RIJEKA   S Kvarnera se opet vidi ostatak lige, nogometaši Rijeke nakon šestog kola zasjeli su na čelo ljestvice i iznova se uz Dinamo i Hajduk promovirali kao momčad koja će krojiti sam vrh još jednog domaćeg ligaškog natjecanja. S obzirom na trenutne odnose snaga, način igre i standardnost momčadi, nije pretenciozno već sada reći da će Bijeli i ove sezone biti glavni konkurent Modrima u obrani naslova. Ako je to ipak preuranjeno za konstatirati, realno je za očekivati da će Riječani do kraja godine i novog, zimskog prijelaznog roka, sve karte baciti u borbu za jesensku titulu. A onda što donese prijelazni rok i proljeće.

Riječani su prošle sezone izgubili dvije odlučujuće bitke s Dinamom na dva fronta, premda nikad nakon 2017. nisu imali bolju prigodu doći do drugog naslova u povijesti. Zakazali su svi, i igrači i struka u ključnim trenucima, a Dinamo se probudio i na iskustvo pa donekle i na rutinu došao do dvostruke krune. Na Rujevici su imali što naučiti iz te priče s lošim završetkom i premda su sezonu proglasili jako uspješnom, ostala je gorčina. Rijeka nije dala mira Modrima do zadnjih kola i uzvrata finala Kupa, a ove sezone Bijeli žele puno bolje iskoristiti krivi korak nedodirljivih Zagrepčana. Posebno se uzdajući u činjenicu da će konkurentima Europa uzimati dosta energije.

Ove sezone Dinamo se još više pojačao, realno daleko je najbolja momčad HNL-a koja je veliki cilj ispunila već samim igranjem Lige prvaka, no niti Rijeka nije »za baciti«. Naprotiv, Bijeli opet imaju jak sastav, Radomir Đalović nema ništa slabiju i motiviraniju momčad od Željka Sopića unatoč popriličnoj fluktuaciji igrača. Zadržali su standardnost, pokrivenost i poduplanost linija, teže napadačkom nogometu… Rijeku će, dojam je, biti teško dobiti u nastavku HNL-a. Iskupljenje za Ljubljanu ide u pravom smjeru.

Ciljani potezi

Na Rujevici su sve bolje počeli odrađivati prijelazne rokove, slaganje i nadopunjavanje igračke križaljke sa što manje grešaka pokazuje se krucijalnim za kvalitetu sezone. Prošle zime taj prijelazni rok jako je dobro odradio Sergej Jakirović koji je dobio odriješene ruke i praktički složio temelje nove Rijeke. Dolaskom Darka Raića Sudara za sportskog direktora njih dvojica su se jako dobro nadopunjavala, a ovog ljeta slavonski stručnjak s dugogodišnjom istarskom adresom taj je posao odradio na sličan način.

Rijeka više ne kupuje samo da bi se kupovalo, izlazno-uzlazni transferi su itekako ciljani, sve kako se ne bi poremetila struktura momčadi i njena ravnoteža. Pogleda li se izlazno-ulazna karta Bijelih do 5. rujna i završetka prijelaznog roka, jasno je vidljivo da je došlo deset, a otišlo 13 igrača. Istina, otišlo je osam manje-više standardnih, dvojica iz omladinske škole (Gajzler, Simčić) i dvojica na koje se više ne računa (D. Pavlović, Krešić). S druge strane došlo je osam novih igrača koji su već standardni ili će to biti, uz dva povratnika s posudbi (Babić, Ilinković). Gledano po pozicijama, došla su tri napadača, jedan vezni igrač, jedan krilni, jedan branič i jedan vratar.

Manevarski prostor

Za Riječane sve izgleda jako obećavajuće. Odlazak Pjace i Yansanea na lijevom krilu nadomjestili su dolasci Rukavine i povratak Djouahre, premda se u posljednje vrijeme na toj poziciji ustalio Janković. No, to je dobar manevarski prostor za Đalovića koji je po svemu sudeći protiv Gorice dao prednost Jankoviću nad Rukavinom zbog činjenice da je on donedavno branio boje Turopoljaca i puno je predvidljiviji. U konačnici Đalović i struka tu su pogodili, Janković je neovisno o golu bio jedan od najboljih na travnjaku.

Najveće promjene doživio je potpuno redizajnirani Rijekin napad, otišli su Ivanović, Marić i Obregon, došli Andrić, Perica i Dogan. Ivanović je posljednje vrijeme počeo sve bolje igrati, ali prigodu za transfer trebalo je iskoristiti, dok se Marić nije najbolje uklopio. Obregon je bio osuđen samo na povremene bljeskove. S druge strane dolazak Andrića, koji se diže u formi, obećavajući je i jasno pokazuje da će momčad igrati puno drukčije s jednim napadačem, Perica ima veliko međunarodno iskustvo i bitno će zaoštriti konkurenciju, dok se Dogan kao najbolji strijelac Prve lige tek treba uklopiti u momčadi i priviknuti na prvoligaški intezitet. No, on bi mogao biti važna pričuvna varijanta na koju se gleda kao dugoročno isplativu.

Odlazak Hodže trebao bi nadomjestiti Gojak, bivši igrač Dinama još profinjenijeg poteza, a Majstorovićevo iskustvo zasad se pokazuje kao dobitak u stražnjoj liniji nakon odlaska prekaljenog dvojca Mitrović – Dilaver.

Angžman Devetka nije bio ishitren, ali bio je potreban u trenutku kad su »out« bili Goda i Čabraja, pa je mjesto lijevog beka krpao za sve pozicije stvoreni Bogojević. Labrovića je zamijenio Posavec, ali je Zlomislić očekivano prigrabio »jednicu« koju zasad jako dobro čuva. Samo jednom je morao po loptu u mrežu…