RIJEKA  Riječanin Marcello Mihalich pisao je povijest Napolija. Ne u mjeri u kojoj su to radili Ezio Loik u Torinu, Rodolfo Volk u Romi ili Mario i Giovanni Varglien u Juventusu, ali riječ je o igraču koji je upisan u klupsku povijest kluba sa San Paola budući da je postao prvi igrač Napolija koji je upisao nastup za reprezentaciju Italije te pritom upisao gotovo sto prvenstvenih nastupa za Partenopeje.

Ono što je za Rijeku Vladimir Lukarić, to je za Napoli Marcello Mihalich, koji se podno Vezuva preselio kao 22-godišnjak, nakon što je s Fiumanom odigrao sezonu u elitnom razredu talijanskog nogometa te zajedno sa suigračem Rodolfom Volkom (među deset najboljih strijelaca Rome svih vremena, ima najbolji omjer nastupa i golova) pokrenuo licitaciju za njihovim uslugama. Roma i Napoli su bili najuporniji i na kraju je morao intervenirati Talijanski nogometni savez, koji je presudio da će Mihalich prijeći u Napoli (pod Vezuvom se skrasio i riječki vratar Antonio Maretti), a Volk u Romu.

Sto tisuća lira

Transfer je težio 120 tisuća tadašnjih lira, što u to vrijeme nije bio zanemariv iznos (prema specijaliziranim stranicama koje računaju vrijednost novca u određenim godinama, 120 tisuća lira 1929. godine imalo je vrijednost današnjih 106 tisuća eura, dok je 2002. godine, kada je u Italiju uveden euro, imalo vrijednost 77 eura).

Mihalich si je u Napoliju brzo priskrbio nadimak čovjeka za »doppiette« zbog činjenice da je često bio dvostruki strijelac na utakmicama (na debiju je zabio dva pogotka Juventusu i dobio crveni karton), a na »čizmi« se posebno isticao zbog odlične suradnje na travnjaku s Puljaninom Antonijom Vojakom i Attilom Sallustrom pa ih mnogi smatraju najjačim ofenzivnim trojcem predratnog Napolija.

Polivalentnost

Iako ne spada među najbolje igrače Napolija svih vremena, ta titula prvog reprezentativca uvrstila ga je u klupske almanahe u kojima se ističe po polivalentnosti (mogao je igrati kao veznjak, krilo ili napadač), borbenosti i iznimnog pristupa, ali i činjenici da je zabijao golove i nogama i glavom. Zbog toga ga je tadašnji izbornik Vittorio Pozzo i pozvao u reprezentaciju Italije, pamte se dva pogotka na debiju protiv Portugala, ali se ozlijedio pa su mu konkurencija koju su činili Giovanni Ferrari i tada mladi, a kasnije legendarni Giuseppe Meazza, zatvorili vrata reprezentacije Italije. Kao igrač Napolija upisao je i dva nastupa za B reprezentaciju Italije, posebno upamćen ostao je onaj protiv Luksemburga iz 1931. u kojem su napadačku trojku činili Mihalich, Vojak i Volk.
Mihalich je za Napoli postigao 32 pogotka u 94 nastupa nakon čega je igrao za Inter (tada Ambrosiana), Juventus (upisao je šest nastupa i osvojio naslov prvaka), Pistoiese i Cataniju prije povratka u Fiumanu, gdje je 1938. godine zaključio karijeru.