RIJEKA Nogometaši Rijeke ostvarili su mršavi remi na gostujućoj prvenstvenoj premijeri u Varaždinu (0:0), podjela bodova realan je ishod ne previše sadržajne utakmice, nakon koje zadovoljniji može biti Nikola Šafarić, trener domaćina i bivši igrač riječkih Bijelih. Varaždin se uistinu pokazao kao momčad koja ima glavu i rep, Rijeka ničime nije opravdala reputaciju favorita i momčadi iz prošloga prvenstva.

Orkestar Željka Sopića vidno još nije dobro uglazbljen, kao i mnogi treneri i riječki se poziva na vrijeme s kojim će sve sjesti na mjesto. Puno toga nije štimalo u redovima Bijelih, poglavito u prvom poluvremenu, u nastavku se momčad malo razbudila, ali bez vidljivijeg učinka. Prvi dio utakmice riječki su stoperi bili na mukama, pomutnju su stvarali Dabro i Šego, međuprostori su slabo pokriveni i Rijeka se u pojedinim dijelovima susreta našla pod pritiskom. Izgubljen je ritam igre, nije bilo niti prepoznatljive agresije. U nastavku je podignuta zadnja linija i Rijeka je preuzela konce igre, ali bila je to jalova inicijativa, kao i protiv Elfsborga s igračem više.

– Rijeka nikad nije zadovoljna bodom pa tako nije niti s ovim u Varaždinu. Znali smo da neće biti lako, nikad u Varaždinu nije bilo lako pa nije bilo ni ovoga puta. Htjeli smo pobjedu, ali nije išlo – rekao je kapetan Rijeke Ivan Smolčić. – Teren je bio dosta sklizak, trava se kidala i nije bilo baš jednostavno za igrati. To nije opravdanje, moramo bolje, znamo to i sami. Realizacija opet nije bila na razini, na tome moramo posebno raditi. Elfsborg? Europa je dodatni motiv, idemo po prolaz. Svjesni smo svoje kvalitete i da smo bolja momčad, idemo to pokazati.

Zanimljiva je i statistika prvog Rijekinog gostovanja u kojoj momčad nije nije imala niti jednu veliku priliku, ona Majstorovića nakon kornera očito više spada u plod slučajnosti nego kreacije. Momčadi su bile izjednačene po broju udaraca (9/8), kornerima (5/6), prekršajima (11/10), slobodnim udarcima (10/10)…, s time da su goropadniji Varaždinci oduzeli više lopti (18/14). U konačnici, puno se više očekivalo od Rijeke koja se još uvijek traži. Kvaliteta je za hrvatske prilike neosporna, ali podvuče li se crta nakon pet ogleda u novoj sezoni, zadovoljni u potpunosti ne mogu biti ni Sopić, ni igrači, ni navijači.

Rijeka u tom domaćem euromiksu od pet utakmica nije izgubila, dvaput je pobijedila i triput remizirala, uz zanimljivu gol razliku u svoju korist od 6:1, jedini gol Bijelima su zabili Šveđani. Na rezultatskom planu sve je manje-više u redu, ali dojam ipak nije najbolji. Od njega se ne živi, znana je i poprilično istinita i izlizana poštapalica, ali taj dojam bitan je kao i okvir za sliku te izaziva određene zebnje uoči puta u Švedsku. Posebno nakon Varaždina, gdje se Rijeka našla pod pritiskom puno slabije momčadi, a Elfsborg kao fizički još puno moćniji sastav, sigurno će na Boras Areni nametnuti žestok ritam duel igre, prijetiti iz prekida i auta te nastojati iskoristiti bolju visinu svoje momčadi. Rijeka je protiv tog skandinavskog načina igre imala dosta problema na Rujevici, nije imala formulu niti za igru s igračem više.

S druge strane, unatoč svemu, Sopić je optimist. Rijeka ima kvalitetu, tehnički bolje potkovane igrače i raznovrsnost u igri. Ostaje pitanje hoće li te svoje prednosti znati i iskoristiti na širokom travnjaku s umjetnom travom u Borasu. Pobjeda i prolaz u play-off sigurno bi brzo bacili u zaborav sve loše stvari Rijeke na startu sezone. Ispada da će Elfsborg biti trenutak istine i pokazati je li Rijeka spremna za Molde ili pak Olimpiju.