RIJEKA  Preminuo je Ivan Jurišak, dugogodišnji vratar Rijeke, za brojne sportske prijatelje jednostavno Banana, kako su ga nazivali u njegovim mladim danina dok je krčio put k onda itekako cijenjenoj i zahtjevnoj riječkoj momčadi među čijim je vratnicama bila nezaboravna legenda u liku vječitog mladića Marijana Jantoljaka. Jurišakovim se odlaskom, nažalost, povećava zamišljena Aleja dugogodišnjih bivših Bijelih, sve je manje među živima onih koji su pod stijenama Kantride stvarali povijest riječkog nogometa.

Među njima je svakako i Jurišak, rođen 28. veljače one poratne 1946. godine u Rijeci, kada se nakon juniorskog staža preko »maturalne« na Kvarnerskoj rivijeri, koju je »polagao« u klasi poznatih imena kao što su labinski duet Mario Brnjac i Luciano Celić, znalac Krešo Škrtić, golgeter Boško Bursać, napadač Nikica Jovović, potonji kapetan seniora Bijelih Ivan Kocijančić, istaknuti napadač Orijenta Ivan Brnelić, tada vratar, a kasnije zapaženi sudac Aldo Soldatić te Nikola Pape Filipović, kasniji dugogodišnji trener, vinuo među seniore.

Pokojni Jurišak je s Rijekom kušao i gorke zalogaje i guštao u žličicama meda u tom dugom razdoblju od 1964. sve do 1975. godine i povratka Bijelih s Kantride među ondašnje jugoslavenske prvoligaše. Stari, vjerni navijači Rijeke dobro znaju kako je bio trnovit taj put vraćanja među najbolje, kako se godinu za godinom uspon obavezno završavao strmoglavim padom među drugoligaše. Misli se na famozne kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu koje su na Kantridi zbog proživljenih trauma itekako smatrali zloglasnim nadmetanjem u kojem je Rijeka tijekom tri godine nokautirana tri puta zaredom. Famozna »crna mačka« bila je Crvenka, koja je dva puta izbacila Rijeku, a jednom je nad Riječanima trijumfirao Osijek.

Kada su kvalifikacije ukinute, na Kantridi su odahnuli, komandant obrane Duško Devčić i mlađi suigrači pod vodstvom bivših asova, trenera Ive Šangulina i njegove desne ruke Vladimira Lukarića stigli su do konačnog prvog mjesta na drugoligaškom zapadu i vratili se među najbolje.

Jurišak je na početku branio u toj momčadi, no onda je mjesto među vratnicama prepustio još jednom poznatom riječkom vratarskom imenu, Anti Bobiću. Život je tekao dalje, Jurišak se po okončanju sezone oprostio s Kantridom, pošavši na novo odredište, za Bežigrad, bio je među Zmajčekima, u Olimpiji do konca 1976. godine.

Slijedila je tada uzbudljiva prekooceanska avantura, odredište je bio kanadski Toronto Metros Croatia. Klub je to u kojem je tih godina trener bio često spominjani i u mnogim riječkim društvima nikada zaboravljeni Ive Šangulin, dres te momčadi je nosio nekadašnji Jurišakov suigrač na Kantridi, sjajni Puljanin Mladen Cukon. U tom klubu su onih godina bila i znana hrvatska prvoligaška imena kao što su Drago Vabec i Filip Blašković iz Dinama i sjajni dvojac iz osječkog napada Ivan Lukačević i Ivica Grnja. Pokojni Jurišak se nakon duge vratarske karijere uistinu imao čega sjećati, sada će ostati samo u sjećanjima najbližih, rodbine i prijatelja te onih sve malobrojnijih navijača Rijeke iz njegovih igračkih dana.