VINKOVCI Nema sumnje da će Tomislav Turčin, Luka Menalo te posebno juniori Veldin Hodža i Silvio Ilinković dugo pamtiti svoje debitantske nastupe za Rijeku, u srazu s Diljem, u šesnaestini finala Hrvatskog nogometnog kupa. Naime, sva četvorica su u neopisivo kišnim Vinkovcima uknjižila prvijence u bijelom dresu. Uz njih su prve minute u bijelom dresu uknjižili Ennio Travaglia te juniori Noa Zuliani, Dominik Simčić i Antonio Frigan.

Početak utakmice je donio sliku kakva je uobičajena za ovakve dvoboje, što će reći da je domaća momčad bila pod dojmom sudara s prvoligašem. Rijeka je, pak, stvorila pritisak, pokušavajući stići do ranog gola, koji bi značajno smanjio prostor za eventualno neugodno iznenađenje. Prvi napad donio je priliku za Filipa Brauta, čiji je udarac bio više nego neprecizan.

U 5. minuti obrana Dilja je ispala iz igre, a to je Franku Andrijaševiću otvorilo put prema golu. Ipak, Vedran Kelava je istrčao i obranio taj udarac, odbivši loptu. Otpadak je padao Andrijaševiću na glavu, ali taj drugi pokušaj je bio premlak. Kako to obično biva u takvim ogledima, promašaji Golijata ohrabrili su Davida.

Igrala se 8. minuta kada je Dilj izborio slobodan udarac na dvadeset metara od gola Rijeke, baš po mjeri rutinera Tomislava Pavličića. On, doduše, nije uspio prebaciti živi zid, ali taj trenutak je Dilju dao dodatnu dozu samopouzdanja. Nešto kasnije Dilj je pokušao zaprijetiti dalekometnim udarcem Krešimira Banovca.

Rijeka je i dalje bila dominantna sila na terenu, ali igrači vinkovačkog četvrtoligaša tada su definitivno otjerali tremu, koja ih je držala na početku utakmice. Doduše, u 25. minuti otvorili su koridor kroz sredinu svoje obrane, ali Kelava je u toj situaciji bez problema obranio slab udarac Turčina, kojem je, pak, ubrzo stigla prilika za iskupljenje.

Preciznije, nakon pola sata igre složena je kombinacija koja je izbacila Brauta na desnom boku. Njegovo prizemno ubacivanje odlično je pratio Turčin, utrčavši na prvu stativu. Jedan lagani dodir bio je dovoljan da lopta skrene i zakoprca se u suprotnom kutu – 0:1.

Vrlo brzo je stigao i novi gol. Kelava je jedva obranio slobodan udarac u Andrijaševićevoj izvedbi, skrenuvši loptu van igrališta. Dok su domaći navijači pljeskali svom golmanu, nastavak riječkog napada donio je novu opasnu akciju i Menalov prvijenac u bijelom dresu, i to škaricama – 0:2.

Tu je bilo više nego jasno da je Dilj na kraju svog puta u Kupu jer moglo se vidjeti da je Rijeka uhvatila radnu temperaturu. Dok je kiša sve jače padala, gosti su autoritativno stezali obruč oko kaznenog prostora suparnika, a 37. minuta je donijela lijepo odmjereni udarac Domagoja Pavičića za novo povećanje vodstva – 0:3.

Drugi dio je donio nešto lakši tempo, s time da su domaći navijači oduševljeno pozdravljali svaki dobar potez svoje momčadi. S druge strane, Rijeka je mirno kombinirala, tražeći četvrti gol. A isti je stigao u 55. minuti, kada je Ivan Lepinjica odmjereno proigrao Menala – 0:4-

 

Nakon tog gola priliku su dobili Hodža i Ilniković kojima su svoja mjesta prepustili Menalo i Pavičić. Igrala se 67. minuta kada je domaća obrana teško pogriješila, otvorivši Rijeci prostor za povećanje vodstva. Hodža je sa deset metara od gola udarac vrijedan prvijenca – 0:5.

Dan debitana ubrzo je dobio dodatnu, još ljepšu dimenziju za Rijeku. Igrači Dilja u tim su trenucima već bili na rubu snaga kada su ih gosti još jednom nadmudrili. Ovu akciju golom je okrunio Ilinković – 0:6.