RIJEKA Nogometaši Hrvatskog dragovoljca porazom na Poljudu (1:2) i matematički su se oprostili od prvoligaškog društva. Tri kola prije kraja Sigećani zaostaju nedostižnih deset bodova iza Istre 1961, ali posljednja tri kola (Slaven Belupo, Gorica, Rijeka) žele odraditi pošteno, u svom prepoznatljivom stilu.

A za njega su uvelike u nastavku prvenstva zaslužne igračko-stručne snage s Kvarnera, točnije iz Rijeke. Mnogima je bilo čudno, mnogima van granica regularnosti i »fair playa« kada se devet igrača na čelu s trenerom Draganom Tadićem skrasilo na Sigetu, točnije u Kranjčevićevoj, no bogata riječka kolonija na najbolji je mogući način iskoristila ono što su propozicije dozvoljavale. Zapravo, Tadiću i riječkim dečkima koji na Rujevici nisu dobili pravu šansu, najvažnije je bilo dokazivanje na travnjaku, sve ostalo je u drugom planu. I dokazali su se, mnogi će reći da bi Dragovoljci, da su od početka igrali u ovom sastavu, možda i izbjegli nikad ugodan scenarij ispadanja.

– Istina, posebno nas hvale u Zagrebu i gdje god dođemo. Naravno da to godi, dojam javnosti nikad nije bez veze – kaže Tadić. – Ponosan sam na svoje dečke, kada sam dolazio ovdje dobio sam 200-tinjak poruka od kojih je 195 bilo u stilu: »Jesi li ti normalan?«. Inače mi ništa u životu nije palo s neba, osoba sam koja u životu voli izazove. Prihvatio sam to i više sam nego zadovoljan. Ostala su nam tri kola i imamo određene probleme s rosterom, ali nastojat ćemo sve izgurati na najbolji mogući način.

Riječ je o Rijekinoj mladosti, što još više dobiva na težini.

– Dečki su za svaku pohvalu, njih nekolicina još mogu igrati i za juniore. Od Brauta, Bristrića, Kukoča, do Frigana i Hodže. Izuzetno su mladi i željni dokazivanja. Nisu dobivali minutažu zbog velike konkurencije u Rijeci, tako da je ovo po meni bio odličan potez kluba. Za njih i mene sve je to došlo jako dobro.

Tadićev status u Dragovoljcu i na relaciji Rijeka – Siget?

– S Rijekom više nemam ništa. Raskinuo sam ugovor, a dečki su ili na posudbama ili su raskinuli ugovore, detalje ne znam. Nastavak rada u Dragovoljcu? Pa ne, imamo dogovor do kraja sezone. Ne brinem previše, dosta ljudi zove i zanima se za moj status. Vidjet ću na ljeto što je najbolje za mene. Ako bude neka zadovoljavajuća ponuda, prihvatit ću je, ako ne, neću žuriti.

Ništa ružno

Tadićeva momčad odigrala je zapaženo na Poljudu u posljednjem susretu, malo je nedostajalo da strijelac Frigan i društvo uzmu bod favoritu.

– Stvarno smo odigrali dobro i bio sam malo tužan nakon utakmice. Dobili smo u Osijeku i Splitu golove iz nekih prekida ili bočnih ubačaja i to nam je bio problem. Bili su to i golovi na postavljenu obranu, ali to je tako u nogometu, malo plaćamo i danak neiskustvu i mladosti. Većina igrača prvi je put igrala na Poljudu pred desetak tisuća gledatelja.

Pobjeda nad Rijekom nešto je što će se pamtiti. Stvara li Tadiću probleme činjenica da ju je ostvario kao donedavni trener juniora Bijelih?

– Kad dođem u Rijeku nikad mi stvarno nitko nije ništa ružno rekao. Ali u šali znaju reći: »Pa gdje ste baš nas pobijedili«. Drago mi je bilo zbog igrača s kojima radim svaki dan, a s druge strane, dobio sam svoj klub. Čudan osjećaj. Pogotovo jer je Rijeka nakon toga ušla u krizu i ispala iz borbe za naslov.

Nedjelja nudi poslasticu na Rujevici. Treću u nizu i Jadranski derbi u kojem je breme imperativa opet na strani gostiju, kao što je bilo i na leđima Osječana.

– Rijeka je trenutno u boljoj formi od Hajduka, izašla je iz krize koja ju je, nažalost, dosta koštala. Bijeli su »demolirali« Osijek, a sada su u Šibeniku isto pokazali moć. U boljem su trenutku, ali derbiji su derbiji. U posljednje vrijeme Rijeka pobjeđuje u Splitu, a Hajduk na Rujevici. Hajduku je ovo jedna od zadnjih šansi da napadne vrh, igrat će na maksimumu, ali Rijeka je u boljoj formi.

Dugopolje i doček

Trojac Osijek – Hajduk – Rijeka ove je sezone dosta kiksao u utakmicama s »manjim« klubovima. I to ih je u konačnici stajalo zaostatka za Modrima.

– Kad smo dobili Rijeku, već tada sam rekao da će biti još dosta iznenađenja. Liga je dosta jaka i zahtjevna pa, s druge strane, to nisu toliko velika iznenađenja. Kad momčadi istrče na teren jedanaest protiv jedanaest onda se sve zaboravlja, i kvaliteta igrača, i širi roster, i bogatstvo kluba… Bitni su i pritisak i samopouzdanje. U prednosti je onaj tko se s time bolje nosi.

Dinamo je pokazao da je ipak još bitan korak ispred svih…

– Oni već znaju kako se osvajaju trofeji i titule. Imaju i iskustvo igranja Europe i to su jako bitne stvari. Po samoj igri nisu puno bolji bili od konkurencije.

Rijeka svoje velike nade polaže u osvajanje Kupa. I to na Hajdukovom travnjaku. Tadić je već podigao Rabuzinovo sunce 2005. godine u poljudskoj školjci, nakon 2:1 na Kantridi Bijeli su slavili i u gostima golom Mitua.

– To je za mene bio najljepši trenutak u igračkoj karijeri. Odrastao sam u Rijeci i osvojiti trofej na Poljudu protiv rivala je nešto nezaboravno. To ostaje za cijeli život, a sada Rijeci želim da to opet ponovi. To sam i rekao na pressici na Poljudu. Bit će to obostrano teška utakmica, a Hajduk zbog domaćeg terena ima ogromno breme favorita.

Što ipak Tadić posebno pamti iz tog finala? Doček u Rijeci bio je poseban nakon dva i pol desetljeća.

– To je bio prvi trofej nakon 26 godina i doček je bio fenomenalan. Sjećam se i Dugopolja na povratku. Tamo su bili parkirani autobusi naših navijača i euforija je bila nezapamćena. Scene koje ostaju.

Rijeka se posljednjih godina specijalizirala za Kup, sad ima prigodu i da sa sedmim trofejom pretekne Hajduk otkad je Hrvatska samostalna.

– Moja generacije je probila led 2005. i 2006. godine, a dolaskom Damira Miškovića sve to je dignuto na još puno veću razinu. Kao što Dinamo u prvenstvu ima to nešto jako potrebno za osvajanje trofeja, to sada ima Rijeka u Kupu. Igrači to osjećaju i siguran sam da će biti pravi za tu utakmicu. I da će ponoviti posljednju izvedbu s Poljuda – zaključio je Tadić.