RIJEKA Nema pobjede, ali nema ni poraza. Nekako je ustaljen recept posljednjih igara riječkih Bijelih u kojem su zabilježene tri remija u nizu, protiv Hajduka i Slaven Belupa bez golova, protiv Lokomotive s prva dva primljena gola nakon velikog derbija s Dinamom na Rujevici (1:1) prvog dana rujna. Ukupno za pet remija i pet pobjeda nakon deset kola HNL maratona. Rijeka je daleko od svojih pravih izdanja, napad se još uvijek traži, vidno je van forme i očito da sastavu Radomira Đalovića treba nova dodatna energija. Zapravo ono po čemu su Bijeli bili najprepoznatljiviji u prošlom prvenstvu.

Problem se nastojao otkloniti u stanci, činilo se da je momčad na pravom putu nakon dobre predstave protiv Kopra (4:1), no sve je opet stalo u oranici Kranjčevićeve. Do te mjere da su se u ulozi spasitelja po tko zna koji put našli obrambeni igrači, Stjepan Radeljić i Ivan Smolčić. Radeljić za svoj drugi pogodak sezone, kapetan Smolčić za prvijenac.

Gledajući brojke, one dosta toga plastično oslikavaju. Učinkovitost riječkog napada je 12 posto, momčad postiže 1,7 golova po utakmici pri čemu, zanimljivo, niti jedan nije postignut iz slobodnog udarca. Trinaest golova Riječani su zabili unutar šesnaesterca, četiri izvan. Međutim, (ne)učinkovitost riječkog napada srozala je statistiku velikih prilika, u prosjeku Đalovićeva momčad stvara tek 1,2 veliku priliku po utakmici. Silazni trend pokvarile su posljednje tri utakmice u kojima je napad bio potpuno zagušen, jednom protiv vodeće momčadi prvenstva, dvaput protiv onih koje su na samo začelju ljestvice.

Kapaljka za Andrića

Riječani zasad nisu u oštrici napada uspjeli nadoknaditi odlazak Franje Ivanovića koji je napustio Rujevicu u zamahu forme koju potvrđuje zapaženim igrama u Belgiji. Ivanović, koji je napustio Rijeku nakon brodoloma u Ljubljani, još je uvijek s tri gola najbolji klupski strijelac, dok su po dva gola zabili Veldin Hodža, također bivši igrač, te Toni Fruk, Marco Pašalić i Stjepan Radeljić. Od preostalih šest golova dva su zabili obrambeni igrači (Galešić, Smolčić), tri krila (Janković, Butić, Rukavina) i samo jedan klasični napadač (Andrić).

Očekivano, Andrić je odlaskom mladog hrvatskog reprezentativca postao prva napadačka violina, no očito dvije stvari uzimaju danak neučinkovotom vršku napada Bijelih u posljednje vrijeme.

Manjak prave forme i – puno manji broj šansi. A taj drugi segment poprilično ide na račun kvarteta iza prvog napadača. Andrić jednostavno prave lopte dobiva na kapaljku.

Andrić i Stipe Perica jako su malo igrali u posljednje vrijeme u svojim klubovima (jednako kao i Amer Gojak), a Dominik Dogan, prošle sezone najbolji strijelac u razredu niže, još se nije priviknuo na sve što zahtijeva prvoligaški nogomet. Istina, nije dobivao niti preveliku minutažu, tek deset minuta u jednom nastupu.

Andrić je započeo pet utakmica u svojih devet nastupa i igrao u prosjeku 50 minuta po utakmici uz jedan gol i asistenciju. Premalo. Poglavito nakon jako dobro odigrane utakmice protiv Dinama. Perica je pak započeo tek jednu utakmicu u svojih pet nastupa i u prosjeku igrao 26 minuta.

Pašalićev post

U cjelovitoj slici o riječkom napadačkom potencijalu u zadnjim utakmicama sasvim je jasno da nedostaje pravi učinak krila i ofenzivaca. Fruk je protiv Šibenika bio igrač utakmice, činilo se da je uhvatio opet staru formu, međutim, velikih pomaka nije bilo u iduće tri utakmice. Jednako kao kod Pašalića od kojeg se sigurno više očekuje, neovisno o znanoj pojedinačnoj kvaliteti i vicu igre koju daje momčadi.

Pašalić je, kao i Niko Janković, u svih deset utakmica bio među starterima i ima tek desetak minuta u prosjeku manje nastupa od Jankovića (78/86).

Zabio je dva gola i dodao dvije asistencije, ali posljednji gol zabio je sada u već dalekom ogledu u Opus Areni (0:2), prepoznatljivi krilni napadač Bijelih protegnuo je golgetreski post već na pet utakmica HNL-u. Gabriel Rukavina na jednom je golu u devet nastupa, pet puta bio je u startnoj postavi uz nešto manje od poluvremena po utakmici, kao i Šimun Butić koji je potpuno pao u drugi plan.

Na Rujevici vjeruju da je ovakav loši napadački trend prolazan i da će stvari sjesti na svoje mjesto, no otvara se i pitanje malo većih rotacija, a možda i promjena načina igre. No, s druge strane opet je to dvosjekli mač u trenutku kad momčad ne gubi i drži stabilan priključak s vodećima. Na Rujevici očito smatraju još nije pravo vrijeme za neke velike promjene, pogotovo ne eksperimente. Stabilnost je najvažnija…