Haris Vučkić predvodi slavlje u Velikoj Gorici/Foto D. KOVAČEVIĆ
Igramo doma, pred našim navijačima, i moramo samo vjerovati u sebe - kaže Haris Vučkić
povezane vijesti
RIJEKA Nogometaši Rijeke vraćaju se Rujevici na kojoj još nikog nisu pobijedili ove sezone. Bijeli su nakon svega što se događalo ovog prvenstva u seriji »imperativa za imperativom«, samo pobjeda oplodila bi kapital iz Velike Gorice i donijela malo više mira u redove posrnulog riječkog prvoligaša.
Trener Serse Cosmi optimizam temelji na solidnom izdanju nedaleko od metropole, momčad je napokon prodisala, imala malo više radnog mira u tjednu, a i splasnuo je pritisak. No, ne previše…
Cosmija brinu dvije stvari. Oporavak Halilovića i stanje veze. Halilović je cijeli tjedan imao povišenu temperaturu, a protiv Gorice bio je jedan od glavnih motora momčadi, dok u srcu momčadi nedostaju Hodža i Alvarez, koji nemaju pravo nastupa zbog žutih kartona. Moguće zamjene su Damjan Pavlović, Vrančić i Liber. Pod upitnikom su pak Obregon i Lunetta.
– Atmosfera se popravila, ali svjesni smo da smo još uvijek pretposljednji na ljestvici. Još smo jako daleko od onog što ciljamo – kaže Haris Vučkić, polušpica, često i u ulozi prvog napadača. – Pobjedu iz Gorice sada moramo nadograditi, inače taj trobod neće imati onaj prvotni značaj.
Golovi i asistencije
O Rijekinoj krizi proliveno je već dosta tinte. Kako Vučkić, igrač koji je na početku sezone bio i kapetan, vidi uzroke sadašnjeg stanja?
– Puno igrača je otišlo, puno ih je i došlo. Došao je i novi trener. Neke stvari se jednostavno nisu poklopile. Došlo je do rezultatske krize i samopouzdanje je padalo. Kako su porazi krenuli, mi smo se sve teže i teže vraćali. Novi trener donio je novu viziju, energiju i prepoznatljivi gard. Zadnjih mjesec dana vidljivo je da smo se digli i u psihološkom smislu. Poboljšali smo i obranu, primamop manje golova. Još su četiri utakmice do kraja polusezone i bilo kakvo opuštanje je zabranjeno, a cilj je skupiti što više bodova uoči zimske stanke.
Napad Bijelih potpuno je zakazao ove sezone, nije niti blijeda slika onog prošlosezonskog kada je Rijeka itekako bila prepoznatljiva pod Goranom Tomićem.
– Sigurno vrijeme je da proradi i napad. Osobno nisam zadovoljan niti svojim učinkom. Četiri utakmice nisam igrao i vratio sam se nakon ozljede. Želim što više podići fizičku spremu, ali oko pristupa nema problema, uvijek dajem maksimum kad god dobijem šansu. Volim golove, volim asistencije i vjerujem da će i to doći.
Vučkić se nije dosad naigrao. Uglavnom su problem ozljede. Toliko da protiv Celja zabije dva gola, a potom ga nema u Jadranskom derbiju.
– Bilo je malo peha, a i malo sam bio bolestan. Onda dođe neki udarac u mišić koji te spriječi u treningu pet, šest dana. Nije to ništa ozbiljno, a opet… Igrač sam koji ne želi igrati ako nisam sto posto spreman. Neću lagati sebe i momčad. Evo, nakon Celja u tjednu dobio sam udarac u mišić uoči Hajduka i stvorio se hematom. Nisam bio sto posto spreman, a kad ne možeš šprintati i mijenjati smjer, bezveze se samo mučiti na terenu.
Devet bodova
Rijeka je izgubila od Lokomotive u prvoj utakmici 3:1, no imala je dobre prigode da usmjeri utakmicu na svoj mlin.
– U Kranjčevićevoj smo na početku imali dvije, tri dobre šanse, ja sam pogodio stativu… Lokosi su agresivna momčad koja igra 4-2-3-1, idu dosta »na nož«, ali ako se probije taj njihov prvi blok, onda možemo biti itekako opasni. Igramo doma, pred našim navijačima, i moramo samo vjerovati u sebe. Naravno, spremni smo i svi želimo pobjedu.
Uz golove na kapaljku, u Rijekinoj igri strši i problem pravog »playmakera« i asistenta.
– Znamo da nismo zabili gol četiri utakmice u nizu. Dosta međusobno razgovaramo o tome i svjesni smo da je to problem. Golovi su jako važni jer momčad dobiva puno više na samopouzdanju, što se posebno vidjelo u Gorici. Nakon prvog pao nam je kamen sa srca, a nakon drugog još se puno lakše igralo. Uspostavili smo pas igru i sada samo to treba nadograđivati. Bit će sigurno šansi protiv Lokomotive, ali jako fokusirani moramo biti i u obrani. Nedostaje i pravih lopti? Halilović nije klasični napadač, on je više povučen, ono što bi se reklo, desetka. Ponekad nedostaje taj suport napadačima, iako dosta na tome radimo na treninzima.
Bijele nakon Lokomotive čekaju Slaven Belupo, Istra 1961 i Varaždin te za kraj godine dolazak Dinama na Rujevicu.
– Na papiru imamo dosta lakši raspored, ali mi smo u situaciji da nam je svaka utakmica važna i samim time teška. No, te momčadi nisu nepobjedive. Ići ćemo u svakoj toj utakmici na pobjedu i želimo osvojiti devet bodova. To neće biti lako, ali želimo popraviti dojam i s bolje pozicije ući u nastavak sezone – zaključuje Vučkić.