Goran Tomić i Željko Kopić/Foto PIXSELL
Igrače ne treba motivirati za jednu ovakvu utakmicu. Kada bi Rijeka pobijedila, u ovih nekoliko kola do kraja prvenstva dobro bi se zakuhala borba za naslov prvaka - mišljenje je Tičića
povezane vijesti
RIJEKA Ako je točno da tko rano rani, dvije sreće grabi, Boris Tičić, za brojne prijatelje samo Tica, sjajni srednji branič i defanzivni vezni, legenda Orijenta i Rijeke, igrač u dva čertvrtfinala Kupa ondašnje Jugoslavije s Orijentom pod vodstvom legendi, trenera Joška Skoblara i Ivana Đalme Markovića, igrač u nezaboravnom duelu Rijeke s Real Madridom, nagrabio se sreće, počinje s aktivnošću već u osvit dana.
Omiljeno riječko nogometno lice već je devet godina na Pagu, u Povljani. »Starac i more« (Borisu je 65 godina) sjedne u barku, izađe na more na lignje ili što već, baci parangal, na suhom pak radi u vinogradu i u vrtu. Nema dvojbe, živi zdrav život, a za zabavu s prijateljima zaigra briškulu i trešete. Daleko od žiže nogometnih zbivanja, ona su mu ipak blizu, nešto su s čim živi i živjet će zauvijek.
– Nogomet mi nikada ne ispari iz razmišljanja – kaže Boris Tičić. – Pratim što se događa, a osim toga se čujem s brojnim prijateljima iz igračkih i trenerskih dana.
NAVIJAČKE ĆAKULE – Slavko Pernar, Ivica Jurčević i Boris Tičić
Rijeka je već čitav niz godina pod vodstvom Damira Miškovića konstanta visoke kvalitete na zadovoljstvo brojnih vjernih navijača. Stalno je pri vrhu, osvaja trofeje, kandidat je za prvaka i ove sezone. Odlično organizirani klub osim toga zna povlačiti dobro i one najbitnije poteze na stručnom polju, misli se na trenera i dovođenje igrača.
Prava atmosfera
– Rijeka radi odličan posao. Da nije izgubila od Hrvatskog dragovoljca mislim da bi bila čvrsti kandidat za prvaka, protukandidat Dinamu. No, sve ovo nije jedna sezona, Rijeka je već dugo vremena konstanta kvalitete u hrvatskom nogometu. Ogledan je klub. To sve od kada je došao gazda Damir Mišković i sve posložio kako treba. Prije toga se nikada nije znao gazda.
Postojale su svađe unutar kluba. Kada je pak o stručnom dijelu rada riječ, svaka čast, kapa do poda. Da u ovim teškim vremenima oni tako dobro plivaju i da pogađaju igračima, znači da imaju dobar nos za to. Mislim da je tu struka velika prevaga.
Čak do Paga se osjeti rast zanimanja uoči velikog derbija Rijeke s Dinamom, utakmice su to koje se željno očekuju, o kojima se priča danima.
– Normalno da je atmosfera prava uoči utakmice Rijeke s Dinanom, tako je bilo i prije, zapravo oduvijek, bilo je tako kada smo i mi igrali. Sjećam se također da dugo Dinamo nije dobio u Rijeci. Nije pobjeđivao na Kantridi, nadam se da neće dobiti niti na Rujevici. Konktretno, u bivšoj državi silni niz godina nisu mogli pobijediti u Rijeci, tu nikada nisu ostvarili pun pogodak. Uostalom, 1982. godine kada su osvojili naslov, na Kantridi su odigrali neriješeno. Sve to iako su imali zlatnu generaciju.
Rijeka »kao šipak pun koštica«, nakrcana motivima, čeka veliki derbi sa Zagrepčanima. Igrači, struka, naravno, i navijači žarko žude za uspjehom protiv velikog tradicionalnog rivala iz Maksimira.
– Mislim da Rijeka neće izgubiti. Igrače ne treba motivirati za jednu ovakvu utakmicu. Istina je da sam ja loš prognozer, ali kada bi Rijeka pobijedila, u ovih nekoliko kola do kraja prvenstva dobro bi se zakuhala borba za naslov prvaka. Rijeka u svakom slučaju može dobiti ovu utakmicu.
Prvoligašku se utrku iz kola u kolo prati suspregnutog daha, borba za prvaka je uzbudljiva i neizvjesnija nego u nekom trileru. Uz Dinamo, Rijeku i Osijek na sceni je također i Hajduk. Pritom Tičić nije mogao zaobići »zviždaljke«, spominjanje suđenja koje je, nažalost, također česta nogometna tema.
Joško Skoblar u susjedstvu– Viđao sam se s Joškom Skoblarom unatrag godinu i pol dana. On je u blizu, u Privlaci, blizu mosta. Tamo sam znao navratiti, on je pak ovdje znao kupiti janjetine, sira. Bliži je bio s jednim mojim rođakom. Joško mi puno znači, bio mi je trener na početku karijere u Orijentu, napravili smo rezultat. Ušli smo među osam u Kupu Jugoslavije. Već samom svojom pojavom na treningu, u svlačionici, bio nam je inspiracija. Moja generacija je imala i sreću da smo ga mogli gledati kao igrača kada je došao u Rijeku na zalasku karijere. Imao je već 33 godine, a bio je sjajan, dok je god igrao bio je najbolji. Već samim izlaskom na teren bio je najbolji, dosta je bilo vidjeti kako se zagrijava. Inače, nakon njega u Orijentu me trenirao i Ivan Đalma Marković s kojim smo također igrali u četvrtfinalu Kupa – kaže Tičić. |
Uzbudljiva borba
– Super je što je borba za prvaka ovako uzbudljiva. Dobro je to za naš nogomet, također i za reprezentaciju te i za same igrače. Super je i što je kvalitetan i Hajduk. Svatko svakoga može dobiti. Ima nadarenih igrača, Hrvatska je izvor talenata. To je nevjerojatno, kada malo pogledate, u svakom klubu ima talenata. A da je još i suđenje poštenije, bilo bi to dobro za sve klubove, pogotovo za trenere.
Kada vodiš utakmicu i u petoj ili desetoj minuti vidiš u kojem smjeru ide susret, onda ti se sve smuči. Zato se i meni nije sviđao taj posao i radije sam se maknuo.
Tičić sa zanimanjem prati i događanja na drugoligaškim terenima. S direktorom Orijenta 1919 Marinkom Koljanininom je prijatelj iz dječjih dana, zajedno su igrali, zajedno su bili u osnovnoj i u srednjoj školi. Zorana Bogolina, alfu i omegu Opatije, zna dok je ovaj još bio Orijentov junior.
– Super je što se Orijent 1919 digao, a sada, to je očito, to svi vidimo, nemaju ambicija za viši rang, za iskorak jer su tu onda problem financije. Da im je na okupu ostala čitava ekipa, sigurno je da bi bili konkurenti za sam vrh. Dobro rade i tu bih također pohvalio struku, trenera Flegu. Uglavnom, kao i Rijeci, tako i orijentašima i Opatijcima držim palčeve, želim im sve najbolje. Tamo su sve meni sve dragi ljudi, moji prijatelji.
