RIJEKA Poslije utakmice vidjeli smo veliki broj kapuljača nabijenih preko glava i neskrivenu nevoljkost da se stane pred diktafon. Ali onaj koji ne bježi od duela, ne bježi ni od javnih istupa.

Rijekin ratnik Lindon Selahi bez problema je stao javno istupiti u ime momčadi. Uz tek jednu opasku: »Samo o utakmici«, dajući jasno do znanja da nije vrijeme za priču u prijelaznom roku i produženju ugovora.

– Obrambeno nismo bili onakvi kakvi smo cijelu sezonu. Naši su stoperi bili »jedan na jedan« s njihovim fizički moćnim napadačima. To su neke taktičke nijanse pa nije na meni da ulazim u detalje jer… Ovakva se utakmica jednostavno dogodi svakome. Glave gore. I ovakva razočaranja su dio nogometne svakodnevice, najveći svjetski klubovi gube ili remiziraju kod kuće. Svi moramo ostati maksimalno fokusirani na svaki trening i svaku utakmicu jer još je jako puno utakmica do kraja sezone. Sad imamo nekoliko dana slobodno, onda ćemo do u detalje analizirati zašto se nije pobijedilo Šibenik i Rijeka će se vratiti još jača. U to ni najmanje ne sumnjam, to je nešto u što sam siguran – pričao nam je Selahi dok se Rujevica polako praznila, razočarana.

– Slažem se kako nakon vodećeg gola nismo pokazali energetski naboj kakav nas krasi cijelu sezonu. No, opet… Dođe i takva utakmica. Ne može se ni u čemu pa ni u nogometu baš svaki put, tj. u svakoj utakmici biti na maksimumu, »u crvenom broju okretaja«. Nije to traženje opravdanja, nego jednostavno činjenica s kojom žive svi klubovi svijeta. Mogu samo ponoviti poruku navijačima: svi u klubu smo puni optimizma, imamo jako dobru momčad i jako dobar stručni stožer. Vratit ćemo se. Posebno ako osjetimo podršku navijača, podršku cijelog grada. Pa nećemo valjda sve dobro učinjeno ove sezone »baciti u smeće« zato što smo remizirali ili izgubili jednu-dvije utakmice?! Imamo iskusne igrače, igramo u klubu koji vjeruje u nas i sigurno ćemo ovo razočaranje pretvoriti u gorivo da radimo još napornije i bolje. I vratimo se jači nego što smo ikad bili ove sezone.

Gledamo igrače kako odlaze sa stadiona… »Tiha misa«. Kakvo je bilo raspoloženje u svlačionici nakon remija. Isto takvo ili je bilo diskusije, povišenih tonova?

– A kakvo će biti? Sigurno ne najbolje. Posebno zato što smo igrali doma i što su svi, a mi prvi, očekivali novu pobjedu i novo slavlje. Bilo je tiho, razočaranje u zraku. Ali ponavljam vam: mi smo Rijeka – glave gore! Za osam dana pred nama je nova utakmica i to velika utakmica. Nedjelja, Jadranski derbi protiv izravnog rivala u borbi za naslov. I istodobno protiv momčadi kojoj smo već jako dobro pokazali da je možemo i nadigrati i pobijediti. Trebat će nam puna Rujevica, a ja ni najmanje ne sumnjam da će biti upravo takva. Tribine ispunjene do kraja. Ljudi, odigrali smo neriješeno kod kuće. Do-go-di se! Apsolutno ništa nije izgubljeno. Tko si u nogometu dozvoli da padne nakon kiksa, sigurno neće sezonu završiti kao pobjednik. A Rijeka, svi mi, želimo upravo to: na kraju biti na vrhu, u oba natjecanja.

Vatra

Obično je »zvijer« na terenu, a blag i odmjeren u razgovoru, ali što je razgovor odmicao dalje, Lindonu je sve više i u dijalogu vatra frcala iz očiju.

– Ajmo se sjetiti onog ispadanja iz Europe, nije to tako davno bilo nego prošlog ljeta. Ružno smo izgubili od Olimpije, ispali i što se dogodilo? Svi van kluba su nas »pokopali«, digli ruke od cijele sezone! A što je Rijeka napravila? Vratila se, korak po korak, svakom novom utakmicom sve jača i jača. Gdje smo danas? U polufinalu kupa i prvi u prvenstvu! Jako smo dugi put prošli, a na tom smo putu valjda i sebi i drugima pokazali koliko vrijedimo, koliko je u nama energije, borbenosti, zajedništva, ljubavi za ovaj klub. To je Rijeka, to je taj mentalitet. Što teži udarac primimo, to u nama raste veća želja da se odmah nakon »knock downa« dignemo, radimo još jače, još bolje, još napornije i vratimo još jači i žešći, bolji nego ikad. Tako je bilo svaki put ove sezone, tako će biti i sad. Neka nitko ne sumnja u to. Kad se ta naša strast ispreplete s podrškom naših sjajnih navijača… E to je onda: Rijeka! Koja je, ponovo podsjećam: vrh lige i tek jedan korak od finala kupa. To smo mi napravili. Ovi igrači, ovi treneri, ovi navijači. Ovaj klub.

Ponovio je nekoliko puta riječ »fokus«. Svima djeluje 100 posto fokusiran na svakoj utakmici. Ne razmišlja o ljetu i onome što dolazi nakon ove sezone.

– Ma normalno. Pa to mi je posao. I, na kraju krajeva, tu sam gotovo četiri godine. Jedino na što mislim je Rijeka, riječke pobjede. Nema razmišljanja ni o čemu drugome osim o sljedećoj utakmici. Ne mogu dočekati tu nedjelju 16. ožujka i novu utakmicu. Već sad izgaram od želje sanjajući kako pobjeđujemo Hajduk i slavimo u Rijeci.

Ovaj put, nakon dugo vremena, s punih osim dana za rekuperaciju, analizu, treninge, pripremu…

– Da, kako sam već rekao: najprije nekoliko dana odmora, tj. oporavka, a onda opet rad, rad i samo rad. Nema izgovora za ovaj remi sa Šibenikom, ali nema izgovora ni kad u fokus stavimo sljedeću utakmicu. Ostalo nam je još 11 SHNL prepreka i sigurno ćemo već sljedeću preskočiti, svima koji u nas sumnjaju opet pokazati koliko smo jaki i tko je Rijeka!

Za kraj ćakule palo je rukovanje, osmijeh i razgovijetno: »Ajde, vidimo se.« Progovorio je i hrvatski, dakle.

Lijepa priprema za, na primjer… Još jedan ugovor s Rijekom.