Novi član Konyaspora

Robert Murić i dalje prati zbivanja s Rujevice: “Rijeka me vratila u život, sada želim korak više prema ligi petice”

Denis Frančišković

LIJEPE RIJEČKE USPOMENE - Robert Murić/Foto PIXSELL

LIJEPE RIJEČKE USPOMENE - Robert Murić/Foto PIXSELL

Cilj mi je prije svega nastaviti igrati dobro kao i u Rijeci. Pa i bolje. A svaki od nas bi, naravno, htio igrati u Ligi petice. Hoću li uspjeti, tek treba vidjeti. Sve je na meni - tvrdi Murić



RIJEKA U nizu odlazaka ovog ljeta s Rujevice posebno je znakovit bio onaj Roberta Murića, jednog od najboljih igrača i zaštitnog znaka riječke napadačke igre. Murić i Domagoj Pavičić »u paketu« su se našli u redovima turskog prvoligaša Konyaspora, ugovor su potpisali istoga dana, s tim da je Pavičić otišao kao slobodan igrač, a na Muriću je Rijeka zaradila pristojnu svotu, upućeniji kažu preko dva milijuna eura. No, mogla je i više s obzirom o kakvom je igraču riječ, ali aktualni trenutak riječkoga prvoligaša očito je učinio svoje.


Nakon poraza u finalu Kupa od Hajduka bilo je u redovima Bijelih puno frustracija, letargije pa i zasićenosti. Momčad je izgubila na dva fronta, Europa je ostala za utjehu. I brojni razlazi pretvorili su se u nužnost.


Murić je u dresu Rijeke odigrao ukupno 123 utakmice i zabio 38 golova. Točno 100 nastupa uz 28 golova odnosi se na HNL, 11 nastupa i osam golova na Kup, dok je u Europi u 11 utakmica jednom zabio, a igrao je i u jednom ogledu Superkupa.




Na Rujevici ga, koliko god bilo kritika da je malo trčao u obranu, pamte po vanserijskim potezima zbog kojih se isplatilo doći na stadion i platiti ulaznicu. Riječka »sedmica«, odnosno desno krilo, Murićevim odlaskom u ovom je trenutku i najkritičniji dio u slaganju nove momčadi. Ujedno, Murić je u trenutku odlaska bio najvrjedniji igrač Rijeke s iznosom od 3,5 milijuna eura.


– Trenutno smo u klupskom kampu, a uskoro odlazimo u drugi kamp, malo dalje od grada. Za sada je sve super, prilagodba dobro ide – kaže Murić. – Suigrači i uvjeti su super. Nemam baš nikakvih zamjerki. Pavičić? I s njim je sve OK, uklopio se i on dobro, slažemo se.


Za Murića je bilo dosta interesa, nudio mu se čak odlazak u Singapur, Katar… »Zagrizao« je za njega i Galatasaray, no Konyaspor je bio brži, konkretniji i uporniji.


– Bilo je drugih ponuda, ali odlučio sam ovako i mislim da nisam pogriješio. Sjeo sam sa svojim ljudima i pala je odluka. Presudilo je i to što su me dugo pratili i željeli da dođem kod njih. To mi je nekako bilo jako važno. Tako je pala konačna odluka.


Igrači iz Bosne


Klub je prošlu sezonu zavšio kao treći iza Trabzonspora i Fenerbahčea osvojivši 68 bodova u 38 utakmica. I izborio pretkolo Konferencijske lige.


– Stvarno su dobro igrali i baš sam ih gledao s Bešiktašem u gostima kad je utakmica završila 1:1. Momčad je bila dobra, sada je otišao glavni igrač, ali došlo je dosta novih pa ćemo vidjeti kako ćemo se posložiti.


U klubu ima i dosta igrača s prostora bivše Jugoslavije, napadač Amar Rahmanović, veznjak Amir Hadžiahmetović, vratar reprezentacije Ibrahim Šehić i stoper Marin Aničić. Tu su i dva igrača koji su okusili HNL travnjake, albanski igrači Endri Čekići i Sokol Cikaleši.


– Čekićija poznajem od ranije, igrali smo u mlađim kategorijama Dinama. Naravno da je sve lakše kad je manje jezičnih barijera. Igrači iz Bosne nam to olakšavaju. Inače, ima tu igrača i iz drugih zemalja, a tu je i prevoditelj. Grad još nisam vidio. Turski jezik? Učim pomalo, nekoliko riječi poput dobro jutro, kad je doručak… ha, ha. Doći će i to s vremenom. Hrana je super, ima svega i ne mogu se požaliti. Turske slastice? Toga sada nema u kampu, ha, ha… Ali, probat ćemo.


Rastanak s Rijekom protekao je brzo, bezbolno i bez repova.


– Žao mi je što sam otišao iz Rijeke, ali što je, tu je, život ide dalje. Rijeka mi je dosta pomogla da se opet vratim u život, oživim karijeru i bilo je lijepih trenutaka od samih početaka kada sam došao. Osvojio sam i dva Kupa, igrali smo skupinu Europske lige i mogu im samo zahvaliti na svemu. Ta dva Kupa su mi ipak najdraža, kao i golovi Aberdeenu i Napoliju.


U listopadu stiže sin

Uz novi klub, puno je promjena i u Murićevu privatnom, obiteljskom životu. Uskoro ga čeka vjenčanje, a početkom jeseni postat će i otac.


– U listopadu je termin i to me, naravno, posebno raduje. Ipak je to prvo dijete, jedva čekam i hvata me neka pozitivna trema. Čekamo dečka. Samo neka tako ostane – kaže Robert.

Konferencijska liga


Rijeka je Murićevim odlaskom ostala bez izrazitog desnog krila.


– Sigurno će dovesti neko pojačanje za desno krilo. Ali, tu je Bušnja. I Ampem može to odraditi.


Trener Goran Tomić puno je vjerovao u Murića, pružao mu šansu…


– Baš mi je žao zbog njegovog odlaska. Pružio mi je puno šansi, nadam sam da sam dobro uzvratio na ukazano povjerenje. Znam i da je dosta igrača otišlo, ali to se s jedne strane moglo i očekivati. Nekima su isticali ugovori, nekima posudbe. Ali čitam da dolaze nova pojačanja, tako da vjerujem da će se opet složiti dobra Rijeka.


Početak priprema obilježio je i izbor novih trenera, Dragana Tadića i Fausta Budicina, uz asistenciju Radomira Đalovića.


– Budicina sam viđao u klubu dosta puta, a Tadića ne poznajem. Želim im puno sreće. Tadić se pokazao kao dobar trener u Hrvatskom dragovoljcu. No, za sve treba vremena i strpljivost.


Murić je ugovor potpisao na tri godine, smatra da Konyaspor može biti i stepenica više prema nečemu većem.


– Cilj mi je prije svega nastaviti igrati dobro kao i u Rijeci. Pa i bolje. A svaki od nas bi, naravno, htio igrati u Ligi petice. Hoću li uspjeti, tek treba vidjeti. Sve je na meni. U karijeri imao sam dosta dobrih, ali i dosta loših trenutaka kad nisam igrao. Pojavila se Rijeka i tu sam opet živnuo, pokazao što znam i opet napravio korak naprijed. Klupske ambicije? Ne govori se puno, ali koliko znam cilj je izboriti grupnu fazu Konferencijske lige – zaključio je Murić.