RIJEKA Riječki prvoligaš podsjetio je na klupsku legendu Peru Radakovića koja je na današnji dan prije 57 godina preminula na putu od Kantride do bolnice.

“Na današnji dan prije 57 godina napustio nas je Pero Radaković, jedan od najboljih igrača Rijeke svih vremena i klupska legenda.

Pero Radaković ostavio je dubok trag u nogometnom svijetu, a njegov prerani odlazak dogodio se u utorak 1. studenog 1966. godine.

Nogometaš Rijeke pojavio se na jutarnjem treningu prve momčadi i dok je izdvojen tehnicirao loptom u kutu igrališta, iznenada mu je pozlilo i srušio se na zemlju. Suigrači su odmah priskočili i onesviještenog ga unijeli u kola. Mugoša je suznih očiju pritiskao papučicu gasa dok su maser Bobi i trener Osojnak pokušavali reanimirati nesretnog mladića na putu prema bolnici. Uzalud… Ponajbolji igrač Rijeke svih vremena otišao je tiho. U legendu.

Na posljednjem ispraćaju okupilo se 15 tisuća štovatelja velikog igrača, poklonivši se još jednom uzornom sportašu i simbolu poslijeratne Rijeke. Bijela ˝četvorka˝ će zauvijek imati posebnu težinu u riječkom klubu jer nosio ju je mladić koji je srušio mnoge barijere, mladić koji je 1962. proglašen za najboljeg sportaša grada Rijeke.

Radaković je igrao na poziciji desnog krila, te je bio dio ekipe Rijeke. koja je 1958. godine u kvalifikacijama izborila povratak u Prvu jugoslavensku ligu.

Ujedno je najbrži strijelac u povijesti “Rijeke” zatresavši mrežu nakon samo tri sekunde. Sudbina je htjela da posljednji put dres voljene Rijeke obuče u pripremnoj utakmici protiv Istre 17. rujna 1966., a pobjedu Rijeke nad Beogradom 30. listopada gledao je s klupe.

Međunarodni omladinski nogometni turnir „Memorijal Petar Radaković“ održava se u znak sjećanja na klupsku legendu Petra Radakovića. Prvi put održan je 1969. godine.

Uz Vladimira Lukarića, Radaković je bio prvi riječki reprezentativac i prvi igrač Rijeke koji je nastupio na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu na kojem je Jugoslavija osvojila četvrto mjesto.

Radaković je i tamo ostavio dubok trag postigavši u četvrtfinalu pobjednički pogodak za prvu pobjedu Jugoslavije nad SR Njemačkom na svjetskim prvenstvima. Posljednji put za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 27. rujna 1964. godine u Beču protiv Austrije.

Za najbolju selekciju igrao je 19 puta, tri godine zaredom (od 1961. do 1963) nosio je titulu najboljeg desnog pomagača u državi, a 1962. godine proglašen za najboljeg sportaša grada Rijeke”, stoji u klupskoj objavi.