VELIKA GORICA  Teško je razgovarati o nogometu nakon utakmice odigrane u uvjetima ispod razine elitnog stupnja natjecanja zemlje koja je kroz zadnjih sedam godina na svjetskim prvenstvima osvajala srebrnu i brončanu medalju i igrala finale Lige nacija. A upravo to je dočekalo Rijeku prošle subote u srcu Turopolja. Doduše, nije tajna da je stanje terena Gradskog stadiona u Velikoj Gorici, blago rečeno, blizu ruba županijskih liga čak i kada su vremenske prilike idealne. Prošlog tjedna je, pak, bilo dosta kiše, a domaćini su nekih petnaest-dvadeset minuta prije početka utakmica dodatno zalijevali ionako raskvašeni travnjak.

Ukratko, uvjeti za igranje nogometa bili su slabi ili nikakvi. Rijeka je, pak, djelovala kao da joj nedostaje onaj završni impuls, kakav je imala na derbiju s Dinamom i u četvrtfinalu SuperSport Hrvatskog kupa protiv Hajduka. Sve skupa je iznjedrilo remi bez golova protiv borbene i dobro organizirane Gorice kojoj je igralište svakako bilo saveznik.

– Htjeli smo nastaviti niz pobjeda, ali mislim da si nemamo što zamjeriti. Teren je bio vrlo težak, a nas je možda malo držao i umor od srijede na Poljudu. Međutim, nećemo tražiti izlike ni opravdanja. Žao nam je što u Velikoj Gorici nismo osvojili sva tri boda jer to nam je bio cilj. Svaka čast svim dečkima, borili smo se i tražili pobjedu do zadnje sekunde. Na kraju smo pošteno osvojili bod, što je možda i najrealniji ishod ove utakmice – kaže Niko Janković.

Blato

U nekim drugim okolnostima, nogometna izvedba bi predstavljala glavnu temu. Ovdje je, međutim, nemoguće pobjeći od uvjeta.

– Stvarno je bilo grozno igrati po onakvom terenu. Opet, kako je bilo nama, tako je bilo i Gorici. Mi smo naviknuli igrati na Rujevici koja ima brz i ravan teren. Tamo je protok lopte puno bolji i naša igra uvijek dolazi do izražaja. Međutim, znamo da moramo prolaziti i uvjete poput ovih koji su nas dočekali u Velikoj Gorici. Teren je bio pun blata, lopta je išla sporo i stvarno je bilo teško igrati – dodaje Janković koji je u Turopolju odradio cijelu utakmicu.

Statistika govori da je Rijeka protiv Gorice imala jedanaest udaraca prema golu, s time da niti jedan od njih nije išao u okvir. Najbilže vodstvu gosti su bili u 21. minuti, kada je Nais Djouahra desnicom pokušao zavući »kiflu« direktno iz kornera s lijeve strane. U toj situaciji lopta je je svoj put završila na dnu prve stative.

– Istina je da nismo stvorili previše toga u napadu. Možda smo malo previše nabijali i tražili rješenja kroz duge lopte, ali, eto, igrali smo koliko nam je teren dopustio. U takvim uvjetima za igru malo stvari je prepušteno kreaciji. Najvažnije je da nismo izgubili prvu utakmicu nakon dvaju uspješno odrađenih derbija – govori Janković.

S druge strane je 28. minuta donijela najveću priliku za Goricu. Naravno, iz prekida jer kroz igru se teško moglo napraviti nešto više. Tada je Tibor Halilović iz slobodnog udarca s osamnaest metara pogodio živi zid Rijeke od kojeg se lopta sretno odbila na vrh peterca, pred noge Merveila Ndockyta čiji je pokušaj okončan teškim promašajem.

Dobra priprema

– Gorica nas nije ničim iznenadila jer nam je trener sve pokazao u pripremi utakmice. Naš stručni stožer stvarno je napravio odličnu analizu suparnika. Moj dojam je da im nismo puno dopustili u napadu. Gorica je imala tu veliku priliku sredinom prvog poluvremena, ali u toj situaciji lopta se od našeg živog zida sretno odbila njihovom igraču. Srećom, promašio je gol. Mislim da smo u obrani bili čvrsti i dobri kao i inače – objašnjava riječki univerzalac za sve pozicije u ofenzivnom dijelu veznog reda.

Kada se sve sabere, postaje jasno da je to sučeljavanje u srcu Turopolja ponudilo vrlo malo.

– Iza nas su tri vrlo zahtjevne utakmice u osam dana. Pobijedili smo Dinamo u prvenstvu i Hajduk u četvrtfinalu Kupa, a u Velikoj Gorici smo osvojili bod. Ponavljam, mislim da si stvarno nemamo što zamjeriti zbog tog neriješenog rezultata. Htjeli smo pobjedu, ali nije išlo. Sada stvarno nema smisla osvrtati se i žaliti za ta tri boda. Već u petak nam na Rujevicu dolazi Šibenik, to je utakmica na koju smo sada maksimalno fokusirani – zaključuje Janković.