RIJEKA Nogomet se u pravom smislu opet vratio na Rujevicu, a Bijeli su na valovima navijanja uplovili u slavljeničku luku »play-offa« Konferencijske lige. Rijeka i PAOK opravdali su uloge papirnatih favorita protiv Hiberniana i Bohemiansa, o putniku u skupinu novog natjecanja pod okriljem UEFA-e odlučivat će se već 19. kolovoza u Solunu, a potom sedam dana kasnije na Rujevici.

Momčad Gorana Tomića sparnu je večer Rujevice učinila baš onakvom kakvom su je priželjkivali navijači u najboljoj ovosezonskoj posjeti od četiri tisuće simpatizera. Izostao je tek nekadašnji vatromet, no sve je prštalo od emocija u sinergiji travnjaka i tribina. Dobro se to vidjelo i osjetilo nakon posljednjeg sučevog zvižduka, zajedništvo u momčadi i zajedništvo na tribinama ono je što u ovome trenutku gura vrlo dobru Rijeku.

A na samome travnjaku? Bijeli su odigrali baš onakvu utakmicu kakvu je želio trener Goran Tomić. Pametnu i racionalnu. Ali, opet s puno energije i taktičke discipline koja je popustila samo početkom drugoga poluvremena kad je jedna nespretna pogreška (Galović) prijetila da naruši sve ono dobro što je momčad gradila tijekom prvoga poluvremena. No, momčad se trgla u pravome trenutku, istina, na ruku joj je išlo i isključenje protivničkog igrača (66’) nakon čega je još jednom »uskrsnuo« Issah Abass. Kao i u Maksimiru, usmjerio je, odnosno ovoga puta prelomio, utakmicu u samo pet minuta. U pripremama se često moglo čuti da je Ganac »paklen« igrač, opasan po gol, brz, igrač koji napada zadnju liniju i otvara igru u svim smjerovima. U Kranjskoj Gori pokazao je samo djelić toga u jednom susretu, sada prezentira svu raskoš talenta.

Uoči utakmice stigli su i neočekivani sastavi. Standardni Drmić i Labrović ostali su na tribinama, no uskočili su Obregon, Murić, Krešić i Prskalo. I opet se pokazalo koliko važnu širinu kadra ima Rijeka u ovome trenutku i da bez problema može mijenjati i prilagođavati sustave igre.

Igrač za suigrača

– Kakav je osjećaj bio stati na gol poslije godinu dana? Super, onaj stari, pa svi treniramo da bismo zaigrali u jednome trenutku – kaže Andrej Prskalo, najtrofejniji igrač Bijelih. – Sve je baš lijepo ispalo. Labrović je probleme osjećao već duže vremena, no dan prije utakmice saznalo se da neće moći nastupiti. Istina, bilo je dosta promjena, ali trener je napravio dobru taktiku, svi koji su igrali odradili su posao na visokoj razini.

U Rijekinoj igri bilo je istovremeno puno adrenalina, ali i mirnoće. Jedina »crna mrlja« bile su dvije vezane pogreške (Galović, Smolčić), od kojih je jedna rezultirala izjednačenjem, a druga dosta namučila Prskala.

– Takve pogreške se događaju, lopta je Galoviću prošla ispod noge, a njihov igrač stvarno je dobro pogodio. Bio je to trenutak neopreznosti, no na sreću brzo smo se vratili i uvjerljivo pobijedili. To je najvažnije. Bila je ovo čvrsta i zahtjevna utakmica, iako rezultat to ne sugerira. Škoti su se dobro držali do isključenja. Bilo je obostranih prilika, ali na kraju je presudila naša bolja individualna kvaliteta.

I tribine su učinile svoje, bile su zamašnjak momčadi. Ispunila su se očekivanja od četiri tisuće gledatelja…

– Bio je gušt igrati u takvom ambijentu. Dugo nismo osjetili takvo navijanje i sigurno nam je to bio poticaj više. Sigurno je puno lakše igrati kad publika daje takav vjetar u leđa. Navijači su disali s nama, baš su nam puno pomogli. Stvarno im hvala na tome.

Bijeli su sezonu otvorili rezultatski iznad očekivanja. Uz to, drže solidnu razinu kvalitete i stabilnosti igre i izvedbe.

– Ovu sezonu smo stvarno dobro otvorili, imamo sedam bodova iz tri utakmice, a i prošli smo dva pretkola Konferencijske lige. Ključ uspjeha? Dobra atmosfera i zajedništvo, ali i činjenica da se svaki igrač bori za svog suigrača. Ako pogriješi, odmah pokušava ispraviti njegovu pogrešku. Dečki su stvarno složni, držimo se one uzrečice svi za jednoga.

Sve još više dobiva na značaju kad se zna da je na Rujevici bilo poprilično prometno, dosta je igrača otišlo, a još više ih došlo. Taj trend će potrajati još ovaj mjesec.

– Uprava je napravila dobar posao s igračima koje je dovela, dečki se stvarno pokazuju kao pojačanja. Vratarski segment momčadi? S Labrovićem, Zlomislićem i Friganom imamo dobar potencijal. Dobri su radnici i karakteri, što je posebno važno. Stvarno smo tu dobro pokriveni i ne moramo strahovati za budućnost.

Neka samo potraje

Ritam utakmica već sutra vodi Bijele u Gradski vrt kod »ranjenog« Osijeka.

– Opet teška utakmica, ali što je, tu je. Idemo se boriti i izvući što bolji rezultat. Osijek je unatoč posljednjim rezultatima dobra momčad s puno dobrih pojedinaca i posebno su goropadni na domaćem travnjaku. Istina, kiksali su u prvoj utakmici, a u uzvratu su bili bolji od Bugara, ali nedovoljno za prolaz. Protiv nas će sigurno dodatno »gristi«, ići sto na sat… Ali, vjerujem da ćemo odgovoriti na najbolji način. Koliko su nam energije oduzeli Škoti? Sigurno jesu, ali dva dana za regeneraciju bit će dovoljna da opet budemo na visokoj razini. U prednosti smo s psihološke strane jer smo u dobroj seriji i bez poraza, vjerujem da će nam i to biti od velike pomoći.

Bijeli su u paklenom ritmu u vrijeme velikih vrućina. Vrije u Grčkoj, ali i Hrvatskoj.

– Mi igrači više volimo kad se igra ovako svakih nekoliko dana. Rotiramo se, više igrača dobiva priliku i daj Bože da tako potraje do prosinca kroz skupinu Konferencijske lige. Onda će svi dobiti priliku. I mi i Dinamo u Europi? Modri su osigurali barem Europsku ligu, no vjerujem da će protiv Sheriffa izboriti i skupine Lige prvaka. Mi imamo dosta teškog protivnika u PAOK-u, ali vjerujem u ovu momčad i dečke. Znam i mogu obećati da ćemo se boriti i pokušati izvući najbolje protiv Grka. Imaju puno stranaca i kvalitetnih pojedinaca. Neće nam biti lako, ali imamo i mi svoje adute.

Slavlja Bijelih u ovom se trenutku svode uglavnom na ona s posljednjim sučevim zviždukom…

– Slavlje? Ma, ništa od toga, otišao sam kući odmah poslije utakmice, a koliko znam i drugi. Već ujutro smo imali trening, atmosfera je super i sada već uvelike razmišljamo o Osijeku. Nema vremena za neka posebna slavlja u ovome ritmu, a takav će biti cijeli kolovoz. Ali, to želimo, to su čari nogometa – zaključuje Prskalo.