluvremenu na Rujevici – nije vidjela.
Nastavak je počeo Đalovićevom zamjenom: Menalo unutra, Bogojević van. A posljedica: tri zicera Istre u desetak minuta i sva tri upravo po toj strani Ri-obrane. Sreća riječka da je Salim Fago Lawal imao baš onako luđački lošu realizatorsku večer.
Promašio je u 49. minuti, tri minute kasnije Martin Zlomislić mu je kolosalnom intervencijom skinuo čisti ‘jedan na jedan’ zicer, a u 61′ je Lawal jednu volejčinu lansirao u Kvarnerski zaljeva pa ga je Garcia poslao – na klupu. Ušao je Rozić, a Menalo sigurno iz dan duše: odahnuo. Jer 15 minuta Lawala nije mogao uhvatiti ni slučajno, jedva i pogledom.
Đalović je, osim ulaska Menala, s izmjenama – čekao. Valjda produžetke. Premda mu je vezni red bio totalno podređen, najbolji igrač Fruk igrao kao da ga je netko puškom natjerao na teren. I općenito je kvaliteta nogometa pala u odnosu na prvo poluvrijeme. Uglavnom zato što je igrati pokušavala Istra, a Rijeka jučer to jednostavno nije mogla.
Promjene su se u domaćem taboru dogodile u 76. minuti. Čop i Djouahra u svlačionicu, a u igru Rukavina i Gojak (zašto je taj čovjek u Rijeci igrač za klupu – i dalje je misterija). Istra je odgovorila novim zicerom. Uz riječku zahvalnost svom bivšem igraču Lončaru što je s petanestak metara slijeva puca – preko gola.
Armada je držala ritam navijanja, a ostatak tribina ostao nijem na ono što su gledali na travnjaku Rujevice. Njihova Rijeka koja je razbila Dinamo protiv Istre je izgledala kao da joj je u goste došao Bayern. Đalović je u onoj rotaciji u 76. minuti Menala dignuo na krilo, a desnog beka zaigrao je, valjda prvi put u životu, Dejan Petrovič.
I onda se Rijeci ukazao spasitelj u dresu Istre, nekad riječki junior Moris Valinčić napravio je nevjerojatan kiks, jednu čistu loptu, sam i totalno neometan gurnuo u for – Toniju Fruku.
Reprezentativac je koji je dotad igrao za zaborav postao je (još jednom) veliki riječki nogometni junak kojem je cijela Rujevica u sudačkoj nadoknadi kad je izlazio s terena priredila ovacije.
Hvala Lawalu, Valinčiću i Istri na darovima. Još dva koraka i – važ je naš!
Rijeka – Istra 1961 1:0Stadion: Rujevica. Gledatelja: 5.500. Sudac: Igor Pajač (Sv. Ivan Zelina) 6,5. Strijelaci: Fruk (86′). RIJEKA: Zlomislić 7, Bogojević 5,5 (od 46′ Menalo 5), Majstorović 6, Radeljić 6, Devetak 6, Selahi 5,5, Petrovič 6, Janković 5,5, Fruk 7 (od 90′ Butić -), Djouahra 5 (od 76′ Gojak -), Čop 5,5 (od 76′ Rukavina -). ISTRA 1961: Majkić 6, Valinčić 5 (od 90′ Kadušić -), Koski 6, Marešić 6, Heister 6, Lončar 6,5 (od 90′ Djurić -), Radošević 6,5, Maurić 6, Lisica 6, Gagua 5,5 (od 90′ Fućak -), Lawal 5 (od 65′ Rozić 5,5). |
