Braća Mateo i Mirko Marić/Foto PIXSELL
Jedva čekamo taj Jadranski derbi na Rujevici ispunjenoj do posljednjeg mjesta - kaže Marić
povezane vijesti
RIJEKA Čim je ždrijeb polufinala Kupa spojio Lokomotivu i Rijeku, u obitelji Marić znali su da će jedan sin sigurno nastupiti u finalu. Gol Ivana Smolčića odlučio je da će to biti Mirko, odnosno da Mateo ostaje bez prilike da se s Lokomotivom bori za trofej.
– Ne znam koliko im je utakmica bila laka za praćenje jer je jedan od nas dvojice morao izgubiti. Na kraju je moja momčad bila sretnija i spretnija. Zabili smo gol iz prekida, a u obrani smo po tko zna koji put zadržali nulu. Svaka čast našim navijačima koji su potegnuli do Zagreba za ovu utakmicu. Njihova podrška nam puno znači. Mislim da se to i vidi jer mi na svakoj utakmici dajemo zadnji atom snage na terenu. Ne možemo im obećavati pobjede, ali možemo im obećati da ih nećemo razočarati pristupom – objašnjava Mirko Marić, uz napomenu da je sučeljavanje s Lokomotivom bilo tvrdo i rascjepkano prevelikim brojem prekršaja.
Nedjeljno gostovanje Hajduka na Rujevici moglo bi borbu za naslov prvaka pretvoriti iz troboja u dvoboj.
– Nama tu ne igra ništa drugo nego pobjeda. Dinamo je pet bodova iza nas, ali odigrao je i utakmicu manje. Jedva čekamo taj Jadranski derbi na Rujevici ispunjenoj do posljednjeg mjesta. U takvoj atmosferi uvijek je gušt igrati. Realno, Hajduk ovdje dolazi s imperativom pobjede jer mu eventualno osvajanje boda na Rujevici ne znači baš ništa u ovakvoj situaciji na ljestvici. No, mi se ne trebamo zamarati ni njima, ni Dinamom – tumači centarfor Rijeke.
Samim time ovaj Jadranski derbi mogao bi donijeti specifične taktičke postavke gostiju.
– Sigurno je da oni ovdje dolaze bez kalkulacija, s ciljem da osvoje tri boda. No, i nama igra samo pobjeda. Svi znamo koliko nam znači dobra atmosfera koju imamo na Rujevici. Nižemo pobjede i na gostujućim terenima, ali kod kuće igramo još i bolje zbog tog impulsa s tribina. Vjerujem da će Jadranski derbi biti pravi nogometni spektakl i da ćemo se na kraju mi radovati – zaključuje Marić.
