RIJEKA  »Taj dobri dečko, Juričić Srećko«, kao da još nakon tolikih desetljeća odzvanja u ušima poklik Ive Tomića, najslavnijeg našeg radijskog reportera svih vremena, s utakmice Bijelih, govoreći o čovjeku koji je desetljećima istaknuti sudionik povijesti riječkog nogometa.

Uz ino, puno govori i brojka da ima čak 684 utakmice za Rijeku, kao nitko u dugim desetljećima slavnoga kluba, u ovim danima kada su blagdani kao na traci stizali jedan za drugim, sadašnji savjetnik u klubu proslavio je 30. prosinca okrugli, čak 70. rođendan.

– Ha, ha, ne mogu vjerovati da te godine tako brzo prolaze, u biti prebrzo – kaže Srećko Juričić. – Najednom ti samo stigne ta sedamdeseta. Naravno da je bilo čestitanja, recimo od strane prijatelja. Ove je godine, međutim, čestitanja bilo manje jer mi je baš u tom razdoblju preminula mama, ispalo je da sam imao sprovod, rođendan i Novu godinu.

Spominjanje razdoblja od sedam desetljeća izaziva uzdah, u Srećkovu će slučaju još upečatljivije djelovati činjenica da je od toga razdoblja najveći dio proveo na terenu i uz njega, riječ je o itekakvoj nogometnoj inačici »Rata i mira«.

– Dojam mi je da sam u nogometu oduvijek. Počeo sam u Rijeci s devet godina kod trenera Tihomira Mrvoša i Romana Korlevića. Slavni Mrle je generacije i generacije nogometaša pripremio uza prvu ekipu Rijeke. Smatram ga legendom i pretečom svih potonjih naših ovdašnjih trenera.

Kvarnerska rivijera

Na omladinskom međunarodnom turniru Kvarnerske rivijere, smotri visoke razine kvalitete poput slavnog talijanskog Viareggija, pod stijene Kantride dolazila su zvučna imena i odlazili kao pokisli. Recimo, Ajax je isprašen od Rijeke 6:0, Inter s budućim asom calcija Binijem čak 8:0, takve su utakmice bile odskočna daska za mnoge dio prve ekipe Bijelih.

– Ne sjećam se više jesam li igrao protiv Ajaxa, ali dobro znam da sam igrao taj susret s Interom. Inače, u tim sam mladim danima jednom bio najbolji igrač Kvarnerske rivijere, a jednom sam proglašen za najboljeg na Memorijalu Pere Radakovića. Profesionalni ugovor sam potpisao 1972. godine, priznanje na Memorijalu je bilo nekoliko godina prije.

Momak kojeg su onako plavokosog navijači prozvali Schnellinger, po slavnom njemačkom braniču trofejnog Milana, u svom tihom, nenametljivom stilu zakoračio je na veliku pozornicu, pitanje je je li sanjao da će tu odigrati tolike uloge u velikim predstavama.

– Nisam sve ono očekivao, u biti, nisam ni razmišljao o tome. Sve je nekako dolazilo samo od sebe, odigraš dobro pa budeš najbolji igrač Kvarnerske rivijere, pa potpišeš ugovor, a onda ide sve samo po sebi. Nisam imao nikakve planove.

Prošle godine je proslavljeno pola stoljeća od povratka Rijeke u Prvu ligu, navijači ni ljudi u klubu ni slutili nisu da je to snažna bura koja je otjerala oblake osrednjosti, dovela u Rijeku velikane, Juventus s kojim se igralo 0:0, i Real iz Madrida potučenog na Kantridi 3:1, u oba susreta Srećko je bio kapetan.

Niska u kojoj je Rijeka osvojila Kup Jugoslavije 1978. i 1979. godine traje do danas, Bijeli su osvajali Hrvatski kup i bili državni prvaci, sada su jesenski prvaci.

– Kada je Rijeka bila u Drugoj ligi, nešto takvo nam nije padalo na pamet, jedini cilj je bio vratiti se u onu Prvu ligu, na one velike utakmice nismo ni pomišljali. Jedino što smo mi igrači kroz Kvarnersku rivijeru, na koju su dolazili Inter, Juventus, Ajax i drugi veliki klubovi, bili tada u doticaju s europskim nogometom.

Trenerski gard

Koliko i glumci, važan je i režiser predstave, Juričić ih je promijenio mnoge, među njima zvučno odjekuju imena Miroslava Ćire Blaževića, Joška Skoblara, naravno i trofejnog Dragutina Spasojevića, osvajača kupova bivše Jugoslavije.

– Tim je trenerima, osim nogometnog imena i nogometnog znaja, osobnost jaka. Mislim da im je najjača strana bila što su to jake osobnosti. I Ćiro na svoj i Skoblar na svoj način. Praktički, sa sobom nose autoritet, a onda se na to nadovežu treninzi i odnosi s igračima, naravno da se sve to odnosi i na Spasojevića, koji je osvajanjima onih kupova sve ovo i započeo.

Važna je ta osobnost, ona daje gard treneru, koji teško bez toga može napraviti neku veću karijeru. Uz znanje, održavanja treninga i vođenja ekipe, ona je jedna od glavnih stvari.

Mijenjaju se uloge u životu kao što prolaze godine i desetljeća, Srećko je od onih dječačkih mladih igračkih dana imao razne uloge u voljenom klubu, sada je savjetnik u Rijeci.

– U klubu imamo sportskog direktora i zamjenika sportskog direktora, oni obavljaju taj posao koji moraju odrađivati. Ja sam to radio prije, a mogu reći da mi je sada obim posla manji. Ne radim te tehničke stvari, ali sam zadovoljan što uvijek mene pitaju i moje se mišljenje traži, ponekad se sve to i posluša.

Teško je to opisati u jednoj rečenici, uglavnom, još uvijek žele saslušati moje mišljenje.

Galešić i Škorić

»Stalna na tom svijetu samo mijena jest«, uzdah Petra Preradovića itekako je stalan u današnjem i svjetskom i hrvatskom nogometu, tako i u Rijeci.

Sve se odvija tako brzo kao da se ekipe skoro pa mijenja u hodu, mercato ne prestaje. S Rujevice je u ovom slučaju, snažno odjeknuo odlazak Nike Galešića u Dinamo i nedavno angažiranje iskusnog bivšeg hrvatskog reprezentativca Mile Škorića.

– Imamo iskustvo od ljeta, kada je otišlo nekih šest igrača koji su igrali u prvoj ekipi, a mi smo uspjeli sačuvati dobru kvalitetu i s tim kadrom smo uspjeli osvojiti naslov jesenskog prvaka. Sada je taj zimski mercato malo drugačiji od ljetnog, mi kao Rijeka znamo na koji način možemo raditi, moramo nekog prodati da bi klub preživio.

Imamo dovoljno iskustva da možemo dovesti igrače koji nam nisu skupi, a mogu nam dati napredak u igri, sačuvati kvalitetu koju smo imali te nadomjestiti one koji su otišli. Jasno, ne možeš uvijek biti siguran, može se dogoditi neki propust, ali dosad smo sve to uspješno svladavali pa se nadam da ćemo tako i dalje.

Rijeka predvodi prvoligašku kolonu, naravno da je navijačima samo povećala i apetite, jasno da i klub puno očekuje od proljeća.

– Osvrnem li se, mogu reći da takvi apetiti postoje već od proteklih godina. Bili smo i prvi, svako toliko osvojimo i Hrvatski kup, budemo i u finalu, igramo Europu. Stalno smo u nekom vrhu nogometa, jasno da su se i navijači navikli da budemo visoko.

Prvoligaška je utrka kvalitetna, ali i vrlo zanimljiva, uz Rijeku je Hajduk, Dinamo nikad ne treba zaboraviti, glavu dižu i Osijek, ali i Varaždin…

– Podsjećam tek da smo i prošle sezone bili prvi u određenoj fazi prvenstva. Nismo novi u ovoj ulozi, znamo da pripadamo tu negdje i da imamo ambicije za ostvarenje dobrog rezultata bude li išlo sve kako zamišljamo.

Izjednačenost je velika, i Hajduk i Dinamo žele naslov, tu su već i Osijek i Varaždin, vide se njihove dobre igre. Ni za koga se unaprijed ne može reći da ćeš ga pobijediti, uvijek se treba dobro oznojiti za pobjedu. Očekujem da će biti zanimljivo do kraja prvenstva, bit će borbe za svaku poziciju.