RIJEKA  Radomir Đalović, trener Bijelih, već je na povratku na Kvarner, kratku stanku iskoristio je za odlazak u rodnu Crnu Goru, točnije Bijelo Polje i posjet najbližima. Vremena za odmor i za druge teme koje nisu nogometne praktički i nema. Već 2. siječnja zakazano je prvo okupljanje, a momčad i atmosferu treba održati »našpananim« za sve ono što Rijeku čeka u izazovnom proljeću.

Momčad Bijelih pod vodstvom crnogorskog stručnjaka dodatno se isprofilirala i na neki način postala lovina. Nije tajna da sve momčadi žele »skalp« Bijelih, dosad jedinog neporaženog sastava nakon polovine prvenstva, točnije 18 kola. Rijeka pak svoje visoke ambicije tradiconalno gradi u miru, bez velike pompe i bombastičnih najava.

– Puno je čestitki na našoj jako dobro odrađenoj jeseni. Mnogi zovu i prate što se događa, a pratili su i prije HNL i Rijeku, a sada još i više. Pa i u Crnoj Gori – kaže Đalović. – Opet, napravili smo veliki rezultat koji nitko nije očekivao, ali tek smo na pola puta. Ovo je ipak maraton od 36 kola. Moramo sada biti još bolji jer će svi ići jače protiv nas. Drugi dio prvenstva je i uvijek teži.

Što je bilo ključno u ovom maratonu od 18 ligaških utakmica i što biste izdvojili kao prijelomni trenutak? Je li to bila Ljubljana?

– Ljubljana je bilo bolno prizemljenje, bilo je tu i mojih grešaka, ali imali smo i problem s pet, šest igrača koji su bili virozni. Nisam vjerovao da tako možemo izgledati jer ništa nije slutilo na tako nešto. Ali odmah je došla ta utakmica protiv Dinama na Rujevici koju smo odigrali jako dobro. I to protiv jakog Dinama koji je ušao u Ligu prvaka. I prije Olimpije odigrali smo zapaženo na Opus Areni i pobijedili Osijek u gostima nakon dugo vremena. Zatim je tu bila jako bitna pobjeda na Drosini pa ona protiv Gorice kad smo gotovo cijelu utakmicu odigrali s igračem manje. Za sve to zaslužni su igrači, ja i moj stožer samo smo njihov servis. Dečki su sve to zaslužili.

Fruk i Rukavina

Kakav je bio osjećaj kad vam je priopćeno da preuzimate prvu momčad od Željka Sopića? Je li bilo možda malo pozitivne treme?

– Kao prvo, hvala predsjedniku Damiru Miškoviću kao i Srećku Juričiću, Darku Raić Sudaru i Antoniniju Čulini na pomoći i ukazanom povjerenju. Velika je stvar dobiti priliku voditi klub kao što je Rijeka. Moja najveća prednost je što dobro poznajem sve igrače. Bilo je pozitivne treme, ali to je i šansa koju neki treneri nikad niti ne dočekaju. Treneri prije mene, Željko Sopić i Sergej Jakirović, također su napravili dobre rezultate. Zato su i očekivanja bila velika, trebalo je nastaviti u tom smjeru.

Kakva je bila suradnja sa Sergejom Jakirovićem i Željkom Sopićem? Koliko ste od njih mogli naučiti neke stvari s obzirom na višak iskustva, imate li uopće trenerski uzor ili gradite svoj stil?

– Od svih sam nešto naučio, pa i od Dragana Tadića, Fausta Budicina, Sersea Cosmija… Naravno, i od Jakirovića i Sopića. Pratio sam ih i analizirao, često navečer razmišljao što bih ja učinio u nekim situacijama. Mogu se samo zahvaliti svima njima. Uzor? Svi mi pratimo neke trenere, jedno vrijeme Kloppa, Guardiolu, sad Slota… To je jedna stvar, a druga je kakvu momčad imaš. Imam sreće što imam odličnu momčad i jako karakterne igrače koji su gladni uspjeha. Mislim da je to moja najveća prednost. Tako da svaki trener nužno mora izgraditi i svoj stil s obzirom na situaciju.

Uloga trenera Rijeke svakako godi, ali nosi i veliku odgovornost. Je li teško biti trener Rijeke?

– Prekrasan je osjećaj biti i raditi u klubu koji vam puno znači, ali naravno da nije lako. Izdvojio bih naše navijače koji su nas stalno podržavali pa i odmah stali uz nas nakon blamaže u Ljubljani. I oni su dali doprinos ovom uspjehu. Njihova podrška će nam jako trebati u nastavku prvenstva.

Promijenili ste silom (ne)prilika i način igre momčadi. Kako biste vi definirali igru Rijeke, ima tu dosta talijanskog, poglavito po pitanju obrane, ali i dosta vica i španjolskog štiha kad je u pitanju vezni red?

– Po meni tu je u prvom planu kvaliteta igrača. Igrača koji mogu zajedno napadati i zajedno se braniti. Na meni je samo da to dobro izvučem iz njih. Neke igrače moramo još više razigrati jer imaju ozbiljnu kvalitetu.

Napad kao obrana

Kao bivšem napadaču uspjelo vam je stvoriti igru u kojoj sve polazi od obrane?

– Naravno da je to bilo zahtjevno, ali polazište naše obrane je napad. To je isto naša velika prednost.

Koji trenutak vam je donio najveće sreće, a koji zabrinutosti ove polusezone?

– O trenutku za zabrinutost svi znamo koji je. Iz sadašnje perspektive najviše sreće donio mi je gol Tonija Fruka u Puli, kao i onaj Gabriela Rukavine protiv Gorice. Dečki su fenomenalno odgovorili na igru Istre, a protiv Gorice s igračem manje pokazan je ozbiljan karakter u nezavidnim okolnostima.

Koji igrači su po vama najviše napredovali ove sezone i ugodno iznenadili?

– Neki igrači su ranije manje igrali, a sada dobili priliku i pokazali potencijal. Svi su odigrali zadovoljavajuće, a sigurno da neki moraju i mogu bolje. Naša je prednost i to što imamo širinu, za HNL imamo odličnu momčad. Neke igrače moramo još probuditi.

»Slučaj Andrić« je već pomalo arhiviran, koliko je to bio uteg za vas i momčad?

– Komnen Andrić je dobar igrač i osoba. Imali smo određene zahtjeve prema njemu, on je pak mislio drugačije, i to je to. Događaju se takve stvari. Za sve je najbolje da se to tako završilo.

Ozljeda Stjepana Radeljića bit će dugotrajna. Koliko vam je tu manevarski prostor, stopere mogu igrati Ivan Smolčić i Bruno Burčul…

– U svakodnevnom sam kontaktu s direktorom, tu je i predsjednik. Zanimaju nas samo kvalitetni igrači koji mogu unaprijediti igru. U novonastaloj situaciji sigurno ćemo tražiti rješenje na mjestu stopera, već radimo na tome, razgovaramo i nadam se samo da ćemo to riješiti što prije kako bi igrač što prije ušao u naš trenažni proces.

Pouke i Dinamo

Prijelazni rok bit će jako važan, ali kao i po običaju nepredvidljiv. Vaša očekivanja i želje? Je li tu spada i angažman jednog klasnog napadača?

– Najveća želja da je ostanemo na okupu, ali ako netko ode, sigurno ćemo reagirati. Pratimo i napadače, direktor tu odrađuje svoj posao. Klub funkcionira na takav način. Prošle polusezone smo ostali bez sedam, osam igrača pa smo imali dobru sezonu. Ne sumnjam u predsjednika i u sportskog direktora kluba.

Imate sjajnu startnu poziciju za proljeće, ali naglašavate da to ništa ne znači ako ne nastavite u ovakvom ritmu?

– Naši igrači su prezentirali koliko mogu i koliko vrijede. Moramo zadržati dobre stvari, poštovati sebe, ali isto tako još kvalitetnije raditi. Samo dobrim radom u kontinuitetu možemo držati kvalitetu sadašnjih rezultata. Kraj sezone bit će najbolji pokazatelj svega. Napravit ćemo završni račun i vidjeti što smo napravili. Mogu obećati samo da ćemo se truditi biti što bolji.

Koliko će na proljeće značiti pouke iz prošlogodišnjeg prvenstva kad ste bili tako blizu, ali na kraju ostali bez svega, Dinamo je uzeo dvostruku krunu?

– Sigurno smo svi izvukli pouke. Ovo je sad drugačija momčad, ali dobar dio igrača je od prošle sezone i oni su godinu dana iskusniji. S jedne strane to bi nam trebalo pomoći.

Jesu li Rijeka i Hajduk na najbolji način iskoristili Dinamovo igranje u Europi koji je, dojam je, dosta to platio lošijim izdanjima u HNL-u? Kakav Dinamo očekujete?

– Dinamo je bez obzira na sve kvalitetan, ne pobjeđuju slučajno u Ligi prvaka. Imaju svoje probleme, a mi gledamo sebe. Dobri su i Dinamo i Hajduk, ali i Osijek i Varaždin… Liga je izjednačena i nema više lakih pobjeda. Dinamo će se sigurno dignuti, ali to želimo i mi – zaključuje Đalović.

Đalović u brojkama

42       godine

139       dana glavni trener

4-1-4-1       sustav

SHNL

4       pobjede

5       remija

1.89       bodova po utakmici

KUP HRVATSKE

1       pobjeda